Swot analiza

Vlasnica tvrtke za projektiranje i krajobrazno uređenje Dionaea-vrtovi upustila se u avanturu osnivanja tvrtke u Ujedinjenim Arapskim Emiratima gdje već ima dogovorene neke poslove. Ondje je potreba za krajobraznom arhitekturom jako velika i čak deset posto građevinske investicije otpada na taj dio posla, a kod nas govorimo samo o promilima.

Iako su u portfelju tvrtke Dionaea-vrtovi reprezentativni poslovi poput uređenja svih zelenih površina hotela Kempinski Adriatic pokraj Savudrije, kao i tamošnje Vile Istra, zatim hotelski kompleks Dubrovački vrtovi sunca u Orašcu pokraj Dubrovnika zajedno s rezidencijalnim naseljem i sportskim centrom Radisson Blu Hotel&Spa te brojni poslovni, javni i privatni vrtni prostori diljem Hrvatske, najveća poslovna avantura za tu zagrebačku tvrtku za projektiranje i krajobrazno uređenje tek počinje, i to za manje od mjesec dana. Uzbudljenje pomiješano s laganim dozom zebnje osjeća se i u uredu tvrtke na zagrebačkoj Knežiji, iz kojeg barem na godinu dana dvije zaposlenice uskoro putuju u daleki Abu Dhabi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje je u svibnju otvorena podružnica tvrtke pod nazivom Dionaea-Gardens.

Na Nataši Tiški-Vrsalović, osnivačici i direktorici tvrtke, premda je po svojoj prirodi blage i smirene naravi, vidljivo je uzbudljenje i brojni mjeseci provedeni na svladavanju svih mogućih i nezamislivih zapreka pri otvaranju podružnice u toj dalekoj zemlji u kojoj, da stvar bude složenija, Hrvatska nema ni svoje predstavništvo, a kamoli veleposlanstvo. – U Abu Dhabiju već imamo dogovorene neke poslove, a nadam se da će naše iskustvo na području krajobrazne arhitekture biti dobra baza za širenje poslova u Ujedinjene Arapske Emirate. Ondje je potreba za krajobraznom arhitekturom jako razvijena i čak deset posto građevinske investicije otpada na taj dio posla, a kod nas govorimo tek o promilima. Znamo je da kolegice ondje dogovaraju posao, snime stanje, a projektiranje ćemo zatim obaviti ovdje, u našem zagrebačkom uredu. Za izvedbu radova angažirat ćemo njihove vrtlare i radnike koji će pod nadzorom naše arhitekta izvesti posao – tumači Tiška-Vrsalović.

Zbog svih muka na relaciji Zagreb – Kairo – Beč, na kojoj se obavljalo ishođenje svih dozvola za otvaranje tvrtke, još iščudava kako hrvatsko tržište i institucije zapostavljaju tako bogato tržište s velikim potencijalom. O tome kako se odlučila na tako velik iskorak za relativno malu tvrtku, koja pod nazivom Dionaea-vrtovi posluje od 1996. godine, a danas ima 18 zaposlenih, vlasnica kaže: – Već početkom 2008. godine, kada smo napokon prionuli projektu Kempinski koji je malo kasnio, znala sam da će to biti jedna od najboljih godina za prihode tvrtke. I doista, te i 2009. godine ostvarili smo impresivne rezultate – kaže 43-godišnja inženjerka agronomije i ovlaštena krajobrazna arhitektica, čiji su rezultati tih godina dvostruko nadmašili prijašnje godine. Prihod je tvrtke lani iznosio 1,3 milijuna eura.

• No isto tako znala sam da će u nadolazećoj krizi i uz dramatičan pad gradnje na udaru biti i moj posao. I doista, ove godine znatan pad narudžbi, posebice velikih projekata, pa je prava sreća što smo na vrijeme krenuli prema van, odnosno novim tržištima – dodaje te naglašava da su dobre referencije i jednako kvalitetno izrađene internetske stranice bile presudne da prvi naručitelji nazovu iz Emirata i potaknu je na ambicioznije razmišljanje.

A cvijeće, zelenilo, vrtovi i parkovi još od srednje škole, zagrebačke V. gimnazije, oduševljavaju Natašu Tišku-Vrsalović, koja je svejedno svoj obiteljski i prijateljski krug iznenadila upisom na Agronomski fakultet, smjer krajobrazna arhitektura. Nakon diplomu još se jedno kraće vrijeme zadržala na fakultetu, kao asistentica, no ubrzo je, 1993. godine, uz očevu tvrtku koja se bavila metalnim profilima započela svoj obrt Dionaea – hortikultura i dekoracija. Neko je vrijeme dekorirala prostore, pa čak imala i malu cvjećarnicu, no ubrzo je shvatila da je svaštarenje neće dovesti do priželjkanog cilja – ureda za projektiranje, uređenje i održavanje vrtova i parkova. Stoga je 1996. godine osnovala svoju tvrtku i započela nimalo laku borbu za opstanak, i to u djelatnosti koja je kod nas tek posljednjih godina dobila pravo značenje, pa i tržište.

