Home / Mediji i publikacije / Mediji su i u krizi vrlo živahni, ponajprije u idejama kako preživjeti

Mediji su i u krizi vrlo živahni, ponajprije u idejama kako preživjeti

Većina medija postoji i opstane informirajući, educirajući i zabavljajući javnost, ali uz ne baš predobre financijske rezultate. Televizije su smanjile ulaganja u program, pri čemu su najzakinutije ostale vanjske nezavisne produkcije. S druge strane broj novih premijernih emisija pokrenutih ove sezone može se nabrojati na prste jedne ruke. Radijske se stanice umrežavaju, režu se troškovi upotrebom zajedničkih servisa, ali moguće je povećanje prodajnih rezultata paketnom prodajom. Koncept u koji previše ne polažem nade jer u svijetu nije uspio, a većina naših radio stanica uspijeva ponajprije zbog lokalnog karaktera. Dnevne novine svaki se tjedan uređivački preslagaju bez radikalnih rješenja, pomaka i konkretnog stava prema razvoju vlastitih internetskih portala. Uz daljnje iznimno oslanjanje na politiku, za koju Hrvati iz dana u dan sve više gube interes, gubi se i interes za novine. Kad je riječ o časopisima, situacija je slična, ali je njihov manevarski prostor to veći što su manje ovisni o političkim temama. Internetski portalni imaju zavidnu razinu sadržaja i dizajna, no i dalje muku muče kako upakirati proizvod za potencijalne oglasi. I dok su i dalje beneri vrhunac hrvatskog oglasa na internetu, ni agencije, ni portalni, ni klijenti nemaju baš najbolju sliku kako doći do golemog broja mladih koji provode sate i sate na internetu.

No svakako je dobra vijest što je medijska nam scena i dalje vrlo živahna, ponajprije u idejama kako preživjeti. Vjerojatno je to i posljedica što u Hrvatskoj dobar dio ključnih ljudi doista voli medijsku komunikaciju. Oni nisu samo hladnokrvni menadžeri koji gledaju brojeve i slušaju glas korporacije. S druge strane kriza nije počistila one koji su sadržajem i poslovanjem odavno objektivno trebali staviti ključ u bravu. Tako bi kvalitetniji lakše preživjeli te nastavili s preuzetom publikom i oglasi. No to je vječna tema o prebukiranosti hrvatskoga medijskog prostora koji je otopen i na dugogodišnju recesiju. Ili sam možda u krivu? WMF je također pokazao da za uspješnu medijsku komunikaciju treba dobar medijski, ali možda još više dobar sadržaj.

Moja velika želja bila bi da se na festivalu još više priča o sadržaju, posebice u sadašnje doba, jer je on prvi na udaru kada se počne štedjeti. Druga preporuka organizatorima bila bi da se smanji broj panela, odnosno ljudi koji sudjeluju u njima. Teme su se katkad ponavljale, a one koje su bile prvi put nisu uspjele ni zagrebiti ispod površine zbog previše sugovornika i kratkog vremena. No bilo je barem nekoliko prezentacija poput radio-nice ‘Budućnosti medija i medija budućnosti’ Innovation Media Consultinga, predavanja Petea Radivicha o sportskoj produkciji ili Fight Cluba o offline i online oglasima i pak panel o tinejdžerima.

No u svakom slučaju hrvatski medijski profesionalci mogu biti vrlo sretni, ponosni i zahvalni na tomu što barem jednom na godinu imaju odlično organiziran događaj o vlastitoj branši, koji vrlo dobro pronosi njihove težnje i probleme. A to je u današnje doba uistinu rijedak i vrijedan privilegij.