Home / Poslovna scena / Swot analiza

Swot analiza

Direktor Artagenta, agencije koja se bavi organizacijom koncerata, nada se popularizaciji klasične glazbe među širom publikom kako bi ta scena oživjela poput džez u posljednje vrijeme.

Bili glazbeni agent ili menadžer za većinu ljudi znači glamurozan posao organizacije koncerata za pop- i rock-zvijezde. Vjeran Simeoni, međutim, pliva malo drukčije. On je organizator koncerata i agent čije zvijezde umjesto električnih gitara sviraju violončelo, umjesto na stadionima sviraju u komornim dvoranama te imaju mnogo tišu i manju ali iznimno zahtjevnu publiku koja svoje favorite ne ističe na glazbenim top-ljestvicama.

U slobodno vrijeme glazbenik i kompozitor, Simeoni je direktor agencije Artagent i radi na području klasične i džez-glazbe: bavi se organizacijama festivala, koncertnih ciklusa, međunarodnom kulturnom suradnjom, edukacijskim projektima i predstavljanjem umjetnika koji prečesto prolaze ispod srednjostružaškog javnog radara. Ugovara nastupe u cijeloj regiji za 200-tinjak ansambala, orkestra, izvođača i mladih talenata poput Monike Leskovar, Petrita Čekua, Roberta Belinića, Mirana Vaupotića, Zagrebačkog kvarteta saksofona, Zagrebačkoga gitarskog trija i Zagrebačkih solista, ali i umjetnike iz cijelog svijeta poput Lajpciškoga gudačkog kvarteta ili ženskoga gudačkog kvarteta Dominant iz Moskve.

Artagent vrlo dobro posluje. U prošloj godini prihodi su narasli više od 40 posto na 188 tisuća eura, međutim zbog većih rashoda dobit je skromna. Budući da je Simeoni jedini zaposlenik, posao na papiru izgleda perspektivno.

Naslijedio ga je od osnivača agencije i sadašnjeg partnera u tvrtki, osamdesetgodišnjeg Miroslava Poljaneca. Bez obzira na to što je tridesetšestogodišnji Simeoni mnogo mlađi, generacijsku razliku prevladavaju zajedničkom vjerom u posao i tržište. Međutim, vremena su se promijenila od 1997., kad je tvrtka osnovana.

  • Više nema svrhe ekskluzivno zastupati umjetnike. Danas nije kao nekad, kada je agent bio jedina veza između izvođača, promotora i organizatora. Danas sve to radi internet. Nama je ostalo povezivanje različitih projekata u kulturi, organizacija koncerata i turmenadžment.

Simeoni smatra da je za taj posao Hrvatsko tržište jako malo usprkos tomu što je zemlja velika, zato ima mjesta za napredak. Međutim, zapreke su već na prvoj stubi, među brojnim organizatorima iz cijele regije koji zapravo, kao što on kaže, ‘ne vole ili ne razumiju svoj posao’. Štoviše, često su to posrnuti glazbenici koji za uvrštenje izvođača s liste Artagentovih klijenata u koncertnu sezonu traže protuuslugu, odnosno organizaciju njihova gostovanja u drugom gradu, najčešće Zagrebu. Riječ je o sukobu interesa u koji organizatori koji su kvalitetni glazbenici ne ulaze.

Najviše stoga surađuje samo sa šačicom glazbenih znalaca poput Renate Glojnarić u Samoboru, Branke Dolički i Dine Bušić u Zadru, Vladimira Gašparovića u Rijeci, Elvire Stanić u Opatiji, Katje Restović u Poreču te Ivana Kostešića u Puli. Kad se tomu doda Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, popis je, nažalost, iscrpljen.

