SUZANA BARADA Otvorila vrata Turcima

U trenutku kad su se pred predsjednicom Uprave Obrtničke štedne banke zatvorila sva vrata i zaprijetila je likvidacija, na nju je nabasao turski Sekerbank. Obrtničkoj banci za opstanak je trebalo osam milijuna kuna, a Turci dolaze s 40 milijuna.

Žene baš nemaju često priliku spasiti nekog ili nešto, no prvoj dami Obrtničke štedne banke Suzani Baradi to bi moglo poći za rukom – uz pomoć turskog investitora mogla bi spasiti banku od likvidacije. Priča o njoj zapravo je priča o banci jer posvetila joj je cijeli svoj radni vijek. Samo tri godine nakon što se tadašnja Zanatska štedno-kreditna zadruga prema zakonu morala preoblikovati u štednu banku, Suzana Barada morala je uprijeti sve snage ne bi li izbjegla najteži scenarij. Iako potencijalnog spasitelja, turski Sekerbank nije našla ona, nego Turci nju, njezina je zasluga što su uopće nabasali na Obrtničku banku.

Naime, svih 25 radnih godina provela je u toj zadruzi/banci i za to je vrijeme obrtnicima i malim poduzetnicima nastojala osigurati najbolju financijsku pomoć. Banku je tako ugurala u Europsku grupaciju štednih banaka i Svjetsko udruženje štednih banaka gdje su ih potencijalni investitori (također orijentirani obrtnicima) pronašli. Iako za sebe kaže da nikad ne misli, nego vjeruje da će nešto riješiti, priznaje da najviše treba zahvaliti HNB-u koji je pokazao iznimno razumijevanje i odgodio likvidaciju kad se na obzoru pojavio investitor. Šekerbank trenutačno prikuplja dokumentaciju za stjecanje kvalificiranog udjela u banci, pa sudbina banke još nije sigurna. Barada tvrdi da je HNB džentlmenski pristao odgoditi likvidaciju i zato što Obrtnička štedna banka nije bila ni nelikvidna ni nesolventna i ni u kojem trenutku nije imala problema s naplatom kredita. Jednostavno joj je nedostajao kapital.

„Naš je rizik disperziran, u portfelju nema loših kredita, likvidni smo i solventni, ali s kapitalom koji imamo nismo mogli zadovoljiti zakonske odredbe. Razmišljali smo i o novoj emisiji dionica, no u recesiji za to jednostavno nije bilo vrijeme. Šteta je što banka neće ostati u hrvatskom vlasništvu, no unatoč svim nastojanjima nismo uspjeli naći domaći kapital“, žali se Barada.

Kao zagrižena zaštitnica obrtnika obišla je sve moguće institucije, od Grada Zagreba, Ministarstva gospodarstva, HUP-a do predsjednika Josipovića i premijerke Kosor, DAB-a, ali osim što joj je rame, kao što kaže, poplavljelo od tapšanja, nije uspjela prikupiti osam milijuna kuna kojima bi adekvatnost kapitala podignula na 14 posto (sada je osam posto). Zato će ih Šekerbank dokapitalizirati s 40 milijuna kuna i tako postati 75-postotni vlasnik, ostalo će zadržati obrtnici. Dodatnih 200 milijuna osigurat će za kredite, no najvažnije je, kaže, to što preko banke i Hrvatske obrtničke komore planiraju povezati tržišta Turske i Hrvatske.

„Banka ima perspektivu i tržište. EBRD je već najavio da bi mikrokredite plasirao preko nas jer u velikim bankama novac teško nalazi put do malih poduzetnika. Mi drukčije procjenjujemo rizik i kreditnu sposobnost, sve klijente poznajemo, pa kredite odobrivamo i onda kad velike banke sigurno ne bi. Plan nam je postati osloncem obrtništva i malom poduzetništvu na lokalnoj razini s 30-ak poslovnica, a sad ih imamo pet“, objašnjava Barada.

Njezin entuzijazam dijeli i poznati zagrebački ‘šeširdžija’ Zlatko Cahun, ujedno predsjednik NO-a banke: „Ona poznaje dušu obrtnika, ima ‘nerv’ za nas, uz to je odlična stručnjakinja, odana poslu i iznimno poštena osoba, što je u ovim čudnim vremenima rijetko viđena kvaliteta“, hvali je Cahun.

No Mato Topić, predsjednik HOK-a, kao dioničar Obrtničke banke nije zadovoljan komuniciranjem Uprave s dioničarima: „Za nekoliko je dana Skupština dioničara. Zanimaju me tko to ulazi u banku, što planira, što će biti s dioničarima, a to su stvari o kojima se dosad s nama nije komuniciralo. Naravno da nismo za likvidaciju, no ne bi bilo dobro da stranac bude većinski vlasnik, kao ni to da neke stvari doznajemo iz medija“, poručuje Topić.

Barada je, međutim, uvjerena da je opstanak banke, pa bio to i strani kapital, za obrtnike bolja opcija jer nijedna druga banka za njih neće imati sluha, a budući im vlasnik, dobije li propusnicu HNB-a, nudi i izlaz na tursko tržište. Nažalost, obijanjem pragova svih relevantnih adresa pokazala je kako u praksi stvarno stoji ideja o hrvatskoj banci.

Gotovo sve vrijeme, pa i ono slobodno, ‘pojede’ joj zahtjevan posao u banci, no kad god uspije izdvojiti vremena, nastoji uživo odgledati dobre utakmice. S jednakim će žarom odgledati ručkom, waterpolo, nogomet ili košarku. Ljubav prema sportu rodila se potkraj osnovne škole kad je počela ozbiljnije igrati košarku u tadašnjoj Industromontaži (poslije Montmontaži). Sportsku je karijeru namjeravala nastaviti kao košarkaška sutkinja, no iako je dobila licenciju, na taj je način samo povremeno zarađivala tijekom studija na Ekonomskom fakultetu.