Home / Biznis i politika / Bit Predsjednikove poruke

Bit Predsjednikove poruke

Istup predsjednika Josipovića glede ZOR-a dosad je njegova najjača državnička gesta. Bude li imala nastavak, Predsjednik može postati istinski broker antikriznoga političkog konsenzusa političkim pripetavanjima oko ZOR-a između HDZ-a, Vlade, sindikata i oporbe pobijedio je Predsjednik. Teško je prisjetiti se kada je posljednji put HDZ izgledao tako neuvjerljivo, a Vlada i premijerka Kosor tako neodlučno. No i izazov je bio iznimno delikatan: referendum o ZOR-u u političkom je smislu bio projektiran kao referendum o povjerenju Vladi, odnosno HDZ-u. A kad se odlučivanje o Vladi iz parlamenta počinje prenositi na ulicu, makar i pod paravanom referendumu, to nije samo znak Vladine slabosti nego je i otvaranje puta u destabilizaciju države, osobito ako se događa tijekom duboke krize, u ideološki duboko podijeljenom društvu i u okruženju u kojem projekti ‘jugosfere’, ma koliko bili negirani i banalizirani, još uvijek nisu prošlost.

Pred Vladom i premijerkom bio je dakle politički imperativ – načina da se izbjegne referendum. Sindikati i oporba to su, dakako, znali i čekali su likujući da im politički poeni padnu u krilo. Politički začarani krug vodio je u još dublju krizu. Koristeći se svojom ustavnom pozicijom prvi se iz njega u ponedjeljak izdiga predsjednik Josipović pozvavši Vladu i sindikate da nastave pregovore o ZOR-u, Sabor da deklaracijom zajamči kako se sporne odredbe ZOR-a neće mijenjati bez njihove suglasnosti, postavivši dijagnozu gospodarske ali i političke krize i blokade te pozvavši, zasad neizravno, na zajedništvo u antikriznoj politici. Bit je poruke: ozbiljno je, odgovorni ste, saberite se. Samo na prvi pogled Predsjednik tako spašava premijerku iz sindikalno-političke zamke. U osnovi je ovaj istup njegova najjača državnička gesta dosad. Bude li imala nastavak, Predsjednik može postati istinski broker antikriznoga političkog konsenzusa i poticatelj preobrazbe hrvatske političke scene, u skladu s gospodarskim i političkim izazovima, koju stranke zarobljene stranačkim interesom i skromnim potencijalima same ne mogu ostvariti.

Mene, doduše, taj istup jako podsjetio na prošlogodišnje aranžmane Kosor-Pahor, koji su doveli do slovenske deblokade hrvatskih pristupnih pregovora. To više što je samo koji dan ranije Predsjednik dao naslutiti drukčija stajališta o referendumu o ZOR-u. No u ovom trenutku manje je važno je li istup bio baš posve autohton, ili je možda bio potaknut, baš kao i lani prijateljsko razumijevanje između Kosor i Pahora. Važnije je da se to integrativno djelovanje nastavi. Jer i politički kontekst koji nas očekuje ove jeseni vrlo je sličan onima koje smo već prošli u prethodne dvije godine, a to je kontekst političke destabilizacije radi blokade ili odgode pristupnih pregovora EU.

Prvi je destabilizacijski ciklus započeo ubojstvima Ivane Hodak i Ive Pukanića prije dvije godine i pokušajem stvaranja ozračja izvanrednog stanja – neprimjerenoj državi aspirantici na članstvu EU. Amortiziran je nestranačkim ministrima pravosuđa i policije u HDZ-ovoj vladi. Ne zna se je li to bila baš izvorno Sanaderova ideja. Drugi je započeo slovenskom blokadom, najavljujna je vruća jesen, vlast koja će se valjati ulicama. No otišao je Sanader, uz američko posredovanje priblžili su se Kosor i Pahor i pregovori su deblokirani. Ova je jesen posljednja prilika za pobornike koncepta ‘jugosfere’.

Vruću su jesen najavile nevladine uloge koje pod paravanom borbe za javni interes šire antipoduzetničku atmosferu, obesmišljava se dvadeset godina državnosti kao višestruki zločinački potvrat, stvara atmosfera beznađa i bankrota, što nije teško u dubokoj krizi. Zato bi bilo važno za stabilnost zemlje da Predsjednik nastavi svoje integrativne aktivnosti jer pred Hrvatskom su još uvijek otvorena dva puta, nakon što je u posljednjih petnaest godina propustila treći: da se izgradi kao samosvjesna moderna država. U slučaju ozbiljnije destabilizacije može još uvijek postati zapadni dio kaotične ‘jugosfere’ zasnovane na vrijednostima jugoslavenskog neokomunizma. Izbjegne li zamku, može postati polukolonijalna balkanska ispostava EU, ali ipak uređena na zapadnim demokratskim vrijednostima. Vidite li sljedećih tjedana kako se topi led između Jadranske Kosor i Zorana Milanovića uz asistenciju Ive Josipovića, znači da smo na tom, ipak boljem, putu. I da nismo sami.