Preporučeni sadržaj poslovnog plana

Sadržaj i opseg poslovnog plana nisu unificirani i često ovise o namjeni kao i o djelatnosti za koju su rađeni, zatim ovise i o specifičnostima tržišta, vremenskom razdoblju, metodologiji. Projekti ministarstva i poslovnih banaka preporučuju sadržaj poslovnog plana koji će se prilagoditi potrebama i tipu poslovanja.

Podaci o poduzetniku uključuju nastanak poduzetničke ideje, viziju i zadaću poduzetničkog poduhvata. Predmet poslovanja obuhvaća opis postojećeg poslovanja te opis poslovanja i djelatnosti u projektu. Lokacija se odnosi na opis postojeće lokacije, opis lokacije projekta i opis zaštite i utjecaja okoline.

Tehnološko-tehnički elementi potrivnata uključuju opis strukture ulaganja (tehnička, tehnološka), strukturu i broj postojećih zaposlenika, te strukturu, broj i dinamiku novozaposlenih. Tržišna opravdanost obuhvaća tržište nabave, tržište prodaje, te procjenu ostvarenja prihoda i tržišta. Financijski elementi potrivnata uključuju investicije u osnovna sredstva, investicije u obrtna sredstva, troškove poslovanja, proračun amortizacije, izvore financiranja, projekciju računa dobiti i gubitka (dohotka), te pokazatelje učinkovitosti i financijski tok.

Zaključna ocjena projekta je važna za donošenje ispravnih poslovnih odluka. Važno je da poslovni plan bude usmjeren na budućnost, a ne na sadašnjost.

Iako se bez pretjeranog mudrovanja može zaključiti da je izrada poslovnog plana dobro iskorišteno vrijeme (i novac), mnogi poduzetnici planove naprosto preskoče. Marko Knezović, voditelj Projektnih aktivnosti Centra za poduzetništvo Osijek, kaže da brojna mala poduzeća zanemaruju planiranje poslovanja u pravom smislu riječi, a nerijetko i poduzetnici koji posluju više godina nemaju pravu sliku o vlastitu poslovanju.

To se ponajprije odnosi na kalkulaciju troška vlastitog proizvoda ili usluge. Drugim riječima, takva poduzeća nemaju potpunu sliku o tomu koliko ih stoji proizvodnja jedinice vlastitog proizvoda ili pružene usluge. Često poduzetnici, ponajprije početnici, nerealno procjenjuju vlastite izgleda za uspjeh na tržištu, s divljem promatraju vlastite proizvode i usluge, a nemaju ukupnu i realnu percepciju stanja na tržištu – kaže Knezović.

Danas manje-više sve banke imaju u ponudi i uslugu izrade poslovnog plana kojim se jednostavno uobličuje poslovna ideja. Ako je riječ o kreditu potrebnom za veliko investicijsko ulaganje tada poslovni plan prelazi u investicijski plan ili studiju, čiju izradu treba povjeriti kvalificiranim konzultantima. Ta mogućnost postoji kroz Mrežu konzultanata pri HAMAG-u. Međutim, Hrvatska obrtnička komora (HOK) naglašava da je pri izradi plana važno sudjelovanje i samog poduzetnika. Isključivo oslanjanje na konzultanta nije u potpunosti uobičajeno na to da sam poduzetnik nosi cijeli poduzetnički rizik.

Dobar plan mora naglasiti prednosti i prepoznati slabosti pokrenutog posla. Osim što je potreban pri zahtjevu za kredit, poslovni je plan i samom obrtniku vodič u ostvarenju poslovnog poduhvata jer omogućuje kontrolu napredovanja, uočavanje odstupanja od plana i eventualnih pogrešaka čime pruža mogućnost da se one pravodobno isprave. Preporuča se da poduzetnik, a posebice početnik, sudjeluje na seminarima koji se održavaju upravo radi izrade poslovnog plana poput onih koje organiziraju HBOR i poduzetnički centri.