• U svakom poslu osim puno rada nužna vam je i sreća, a meni se posrećilo odmah nakon otvaranja tvrtke jer me, i to isključivo zahvaljujući predloženom projektu i preciznom troškovniku, angažiralo Društvo za zbrinjavanje žrtava rata, koje djele pri Vladi Republike Njemačke, da uredim dva njemačka groblja na zagrebačkom Mirogoju, koja i danas održavamo. Nakon što su bili iznimno zadovoljni poslom, glas se jednostavno polako proširio – kaže poduzetnica koja je u početku surađivala za prilog Vrt Večernjeg lista te i tako promicala svoje i tvrtkino ime.

U to vrijeme pohađala je Zagrebačku poslovnu školu kako bi savladala poslovne i menadžerske vještine. Iako je odslušala sve predmete, nije diplomirala jer su joj posao i rođenje djece, danas 11-godišnje Lucije i osmogodišnjeg Luke, okupirali sve slobodno vrijeme. Kada si poduzetnik, ne postoji slobodno vrijeme, tumači Tiška-Vrsalović, koja se i danas s trukom gorčine prisjeća činjenice da nije imala nimalo vremena na nekoliko mjeseci posvetiti se isključivo majčinstvu. Radila je do pred sam porođaj i već za dva mjeseca opet bila u tvrtki.

• Uz ovakav sezonski posao, koji tada još nije imao ovakve referencije kao danas, a ni toliko zaposlenih, moj dolazak na posao bilo je pitanje opstanka – kaže direktorica, koja baš zbog svog iskustva ima mnogo razumijevanja prema svojim zaposlenicama i njihovim majčinskim planovima i brigama.

• Novac nikad nije bio moj glavni motiv. Od početka tvrtka je orijentirana prema kvalitetnom izvođenju i ne pristajem na poslove u kojima ne mogu ostvariti barem minimum zahtjeva struke. Isto tako nikad nisam pristajala na sumnjive poslove sa sumnjivim investitorima i neizvjesnim plaćanjima. Uvijek sam poslovala s onim sredstvima koja sam imala, pa nisam posezala ni za kreditima. To me možda usporilo u razvoju ali od početka nemam nikakve financijske repove, kaže i dodaje kako se samo jedne godine pokušavala javljati na gradske javne natječaje.

No pokazalo se da uvijek isti igrači (bez obzira na krajnje rezultate) dobivaju posao pa je odustala. Nekvalitetna i nekvalificirana konkurencija, koja dampa cijene, a čiju je nestručnost često imala priliku sanirati, dodaje, jedan je od najvećih problema ove struke jer loše svjetlo baca i na one koji drže do pravila i kvalitete. Srećom, do onih koji su trebali predane i kreativne krajobrazne arhitekте i kvalitetnu izvedbu glas je stigao i bez ‘veze’, pa je tako dobila i posao uređenja zelenila ispred zagrebačke hotelske dame – hotela Esplanade.

• Zajedno sa svojim curama sadila sam i kreirala grm s inicijalima HE. Moram priznati da mi nedostaje rad na terenu, ali uz brojne menadžerske poslove jednostavno ne stičem. Srećom, iako nije lako naći kvalitetne zaposlenike, danas imam odličan tim, na čelu s Monikom Komerički i Trenom Kolegom. Ipak, barem nabavu biljaka i sadnica nisam prepustila nikomu – kaže. Po biljke odlazi u Italiju jer, dodaje, naši joj dobavljači nisu mogli jamčiti isporuku sadnica i biljaka točno određenih specifikacija, primjerice starosti i veličine.

• Ako u skladu s projektom naručitelju jamčim da će imati određeno drvce, grmlje ili cvijeće, onda on to nakon završetka našeg posla mora imati, a ne čekati nekoliko godina da zelenilo naraste. Srećom, u Italiji imam odlične dobavljače pa i ne razmišljam o stvaranju svog rasadnika jer to bi me opet odvelo u nepotreban širenje posla. Cilj mi je stvoriti ugledni projektni ured, nadam se i na europskoj razini – priželjkuje Tiška-Vrsalović, koja se nasmijala na pitanje o značenju imena tvrtke.

• Da danas registiram tvrtku, promijenila bih joj ime jer mnogi lome jezik na njemu. Dionaea je američka biljka mesožderka, a ja sam potkraj fakulteta bila općinjena mesožderkama, pa sam o njima radila i diplomski – objašnjava i tumači nam da i Hrvatska, na području Plitvičkih jezera, ima svoju autohtonu mesožderku. Zanimljivo je da s obitelji živi u stanu u Zagrebu, a svoj vrt iz snova projektirala je i posadila oko obiteljske vikendice na Hvaru. A dok se posao u dalekom Abu Dhabiju ne proširi, i dalje će se naporno boriti za dobivanje domaćih kvalitetnih projekata, bez obzira na to je li riječ o vrtu od 20 četvornih metara, velikim krovnim tvrtovima, projektu ‘Hrvatska zemlja’ koji je radila za Svjetsku izložbu EXPO 2000. u Hamburgu ili uređenju površina oko poslovnih zgrada, primjerice Gorenja i Ingre, golfskom terenu ili luksuznom hotelskom objektu.