Različite su kulture tijekom stoljeća o koprivi plele razne priče, pridavale joj simbolična značenja i rabile na razne načine. Prije svega, povezivala se s muškom plodnošću, zato ne začuduje što su Grci osim listova konzumirali čak i njezine sjemenke ne bi li povećali svoju seksualnu moć.
Starim je Keltima bila simbol ponovnog rađanja i plodnosti, zbog čega su je redovito kao temeljni sastojak stavljali u proljetne juhe. Saksoni su je pak povezivali s Thorom, bogom groma i munje: koprivom su pokrivali krovove svojih kuća prije nevremena vjerujući da će to odvratiti udar groma. Francuzi su od nje dobivali posebnu vrstu alkohola, upotrebljavala se i protiv bolesti poput artroze, za uklanjanje štetnih tvari iz krvi te u borbi protiv artritisa i bubrežnih bolesti. Sok koprive zapravo je prirodni tonik posebno bogat vitaminima A i C, a sadrži i mineralne soli poput kalcija.
Mlada se kopriva i danas upotrebljava u kuhanji, najčešće kuhana, u pripremi raviola, rižota, njoka i fritaje. Zbog svoga diuretinskog, depurativnog, antihemoragijskog, antireumatskog i protuupalnog djelovanja koristan je prirodni stimulans koji, prije svega, pomaže očistiti organizam od toksina nakupljenih tijekom zime. Kao tinktura odlična je za ublažavanje uboda kukaca, lezija na koži, pa i protiv akni, a jedinstveno djeluje i protiv alergija; njezin se pak sok pomiješan s medom rabi u pripravcima protiv bronhitisa i astme.