  • Priželjkujem bolju suradnju s Dubrovnikom, Splitom i drugim gradovima u Hrvatskoj. Sada je situacija takva da se u Zagrebu jako mnogo svira, međutim ponuda je pretjerana u usporedbi s ostatkom zemlje. Broj gostovanja u Zagrebu zavidan je, čak je prevelik s obzirom na grad. Gradski ured za kulturu prenapravljen je ponudama. Nije lagano ni izabrati, a publika je zahtjevna i ima svoje trendove koje nije lako predvidjeti na vrijeme – objašnjava Simeoni i naglašava da je iznimno važno raditi na što većem umrežavanju i boljoj suradnji i komunikaciji među organizatorima u različitim gradovima. Osim toga zarada je mala i jedino je moguća na velikim projektima. Budući da je takvih ograničen broj, sreća što mu u poslu financije nisu glavni motivator.

  • Situacija nije najava jer je sve na državnim jaslama, a ne kao na Zapadu, gdje je kulturna scena mnogo intenzivnije povezana s gospodarstvom. Mecene nam nedostaju u klasičnoj glazbi. Nije problem što npr. Tedeschi podupire Pipse, što je pohvalno, ali bilo bi dobro da uglednici iz tog kruga, makar radi širenja kulturnih obzora svojih bližnjih, nađu načina da poduprnu ono što mi nazivamo ozbiljnom, klasičnom glazbom – kaže Simeoni. Smatra da je potrebna široka javna rasprava da se promijeni Zakon o sponzorstvima jer se događa slično kao u sportu: vrhunski se sportaši ne financiraju, a veliki klubovi koji nemaju kontinuiran uspjeh gutaju novac.

  • Za velike orkestre izdavaju se golem novac, ali ako nemaju 70 do 80 koncerata na godinu, nemaju svrhu, osim ako su sami sebi dovoljni – kaže.

  • Drug je problem za domaće izvođače što na prestižnim festivalima velike honorare gutaju skupa strana imena. Čvrste financijske konstrukcije također često izostaju. U krizi gradovi prvi kasne isplatom, a za njima svi drugi u lancu. Problem likvidnosti tako nemilice udara po kulturi.

    • Sve se dogovara u zadnji čas, što nas stavlja u neugodan položaj. U stranim zemljama, pogotovo zapadnim, koncertne turneje i ozbiljna gostovanja ugovaraju se i do tri godine unaprijed. Mi na početku sezone dogovorimo gostovanje, a onda se sredinom godine rebalansira proračun i nastupi dođu u pitanje te se nerijetko otkazu. Jednostavno, u krizi smo postali posljednja djelatnost na ljestvici prioriteta. Rješenje bi bilo raščistiti tržište, a kriterij financiranja moraju postati izvrsnost glazbenika i rezultati – jednoznačan je Simeoni.

    Da se novac za najbolje daje na kapaljku, vidi se i prema tomu što većina Artagentovih klijenata živi vani, gdje imaju radna mjesta u uglednim orkestrima i bolje uvjete za napredovanje. Zato se u djelatnosti nadaju popularizaciji klasične glazbe među širom publikom kako bi ta scena oživjela poput džeza u posljednje vrijeme.

    • Mlada je publika otkrila džez, a sada treba jednako tako otkriti klasičnu glazbu kao nešto svoje. Za nas organizatore opasnost je što zbog vlastite ljubavi prema toj glazbi postajemo nerealni i za boravimo važnost promocije i marketinga – upozorava Simeoni.

    Da bi se to promijenilo, Artagent stoji iza nekoliko budućih projekata za koje se nada da će malo trgnuti scenu, poput npr. produkcije opere Astora Piazzolle, u posljednje vrijeme iznimno trendi kompozitora, i dviju malih komornih opera koje bi bile ‘remake’ Mozartova i Salieri sukoba. Potonju bi organizatori pretvorili u svojevrsni ‘reality show’. Najveći projekt do kraja godine sva kako je gostovanje vodećega svjetskog pijanista Jevgenija Kisina u suradnji s Koncertnom dvoranom Vatroslava Lisinskog 9. studenoga.

    • Ne smije nam se dogoditi zamor materijala. Ljudima ovaj posao možda izgleda šminkerski, ali često imam osjećaj da je zapravo rudarski. Posla ima, a još je važnije da ima i ljubavi prema glazbi. Samo neka se što više svira.