Sve više programa

Najviše zainteresiranih investitora fokusirano je na ‘sale and lease back’ tipove transakcija, i to većinom prostora koji su u vlasništvu lanaca trgovina robe široke potrošnje. Nekretnine s upitnom komercijalizacijom (distressed properties) tek trebaju stići na tržište.

Poprimci su vrlo oprezni glede uvjeta ugovora pa traže kraće trajanje zakupa i niže cijene. Također, sve se više okreću k lokacijama koje mogu pružiti najnižu rentu, što povećava stopu nepopunjenosti uređenih prostora u središnjim dijelovima i sekundarnim poslovnim zonama. To pak uzrokuje povećan pritisak za smanjenje cijena na spomenutim lokacijama – kaže Vedrana Likan, direktorica Colliers Hrvatska, koja predviđa da će do završetka godine nastaviti padati cijene uređenih prostora od pet posto.

Sličan pad očekuje se i u segmentu trgovačkih centara koji imaju dvostruko veću stopu nepopunjenosti od uređenih prostora. Ona je naime u prvom kvartalu narasla na 15 posto, u drugom je nastavila rasti i dosegnula stopu od visokih 17 posto, a očekuje se njezin daljnji rast. To je naravno utjecalo na cijene najma pa su one u usporedbi s istim razdobljem prošle godine pale za 10 do 15 posto. Zakup trgovačkog prostora danas tako je između 13 i 60 eura po četvornome metru. U nešto boljoj poziciji u odnosu na trgovačke centre jesu prostori na ‘high street’ lokacijama (u Zagrebu Ilica, Frankopanska) zbog ograničene ponude takvih lokala, pa je u tom segmentu stopa nepopunjenosti samo osam posto.

Zbog najave otvaranja triju novih trgovačkih centara do 2012. godine (Arena Centar, Ikea i Horvatinčićev centar na Cvjetnom trgu) te u skladu s time povećanja bruto iznajmljive površine za dodatnih 206 tisuća četvornih metara (s postojećih 427 tisuća) na tržištu trgovačkih nekretnina doći će do daljnjih promjena, pa će trgovački centri prve i druge generacije biti priljeni na repositioniranje i rekonstrukcije budući željeli zadržati kupce (i zakupce).

Najsporiji oporavak očekuje se na tržištu stanova, koje je uz segment građevinskog zemljišta najpogodnije ekonomskom krizom. Velik broj neprodatih stanova (prema procjenama čak 10 tisuća u Zagrebu) i pad potražnje uzrokovali su znatan pad njihovih cijena.

U srpnju je prosječna cijena kvadrata u centru Zagreba bila 2.184 eura, prošle godine 165 eura više, a 2008. godine metar četvorni bio je skuplji za čak 352 eura, što znači da je pad od čak 16 posto. U odnosu na prvih sedam mjeseci prošle godine cijene stanova u Splitu pale su za čak 13 posto, u Puli 10,4 posto, Osijeku 9,1 posto, a u Zagrebu 6,5 posto – objasnila je Ivana Beljan s portala Crozilla.com te ističe kako je tržište nekretnina još uvijek prigušeno i izlaz iz toga stanja mogu donijeti jedino niže cijene ili bolji uvjeti kreditiranja banaka koji se sigurno ne mogu očekivati.

Stoga oglasivačima savjetujemo da pri postavljanju oglasa objavljuju realnu i pravu cijenu kako bi na taj način učinili korak naprijed – kaže Ivana Beljan.

Kada je riječ o građevinskim zemljištima, u većini županija ona konstantno gube na cijeni, no postoje i iznimke.

Građevinska zemljišta u nekim područjima konstantno gube na cijeni, primjerice u Zagrebačkoj županiji znatno padaju cijene. Pretpostavlja se da je razlog tomu velik broj neprodatih stanova u Zagrebu i okolici. U Splitu je pak situacija posve drukčija – ondje su zemljišta posljednjih mjeseci bilježila porast cijena. Razlog je tomu što je Split zbog prometnog i geografskog položaja iznimno zanimljiv kupcima, ali su isto tako zbog malog broja slobodnih građevinskih parcela u tom gradu cijene još uvijek visoke – navodi Ivana Beljan.

Loše stanje na tržištu nekretnina zaustavilo je i građevinsku aktivnost u zemlji. Prema podacima Hrvatskog zavoda za statistiku, u prvom kvartalu 2010. građevinske su kompanije završile 49,6 posto stambenih jedinica manje nego u istom razdoblju godinu prije. Volumen građevinskih radova smanjio se za 19 posto u prvom kvartalu 2010. u usporedbi s posljednjim kvartalom 2009. godine. Kada je riječ o novim građevinama, najveći je pad u segmentu stambenih nekretnina. Znatan dio investicija zaustavljen je na području uređenog prostora – u prvom polovini 2010. godine na tržište glavnoga grada plasirano je samo 3.650 novih četvornih metara klase ‘A’ uređenih prostora, a 2009. godine završeno je 12 tisuća kvadrata uređenih zgrada te kategorije. I u segmentu trgovačkih nekretnina primjetan je pad aktivnosti, no investitori se pomalo okreću sekundarnim i tercijarnim gradovima poput Varaždina, Zadra, Siska, Rijeke i Osijeka, koje investitori još smatraju interesantnima.

