Home / Biznis i politika / Deset točaka kompromisa za radno zakonodavstvo

Deset točaka kompromisa za radno zakonodavstvo

Kolektivni ugovor – produljenu primjenu kolektivnog ugovora valja jasno ograničiti na 12 mjeseci da bi se izbjegla sadašnja situacija u kojoj je gotovo nemoguće izmijeniti ugovor bez pristanka obiju strana. Obveza sklapanja za sve tvrtke s 20 i više zaposlenih.

Rad na određeno vrijeme – ugovor na određeno trebalo bi ograničiti na 1,5 godina osim za male poslodavce, kojima bi se rok mogao produljiti na dvije godine.

Štrajk – radnici ne mogu stupiti u štrajk odmah nakon isteka zakonskog roka za podmirenje dugova poslodavca, nego nakon tri mjeseca, ali s time da poslodavac plati zateznu kamatu (pravo koje imaju svi drugi vjernici u ekonomiji osim radnika koji neprimanjem plaće kreditiraju poslodavca).

Bolovanje – izbrisati bolovanje kao jedan od razloga za prekid tijeka otkaznog roka jer omogućuje radničku zloporabu.

Otpremnine – povisiti prag kao preduvjet za otpremninu s dvije na tri godine (poslodavci bi pet).

Sezonski rad – omogućiti poslodavcima koji posluju sezonski produljenje dopuštenog broja radnih sati u tjednu s 56 na 60 sati, pod uvjetom da je to predviđeno kolektivnim ugovorom i da je radnik pismeno pristao na to.

Radni sudovi – uvesti posebne radne sudove po uzoru na mnoge razvijene zemlje EU, što bi rasterećilo regularne sudove i povećalo učinkovitost rješavanja radnozakonodavnih sporova.

Privremeno zapošljavanje – ograničiti broj zaposlenih preko agencije za privremeno zapošljavanje na najviše pet posto ukupno zaposlenih kod poslodavca.

Zastara – produljiti rok zastare potraživanja iz radnog odnosa s tri na pet godina.

Radnička vijeća – ojačati ulogu radničkih vijeća i povećati broj predstavnika radnika u nadzornim odborima. Ograničiti pravo radničkog vijeća da suodlučuje o otkazu svojim članovima u svim slučajevima – samo na slučajeve koji proizlaze iz njihovih aktivnosti u sklopu radničkog vijeća, jer tako se potiče neravnopravnost.