Direktor Artagenta, agencije koja se bavi organizacijom koncerata, nada se popularizaciji klasične glazbe među širom publikom kako bi ta scena oživjela poput džez u posljednje vrijeme.
Bili glazbeni agent ili menadžer za većinu ljudi znači glamurozan posao organizacije koncerata za pop- i rock-zvijezde. Vjeran Simeoni, međutim, pliva malo drukčije. On je organizator koncerata i agent čije zvijezde umjesto električnih gitara sviraju violončelo, umjesto na stadionima sviraju u komornim dvoranama te imaju mnogo tišu i manju ali iznimno zahtjevnu publiku koja svoje favorite ne ističe na glazbenim top-ljestvicama.
U slobodno vrijeme glazbenik i kompozitor, Simeoni je direktor agencije Artagent i radi na području klasične i džez-glazbe: bavi se organizacijama festivala, koncertnih ciklusa, međunarodnom kulturnom suradnjom, edukacijskim projektima i predstavljanjem umjetnika koji prečesto prolaze ispod srednjostružaškog javnog radara. Ugovara nastupe u cijeloj regiji za 200-tinjak ansambala, orkestra, izvođača i mladih talenata poput Monike Leskovar, Petrita Čekua, Roberta Belinića, Mirana Vaupotića, Zagrebačkog kvarteta saksofona, Zagrebačkoga gitarskog trija i Zagrebačkih solista, ali i umjetnike iz cijelog svijeta poput Lajpciškoga gudačkog kvarteta ili ženskoga gudačkog kvarteta Dominant iz Moskve.
Artagent vrlo dobro posluje. U prošloj godini prihodi su narasli više od 40 posto na 188 tisuća eura, međutim zbog većih rashoda dobit je skromna. Budući da je Simeoni jedini zaposlenik, posao na papiru izgleda perspektivno.
Naslijedio ga je od osnivača agencije i sadašnjeg partnera u tvrtki, osamdesetgodišnjeg Miroslava Poljaneca. Bez obzira na to što je tridesetšestogodišnji Simeoni mnogo mlađi, generacijsku razliku prevladavaju zajedničkom vjerom u posao i tržište. Međutim, vremena su se promijenila od 1997., kad je tvrtka osnovana.
- Više nema svrhe ekskluzivno zastupati umjetnike. Danas nije kao nekad, kada je agent bio jedina veza između izvođača, promotora i organizatora. Danas sve to radi internet. Nama je ostalo povezivanje različitih projekata u kulturi, organizacija koncerata i turmenadžment.
Simeoni smatra da je za taj posao Hrvatsko tržište jako malo usprkos tomu što je zemlja velika, zato ima mjesta za napredak. Međutim, zapreke su već na prvoj stubi, među brojnim organizatorima iz cijele regije koji zapravo, kao što on kaže, ‘ne vole ili ne razumiju svoj posao’. Štoviše, često su to posrnuti glazbenici koji za uvrštenje izvođača s liste Artagentovih klijenata u koncertnu sezonu traže protuuslugu, odnosno organizaciju njihova gostovanja u drugom gradu, najčešće Zagrebu. Riječ je o sukobu interesa u koji organizatori koji su kvalitetni glazbenici ne ulaze.
Najviše stoga surađuje samo sa šačicom glazbenih znalaca poput Renate Glojnarić u Samoboru, Branke Dolički i Dine Bušić u Zadru, Vladimira Gašparovića u Rijeci, Elvire Stanić u Opatiji, Katje Restović u Poreču te Ivana Kostešića u Puli. Kad se tomu doda Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, popis je, nažalost, iscrpljen.
-
Priželjkujem bolju suradnju s Dubrovnikom, Splitom i drugim gradovima u Hrvatskoj. Sada je situacija takva da se u Zagrebu jako mnogo svira, međutim ponuda je pretjerana u usporedbi s ostatkom zemlje. Broj gostovanja u Zagrebu zavidan je, čak je prevelik s obzirom na grad. Gradski ured za kulturu prenapravljen je ponudama. Nije lagano ni izabrati, a publika je zahtjevna i ima svoje trendove koje nije lako predvidjeti na vrijeme – objašnjava Simeoni i naglašava da je iznimno važno raditi na što većem umrežavanju i boljoj suradnji i komunikaciji među organizatorima u različitim gradovima. Osim toga zarada je mala i jedino je moguća na velikim projektima. Budući da je takvih ograničen broj, sreća što mu u poslu financije nisu glavni motivator.