Logična posljedica zbivanja na nekretninskom tržištu bio je i malen interes za investicijske kupnje. Prošle godine takvih transakcija gotovo da i nije bilo. Ovogodišnja Agrokorova prodaja centra na Žitnjaku W. P. Careyju, transakcija od 77 milijuna eura, smatraju u Colliersu, povratak je stranih investicija u Hrvatsku.

Najviše zainteresiranih investitora fokusirano je na ‘sale and lease back’ tipove transakcija, i to većinom prostora koji su u vlasništvu lanaca trgovina robe široke potrošnje. Nekretnine s upitnom komercijalizacijom (distressed properties) tek trebaju stići na tržište – kaže Vedrana Likan te dodaje da će očekivani završetak pregovora u veljači 2011. godine i ulazak u članstvo Hrvatske u Europskoj uniji zemlji donijeti stabilnost, a posljedično i više investicija. Zbog očekivanog smanjenog rizika države zbog primitka Hrvatske u EU očekuje se povećan interes internacionalnih i institucionalnih investitora za Hrvatsku.

No do ulaska Hrvatske u EU čini se da na tržištu nekretnina neće cvasti ruže. Do kraja godine očekuje se lagani pad cijena, a dok god cijene idu silaznom putanjom, ne može se govoriti o oporavku.

Oporavak tržišta nekretnina možemo očekivati kada se popravi i opće stanje u zemlji, te se poveća kupovna moć građana. Nametanje novih poreza možda je punilo državnu blagajnu, ali je praznilo džepove građana. Dogodi li se uistinu ‘crna jesen’ koju su spominjali naši političari, možemo očekivati još nestabilniju financijsku situaciju te dodatni pad cijena nekretnina koji građanima vjerojatno neće puno značiti. U takvoj bi situaciji standard građana, a samim time i prodaja nekretnina dodatno pali – zaključila je Ivana Beljan.

Za uspjeh je potrebno puno znanja i još više sreće. Na sreću se ne može utjecati, to znaju svi. Ipak, onaj drugi element znanje posve je pod utjecajem pojedinca. Uz dovoljno truda, vremena i nažalost novca moguće je naučiti gotovo sve. Naravno, najlakše je to učiniti u školi. Problem nastaje kad treba prepoznati dobru školu. U onu osnovnu većina bude upisana a da je nitko ništa ne pita. Srednju školu i fakultet ljudi biraju sami, ali s maglovitim naznakama toga što žele raditi. Daljnje školovanje treba odabrati znatno mudrije. No kako izabrati kad se čak na malom hrvatskom tržištu nudi tako mnogo?

Javno školstvo za menadžera danas pruža mnogo interesantnih opcija ako se želi dodatno obrazovati za svoj posao. Danas se tako osim MBA nude brojni postdiplomski specijalistički programi (PDS) koji traju godinu ili dvije, a prilagođeni su ljudima koji rade. Ekonomski fakultet u Zagrebu nudi tako više od 30 programa. Budući da su prilagođeni vremenom (predavanja se održavaju u razdobljima od tjedan dana po pet ciklusa po semestru, u poslijepodnevnim satima između 15 i 21 sat), čak i u natpravanom rasporedu može se naći vrijeme za edukaciju.

Nije tako samo u Zagrebu, ni Ekonomski fakultet u Rijeci ne zaostaje, dapače nudi izbor između sedam PDS-ova. U Splitu postoji izbor između samo dvaju, ali zato Ekonomski fakultet u Osijeku ponovno pruža mogućnost biranja između sedam programa.

Privatno poslovno obrazovanje još je raznolikije, a kad se o njemu govori, uglavnom se spominje uvijek istih nekoliko imena. To su Cotrugli Business School, IGBS (International graduate school of business), ZŠEM (Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta) i Vern’.

Možda najpoznatija od svih, Cotrugli Business School u sedam godina postojanja postala je svojevrsni sinonim za poslovno obrazovanje menadžera u Hrvatskoj. Škola nudi dva osnovna programa. Mlađim i srednjim menadžmentu prilagođen je MBA program koji traje godinu dana. Executive MBA (EMBA) namijenjen je menažerima s više iskustva i traje 22 mjeseca. Osim toga škola nudi ‘in house’ programe kao i mogućnost zasebnog pohađanja pojedinih modula.

IGBS (International graduate school of business) uz MBA program jedini od domaćih škola nudi i programe Master of science koji se mogu pohađati putem interneta. Tako se može pohađati (i završiti) tri različita programa Kelley school of business – financije, strateški menadžment i globalni lanac nabave. I dok su programi tih dviju škola namijenjeni ponajprije menažerima koji već rade, ZŠEM i Vern’ obuhvaćaju šire područje poslovnog obrazovanja.