Ako je plan loš, tj. ako banka odnosno financijska institucija procijeni da je nerealan, nedefiniran i ‘napuhao’ sigurno će poduzetnika upozoriti da ga dodatno razradi, dopuni i obrazloži. U slučaju da je poslovni plan i dalje nerealan kreditor ne treba odobriti kredit, jer je rizik takvoga poduzetničkog poduhvata prevelik.

Kako se to ne bi dogodilo HOK savjetuje da se osim sudjelovanja u izradi plana zajedno s konzultantom dobro razradi poslovna ideja, odnosno projekt, iznaju jasni odgovori na pitanja o tomu što će se raditi, što će se prodavati, po čemu će proizvodi ili usluge biti poznati, po čemu će se razlikovati od konkurenata itd. Zatim treba dobro ocijeniti korisnike usluga, odnosno kupce; tko će biti korisnici-kupci, valja donijeti realnu procjenu o tomu koliko će biti kupaca, kako će saznati za novi proizvod ili uslugu, gdje sada koriste usluge ili kupuju proizvode. Na kraju se utvrdi potreban kapital odnosno sve, od višine rashoda, troškova proizvodnje, plaća, doprinosa, poreza i drugih davanja, do mogućih dodatnih izvora financiranja.

Ne postoji struktura poslovnog plana koju bi trebalo bezuvjetno slijediti, pa tako nema ni jedinstvenog obrasca prema kojemu će se poslovni plan izrađivati. Stoga njegovoj izradi valja pristupiti individualno, ovisno o vrsti posla kojim će se baviti, pristupu i specifičnostima tržišta, tehničko-tehniološkim karakteristikama proizvoda i/ili usluga te ovisno o tomu komu je poslovni plan namijenjen. U HOK-u naglašavaju da se poslovni plan namijenjen za dobivanje financijskih sredstava od banke obvezno izrađuje tek nakon prikupljanja svih potrebnih podataka o uvjetima poslovanja i uvjetima kreditiranja te nakon razgovora u banci.

Posebno zato što financiranje kreditom povlači za sobom i kreditne obveze, pa je važno prikupiti sve podatke o uvjetima korištenja i otplate kredita. Potrebno je povesti računa o tomu je li kredit namjenski ili nenamjenski, kolika je kamatna stopa, koji je rok otplate, koji su uvjeti garancije povrata kredita, postoji li mogućnost počekanja, koliki su troškovi ishodišta dokumentacije i bankarskih usluga, koliki je trošak procjene nekretnina i mogu li se koristiti državna poticajna sredstva. U protivnome postoji veliki rizik da poduzetnik srlja poput guske u magli i da plan ne bude adekvatan, zbog čega se dugo trpe posljedice nemarne izrade plana.

Loših planova iz prve ruke naglašao se Damir Međurečan, direktor Poslovnog foruma. Nedostatak planiranja je, prema njemu, simptom mnogo šireg problema u domaćem poduzetništvu.

Većina poduzetnika uopće ne radi poslovni plan, pa stoga i ne rade greške pri njegovoj izradi jer su alergični na planiranje, pisanje, čitanje i računanje. Dio njih, kad ih banka ili netko drugi ‘prisil’ na izradu poslovnog plana, sastavi rukom pisani ‘poslovni plan’ na tzv. ‘trgovačkom papiru’, ili, hajde, neki nešto i našvrljaj na računalu. U pravilu je to tek popis lijepih želja – kaže Međurečan.

Prema njemu to je jedan od razloga zašto mnoge nove tvrtke preživjeli tek dvije do tri godine na tržištu. U tom smislu javni servisi koji omogućavaju otvaranje tvrtke u svega nekoliko dana, poput Hitro.hr-a, ne rade nikakvu uslugu onim nepromišljenima.

Plate se sve takse i troškovi, pa onda zbog nedostatka racionalnog plana za poslovanje na tržištu tvrtka propadne, a država opet naplaćuje… ovaj puta podneske za odjavu – upozorava Međurečan. Umjesto da poduzetnici plan rade već na početku poslovanja, njih zanima jedino da on bude što jeftiniji, da zadovolji formu i prođe na natječaju. Zaboravljaju da im poslovni plan treba ponajprije radi vlastite dobrobiti.