I dalje No.1 +

Kako je napisao jedan ugledni analitičar komentirajući Elopovo imenovanje, Kanađanin mora Nokiju vratiti na mjesto kapetana industrije, onoga kojega svi gledaju ne bi li vidjeli kamo ide taj sektor, a ne tek sljedbenika. Nokijini mobiteli moraju opet postati seksi i glamurozni, ono što će tehnološki zagriženi šmokljani čekati u redovima smrzavajući se od ponoći na dan svjetske premijere, a ne tek konfekcija, svakodnevna roba s polica dućana u susjedstvu.

Svjetski analitičari slažu se s onime što se čulo iz korporacije čim je Elop počeo preuzimati uzde u svoje ruke: da bi Nokia prodavala više mobitela, mora postati softverska korporacija. Iako ta tvrdnja zvuči kao oksimoron težeg kalibra, upućenima u događaje u svijetu mobitela čini se i više nego logičnom.

Naime, ono što je glavni hit u svijetu mobilnih uređaja nije samo iPhone i iPad iz korporacije Apple te sofisticirani marketing koji prati te uređaje i ‘tjera’ ljude da ‘moraju’ imati te komade metala, plastike i stakla sa zaslonima osjetljivima na dodir. Mnogo je važnije od tako skrojenog marketinga i skladno dizajniranog mobitela dopuštanje korisnicima da sebi prilagode uređaj.

Ipak pamet prodaje. Naime, iPhone je pokrenuo revoluciju time što je za svoje korisnike otvorio trgovinu u kojoj mogu kupiti i skidati programe koji rade na istom tom iPhoneu. Jednako kao što korisnici (iz većine razvijenih zemalja, ali još ne i iz Hrvatske – op. a.) Appleova iTunes, programa za reprodukciju glazbe, mogu na internetu za bagatel, primjerice 99 centa, kupiti određenu hit-pjesmu, Apple je omogućio i korisnicima svoga pametnog telefona (engl. smartphonea) da za malo novca mogu izabrati između tisuća aplikacija za iPhone: igara, programa za primanje i slanje SMS-a, MMS-ova, elektroničke pošte…

Neke su od tih aplikacija besplatne, neke se plaćaju, ali većinu aplikacija u AppStoreu, trgovini iPhoneovim aplikacijama na internetu, načinili su programeri koji ne rade u Appleu, ali kojima je Apple dopustio da s njime dijele prihod od prodaje svoje aplikacije. Zbog toga Apple može ponuditi određenim telekomnama da prodaju iPhone za jednu kunu, dolar ili euro, a da pri tome svi zarade. I Apple zarađuje od iPhonea jer dobiva udio u prodaji aplikacija i telekomunikacijska korporacija zarađuje od prometa koji s pomoću iPhonea načine njezini pretplatnici. A taj je promet, upravo zbog tih silnih aplikacija koje se spajaju na internet s pomoću mobitela, u prosjeku i deset puta veći od običnog, nepametnoga mobilnog telefona.

U tom je lancu svima dobro. Korisnicima je za relativno malo novca omogućeno da biraju aplikaciju. Apple dobiva svoju cijenu mobitela, ali i dio cijene aplikacija, programeri zarađuju na relativno jednostavnim programima po malim cijenama, ali prodanima u tisućama primjeraka, a telekomi zaraduju od podatkovnog prometa na mobilnom širokopojasnom internetu.

Gdje je zapelo? Zloguki bi promatrači mogli reći da Nokia nije na vrijeme predosjetila revoluciju koju nose pametni telefoni i mobilni broadband pa joj je zato poslanje lošije. No činjenica je da je Elopov prethodnik Olly-Pekka Kallasvuo, kad je 2005. imenovan glavnim izvršnim direktorom cijele korporacije, zaposlenicima Nokije poslao memoranđum u kojemu je tražio da ne rabe riječ mobitel, nego mini kompjutor. Mini kompjutor je bio popraćen podsmijehom jer se tada to činilo kao vrlo ambiciozno tepanje mobilnom telefonu, iako su već postojali smartphonei, ali su ih rabilo vrlo, vrlo rijetki znalci, spremni izdvojiti pozamašne svote novca. Ipak, gdje je zapelo?

Ne smije se zaboraviti da je Nokia, pod Kallasvuovim vodstvom, pokrenula i OVi, internetsku trgovinu aplikacijama, ali i trgovinu na internetu u kojoj se može kupiti glazba, načiniti blog koji se može pisati s mobitela, a drugi ga na svojim mobitelima mogu čitati, mjesto na kojemu se može načiniti album fotografija do…