ZŠEM kao škola je najpoznatiji po radu s klasičnim studentima, ali ima i bogatu ponudu za menadžere. Tako u sklopu cjeloživotnog obrazovanja organizira razne seminare, a u ponudi ima nekoliko MBA programa.

Slično je i s Vernom’ koji ponajprije mladima, ali i svim ostalim studentima, nudi preddiplomsko obrazovanje iz ekonomije poduzetništva, poslovne informatike i turističkog i hotelskog menadžmenta. Osim njih nudi i četiri specijalistička diplomskih studija.

Osim tih najpoznatijih privatnih škola postoji velik broj drugih koje često bivaju nepravedno zaboravljene kad se govori o poslovnom obrazovanju.

Jedna od njih jest RRiF Visoka škola za financijski menadžment u Zagrebu, koja se osim kao redovni studij izvodi kao izvanredni. RRiF Visoka škola za financijski menadžment nastala je iz društava poznate RRiF grupe čija je djelatnost usko vezana za područje računovodstva, revizije i financija.

Visoka škola ‘Nikola Šubić Zrinski’ iz Zagreba nudi stručni studij ekonomije poduzetništva, koji je zapravo većinom orijentiran na studente koji su tek izašli iz srednje škole. Isto se može reći za Utilis visoku poslovnu školu za turistički i hotelski menadžment u Zagrebu. Za razliku od toga Visoka poslovna škola Zagreb pri Pučkom otvorenom učilištu nudi dva programa, menadžment komunikacija i menadžment marketinga. Iako je riječ o preddiplomskim programima, oba je moguće pohađati i uz rad.

Visoka poslovna škola Libertas nudi još i više mogućnosti. Naime, uz preddiplomski studij koji je moguće pohađati i u Samoboru i Kutini ima specijalističkih studija koji se održavaju u Zagrebu (menadžment unutarnje i međunarodne trgovine i menadžment financija, bankarstva i osiguranja). Visoka škola tržišnih komunikacija Agora iz Zagreba nudi nekoliko zanimljivih programa, od čega dva dodiplomski – menadžmenta i dizajna, i jedan specijalistički diplomski studij kreativnog upravljanja tržišnom komunikacijom.

Na visokom učilištu Effectus za financije i pravo u Zagrebu nudi se stručni studij iz financija i prava, kao jedan zajednički studij, što je zanimljiva razlika od tradicionalnog razdvajanja koje rade sveučilišta. Effectus nudi i specijalistički diplomski studij iz menadžmenta financija.

Izvan Zagreba ponuda je podosta lošija, ali u Dugopolju postoji još i visoka poslovna škola Minerva, koja nudi programe menadžmenta informacijskih sustava i menadžmenta sigurnosti informacijskih sustava. U kontinentalnoj Hrvatskoj još postoji visoka škola za menadžment u turizmu i informatici u Virovitici, koja nudi dva programa – informatički menadžment i, zanimljivo, menadžment ruralnog turizma. Osim toga u neposrednoj blizini Zagreba Visoka škola za poslovanje i upravljanje ‘Baltazar Adam Krčelić’ iz Zaprešića nudi stručni studij poslovanje i upravljanje koji se može pohađati kao izvanredni studij, kao i dva specijalistička diplomski stručna studija – projektni menadžment i komunikacijski menadžment.

Valja istaknuti još samo Dubrovnik s jednim privatnim sveučilištem kao i jednom privatnom školom. Dubrovnik international university (DIU) na fakultetu School of international business (međunarodna poslovna škola) nudi preddiplomski program međunarodnog poslovanja i ekonomije. Američka škola menadžmenta i tehnologije (American college of management and technology) ima i bogatiju ponudu, dva preddiplomskih programa – menadžment usluga i program informacijskih tehnologija kao i dva specijalistička diplomski programa, razvoja ljudskih resursa i profesionalnih studija.

Iako ne postoji recept po kojem je moguće garantirati pravi izbor poslovne škole, ako se izboru pristupi pažljivo – manja je mogućnost pogreške. Dakle, nakon informiranja o programima koji se nude na tržištu, valja si postaviti nekoliko pitanja. Ovisno o odgovorima lako je odbaciti programe koji ne odgovaraju i doći do najboljeg izbora. Među pitanjima bi se svakako trebala naći sljedeća:

Je li program onoliko specijaliziran (ili širok) koliko vam odgovara? Možete li si priuštiti školarinu (kojoj valja dodati i eventualne troškove putovanja u školu i smještaja ako ona zahtijeva boravke dulje od jednog dana)? Hoćete li završetkom škole dobiti diplomu koju želite (univ. spec., spec., MBA, EMBA)? Jesu li se dosadašnji diplomanti škole uspješno zaposlili na sličnim mjestima na kakvim se vi nadate raditi? Je li raspored predavanja dovoljno fleksibilan da ih možete uklopiti u svoj raspored? Kakva je reputacija škole unutar struke za koju educira, tko su predavači? Koje su veličine grupe i tko su polaznici?