-
Pod pretpostavkom da ćete brzo iznaći rješenje za trenutačne probleme, hoće li Magma u budućnosti ostati ista kompanija kakva je bila do sada ili će se mijenjati? – Nikad više neće biti ista. Promijenilo se cijelo okruženje. Kriza se preklopila s neumjerenim rastom trgovačkih centara te neumjerenim rastom broja trgovina u neprehrambenom sektoru bitno većem od rasta potrošnje. To je stvorilo neefikasnost na tržištu. Da biste opstali na tom surovom tržištu morate se mijenjati u potpunosti. Morate biti bitno efikasniji nego što ste bili prije. U narednih tri do pet godina maloprodaju u cijeloj regiji obilježit će daleko veći utjecaj cijene nego u razdoblju prije krize. Robna je marka morala ustupiti pred cijenom. Drugo je razina usluge. Kupac danas ima izbor od desetak šoping-centara u Zagrebu, a prije deset godina je imao jedan. Trebat će uložiti mnogo napora u to da privučete kupca upravo na svoja vrata.
-
Biste li voljeli imati vlastiti šoping-centar, odnosno robnu kuću? Biste li željeli kupiti Namu? – U neka druga vremena takva su razmišljanja bila prisutna. No, nakon ove krize vjerojatno ih neće biti, jer bi ta investicija bila preopasna i prerizična. Možete zatvoriti svoja vrata ako ste samo u najmu. Ali što da radim s robnom kućom? Trgovački sadržaj u Zagrebu bi trebali stati na ovoj razini i pričekati nekih pet do deset godina da dođe do realnog odnosa kupovne moći i priželjkanih cijena najmova koje trgovački centri očekuju. To je danas u velikom debalansu.
Nikad više neće biti ista
Gdje vidite Magma za godinu dana, a gdje za pet godina? – Za godinu dana nadam se da će tvrtka biti financijski stabilna. Možda će zazvučati suviše optimistično, no uvjeren sam da će rujan iduće godine biti 50 posto bolji od rujna ove godine. Sve ispod toga bilo bi razočaravajuće. A za pet godina Hrvatska će biti članica Europske unije, od čega će Magma imati visoke beneficije. To će nam donijeti višu profitabilnost i novu krizu, koja će se ponovno jednom pojaviti, ali je mi više nećemo dočekati ovako poluspremnii.
Jeste li u posljednje vrijeme, suočeni s tim problemima, razmišljali o tomu da prodate tvrtku? – Ne. Da sam je htio prodati, trebao sam to učiniti 2007. godine kod IPO-a. Danas, tri godine nakon toga, smatram da je to bila moja velika pogreška. Supruga je to čak htjela učiniti, iako ne s cijelim udjelom, ali ja sam je odgovorio od toga. Tako sam je uskratio za savim solidnu zaradu. A da sam tada to učinio, danas bi se vjerojatno lakše nosio s krizom jer bi kapital koji bih time dobio mogao reinvestirati u tvrtku. U tom slučaju ne bismo vodili razgovor o ovih 40 do 50 milijuna kuna nedostajućih sredstava. Nažalost, greška je učinjena jer tada nisam vjerovao da je moguć ovoliki pad. Tada je Crobex bio 5.100 bodova, danas je 1.900. To najbolje objašnjava sve što se u međuvremenu događalo. Al to se vrijeme, nažalost, ne može vratiti.
