Home / Edukacija i eventi / VIRTUALNA EDUKACIJA Online učenjem menadžment se vježba na daljinu

VIRTUALNA EDUKACIJA Online učenjem menadžment se vježba na daljinu

Tvrtke žele da njihovi zaposlenici znaju raditi i s ljudima koji su daleko i s kojima je vrijeme za razgovor ograničeno. Zato je korisno što se u online učenju komunikacija širi na kolege diljem svijeta.

Naime, diplomcima svog programa MBA IGBS nudi mogućnost da putem interneta završe i jedan od ‘master’ programa sa specifičnih područja na Kelley School od Businessu. Ta mogućnost mnogima je zanimljiva, kaže dekan škole Zlatan Fröhlich, jer nakon završetka dobivaju prestižnu američku diplomu.

  • Diploma Master of Science s jedne tako ugledne strane škole uistinu je privlačna i otvara mnoga vrata – jednostavno objašnjava Fröhlich dodajući da je u protekle dvije godine taj program upisalo 11 domaćih polaznika.

Suradnja između dviju škola i dalje se razvija. Tako je ovih dana Zagreb posjetio i voditelj direktnih programa (online MBA i online masters) na Kelleyju Eric L. Richards da bi predstavio taj program. Zanimljivo, Richards kaže da možemo očekivati i sasvim nove obrate koji će možda u Hrvatsku barem nakratko dovesti strane polaznike.

  • Uza sve prednosti onlinea morate imati i vrijeme tijekom kojeg će se polaznici sresti uživo, licem u lice. To je nužno da bi se izgradilo povjerenje koje omogućuje uspješan rad u timovima – objašnjava Richards dodajući da zbog toga u njihovu programu studenti svake godine dolaze u Indianu na tjedan dana.

To uopće nije neobično jer samo 15 posto polaznika nije iz SAD-a. Ipak, s rastom broja stranaca koji sudjeluju u programu, ponajprije iz Kine i Indije, razmišlja se i o promjeni.

  • Sad ne želim to vrijeme provesti u Indijani jer je to prekomotno. Volio bih da polaznici imaju npr. pet tjedana predavanja profesora s IGBS-a i da onda posljednji tjedan dođu ovamo, u Zagreb, i uče zajedno. To bi bio vrhunac njihova zajedničkog učenja. To ćemo raditi u New Delhiju, Hong Kongu, razgovaramo o tome da to radimo i u Zagrebu – otkriva Richards planove dodajući kako studente uče upravljati u virtualnom globalnom poduzetništvu, što korporacije žele od svojih zaposlenika.

Tvrtke, naime, žele da njihovi zaposlenici znaju raditi i s ljudima koji su daleko i s kojima im je vrijeme za razgovor uživo ograničeno. Ideja je jednostavna: najbolji je način za učenje kad s drugima promišljate o gradivu. Zbog toga ljudi koji tijekom stanke s kolegom razgovaraju o poslu, o problemima s kojima se susreću, dobro rješavaju zadatke. U online okruženju komunikacija se širi ne samo na kolege iz iste tvrtke i istoga grada nego na one diljem svijeta. Program te ugledne škole provodi se već 10 godina. Njegov razvoj uistinu je impresivan. Na početku, 1999., učenje putem interneta kao svoj put do diplome odabralo je samo 14 studenata. Danas ih je 1.582. Nije riječ o jeftinijoj opciji, kao što bi se moglo čini na prvi pogled.

Najteža su skupina koju treba uvjeriti u kvalitetu učenja u online programima, kaže Richards, profesori.

  • Bit ću iskren. Kad su me prvi put pitali da predajem online, odbio sam, jer ja sam profesor. Onda su mi ponudili toliko novca da sam odlučio, O. K., pokušat ću. I kad sam držao predavanje, nisam to radio dobro. Mislio sam da mogu predavati kao u predavaonici. Danas to radim dobro, ali online poučavanje u početku zahtijeva mnogo pripreme. U predavaonicama katkad možete improvizirati, ali online vam to ne dopušta – objašnjava dodajući da se profesori pridruže kad im se objasni što je online i kako funkcionira. Korporacije je lakše uvjeriti jer su prisiljene upravljati zaposlenicima online.

Mnoge studente u vezi s onlineom, odnosno obrazovanjem na daljinu, ipak muči to hoće li njihovu diplomu potencijalni poslodavci vrednovati jednako kao klasične diplome. Na Kelley School of Businessu tomu su lako doskočili: nijedne na diplomu stečenoj putem interneta ne piše kako je student pohađao program, nego samo titula koju je stekao i škola koja je dodjeljuje.

  • Žele li se studenti prestati zabrinjavati zbog toga vrijedi li jednako njihova online diploma, pokušavam ih uvjeriti da nakon završetka programa kažu ljudima da su učili online. Dok to sami ne odluče priznati, uvijek će se bojati. Nikad nam se nije dogodilo da nas je poslodavac to pitao ili da student zbog toga nije dobio posao. Ja neću nikomu reći, ali oni bi trebali. Ljudi će vidjeti da su uspješni i kad saznaju gdje su, odnosno kako učili, neće misliti da su manje uspješni, nego će shvatiti da se dio tog uspjeha temelji i na načinu učenja – kaže Richards dodajući da će to s vremenom sve manje biti problem.

Njegovo je mišljenje, naime, a mnogi bi se mogli složiti s time, da smo, kad je riječ o mnogim svakodnevnim stvarima, otišli i predaleko u povezanosti, komunikaciji putem interneta i telefona, ali u edukaciji još nismo otišli dovoljno daleko.

  • To neće proći jer ključno je za budućnost. Za godinu do dvije u SAD-u će svi biti ponosni na svoj online program. Velike škole stalno me zovu da im kažem kako smo mi to napravili – kaže Richards. Nije to neobično, jer u online učenju leži i velik novac, pa je tako npr. Kelley u 10 godina zaradio 100 milijuna dolara na programu. Nije, dakle, teško razumjeti zašto iz godine u godinu ima sve više i više raznih online programa. Na pitanje kako da studenti uspješno sami provjerite koji su od njih kvalitetni, Richards odgovara kako je najbolje svratiti pozornost na brend škole u tradicionalnom obrazovanju, kao i predavače. Oni koje zanima online učenje, prije svega, dakle, trebaju dobro istražiti s kakvom školom imaju posla kako bi bili sigurni da dobro ulažu.