Home / Mediji i publikacije / Istraživačko novinarstvo još ima zlata u rudniku tiskanih medija

Istraživačko novinarstvo još ima zlata u rudniku tiskanih medija

Društvo u kojem novinari ne rade slobodno svoj posao nije demokratsko i u njemu su ugrožene sve vrijednosti, ne samo budućnost novinarstva. Takva situacija zapravo je prigoda tiskanim medijima da ponovno zauzmu velik medijski prostor.

Koliko ste puta zapamtili naslov objavljen na nekom od internetskih portala kao onaj koji ste vidjeli na naslovnici novina? Danas je teško uspoređivati vizualni doživljaj tiskanog medija, interneta i televizije jer je riječ o posve različitim dimenzijama. Ali kad je riječ samo o sadržaju, kojem tipu medija dajete prednost? Mnogi vjeruju da tiskani mediji polako odlaze u prošlost, čemu idu u prilog i česte vijesti o gašenju novina. Ne događa se to samo u najvećoj hrvatskoj medijskoj kući EPH, novine gase i nakladnici u bogatijim državama. Izjava Arthura Sulzbergera, vlasnika New York Timesa, najuglednijeg američkog dnevnika starog 160 godina, da ne zna hoće li te novine izla-

Sulzberger je svoju izjavu danu još prije tri godine obrazložio činjenicom da New York Times ima više čitatelja na internetu nego u tiskanom izdanju. On je samo potvrdio ono o čemu se posljednje desetljeće naveliko govori – o padu tiskanih medija i revolucionarnom uspjehu digitalnih koji će tiskovine pokopati. No New York Times je još moguće kupiti na kioscima iako je prošle godine bilo otkaza i smanjenja plaća za pet posto. Ipak, neki veliki američki tiskani mediji nisu preživjeli recesiju, točnije uzlet digitalnih medija, što je zabrinulo i tamošnje političare pa je Nancy Pelosi, predsjednica Zastupničkog doma američkog Kongresa, pozvala na spašavanje posrulih medija, ponajprije The Chroniclea iz San Franciscia. Kod nas političku zaštitu ima samo Vjesnik, i to od prvog dana izlaženja, sredine 40-ih godina prošloga stoljeća. Nitko bolje od političara ne zna kolika je snaga medija, mnoga su imena na političkoj sceni marketingi proizvod, a mediji su najbolji instrument za usmjereni senzibiliziranje javnosti.

Iako nijedan naš dnevnik ne može konkurirati New York Timesu, poznatom po istraživačkom i neovisnom novinarstvu, čiji su novinari dobili najviše Pulitzerovih nagrada, ipak nećemo ostati ni u Hrvatskoj bez tiskanih medija. New York Times je zanimljiv primjer jer su najuglednije svjetske dnevne novine i orijentir ostalima. Ako s medijske scene nestane tiskano izdanje New York Timesa, po kojoj bi tržišnoj logici ostali bilo gdje u svijetu? Unatoč krizi medija, i ekonomskoj i profesionalnoj, čitanost novina u posljednje četiri godine povećala se za 17 posto. Do takvog podatka došle su neke hrvatske agencije za ispitivanje tržišta upozorivši da će digitalni mediji opasno ugroziti marketingške prihode tiskanih medija. I doista, dohodak marketinga tiskanih medija u 2009. godini pao je za 20 posto, a naklada novina i časopisa manja je za 10 posto. Ali u dogledno vrijeme nećemo biti osuđeni samo na sjedenje pred televizorom ili za kompjutorom da bismo doznali novu vijest. Istina je da je televizija nepobjediva kad je riječ o zaradi od marketinga, ali oglasivači još prepoznaju tiskane medije kao primamljiv i vrlo utjecajni prostor, posebno kad je riječ o dnevnicima ili specijaliziranim časopisima.

Osim starih navika i drugi su razlozi tomu, ali i pokušaj vlasnika i urednika da velikim zaokretima, na račun kvalitete i uz degradiranje struke, koncepciju tiskanih medija komercijaliziraju do profesionalne neprepoznatljivosti. Marginalci su odavno zauzeli mjesto na naslovnicama, skandali imaju prednost, često je važnije gdje se premijerka i predsjednik države odmaraju i kako su odjeveni nego što rade za opću dobrobit naroda i države. Privatni život i najdublja intima naveliko se i, nažalost, zasad najbolje prodaju, a te sadržaje sve više nude i ‘ozbiljne’ novine. Srozavanje kvalitete novina urednici opravdavaju željom čitatelja za žutim. Istina je da dio čitatelja voli umjereno žutilo i zabavu, ali i da im se ono agresivno nameće kroz sve novinarske forme i koncepcije.

No to ne znači da više nema potrebe za kvalitetnim analitičkim tekstovima i da ih nitko ne čita. Čitatelje zanima tko je opljačkao ovu državu, tko je komu namjestio igru, zašto mnogi sudski predmeti završe u zastari, zbog čega je bivši premijer otišao bez objašnjenja, kojim trgovačkim lobijima pogođuje država, zašto je propala poljoprivreda i u bescijenje rasprodana najvrednija državna imovina? Mnogo je pitanja koja zanimaju čitatelje, a mediji im jedini mogu odgovoriti. Umjesto primitivnih nadmudrivanja u sabornici i stalnih, ‘povijesno-političkih’ okršaja naših političara, radije bismo argumentirano demokratsko sučeljavanje, ali ‘sindrom Gotovčevih’ očito je zarazio sve društvene sfere. A to, sigurno, nije krivnja samo čitatelja koji hoće samo skandale. Kad se tomu svemu dodaju i čitatelji-novinari, autori bez profesionalnog identiteta, koje neke novine u posljednje vrijeme angažiraju, vjerodostojnost tiska temeljito je ugrožena.

No zašto žaliti za novinama kad postoje internetski portali? Kratke, površne vijesti izmjenjuju se iz minute u minutu, ali portali ne mogu konkurirati novinama osim nekih koji su digitalni preslik tiskanih medija. Internetske portale odlikuje raznovrsnost površnih informacija koje je često vrlo teško provjeriti. U Hrvatskoj nekoliko dnevnika i tjednika ima kvalitetne portale, ali opet ne bolje od tiskanih.