BRIK I JAR Afrički kontinent sve više klizi iz ruku zapadnih gospodara

Za nedavnog posjeta Kini Jacob Zuma, predsjednik Južnoafričke Republike, formalizirao je svoj zahtjev da njegova zemlja postane peta članica BRIK-a. Kina je najveće izvozno i uvozno tržište Južnoafričke Republike koja bi mogla poslužiti kao vrata Afrike za daljnje kineske interese i one drugih članica BRIK-a na tom kontinentu.

Globalna privlačnost zasad još neformalnog BRIK-a (Brazil, Rusija, Indija i Kina) postaje, čini se, sve veća. Tijekom posjeta Kini potkraj kolovoza predsjednik Južnoafričke Republike Jacob Zuma izrazio je želju da se njegova zemlja priključi toj skupini, što sugerira da će taj neformalni karakter uskoro početi dobivati na ozbiljnosti, ali i na članstvu. Interesantno, oni najveći poslovnici mediji, svojevrsni mainstream, nisu posvetili previše pozornosti tom potencijalnom širenju kluba zemalja koje će, prije nego poslije, preuzeti dominaciju svjetskom ekonomijom. A vijest nikako nije zanemariva jer svaki potez u smjeru jačanja te skupine zapravo znači gubitak utjecaja starih gospodara čije prijateljstvo više nije onako poželjno kao što je bilo.

Važnost želje JAR-a da se pridruži BRIK-u ne proizlazi iz neke posebne snage ili potencijala te države, koji je velik neovisno o tome, nego iz činjenice da ta organizacija ako prihvati zahtjev pokriva sve kontinente koji su nekoć služili kao izvor jeftinih sirovina i radne snage za Europu i Sjevernu Ameriku, ovako sve okruženijih blokom s naposljetku, treba biti realan, posve suprotnim interesom. Sretni i bogati naime ne mogu biti svi, toliko je povijest pokazala, kao što ni vladati svijetom ne mogu svi. Ne treba doduše ni pretjerivati. BRIK je ipak nedonošće, organizacija koja još ne zna što točno hoće i kako do toga doći. Činjenica da suradnja između rastućih sila svijeta s kombiniranim potencijalom većim nego što su ga Europa i Amerika ikada imale, i u ljudstvu i u resursima, nije adekvatno institucionalizirana i da među njima manjka konsenzusa o operacionalizaciji suradnje, znači da je nekakva vlast BRIK-a, ili BRICS-a, još srednjoročna perspektiva.

Prihvaćanje JAR-a značilo bi da je kontinent s više od milijardu ljudi zastupljen u organizaciji, odnosno daljnje jačanje trgovinske i ekonomske suradnje Afrike i BRIK-a, što je iznimno važan podatak. Taj je kontinent stoljećima bilo zapadnjačko igralište i pogonsko gorivo njihove ekspanzije, ali je posljednjih desetljeća počeo kliziti u ruke novih gospodara. Kinezi i Indijci već su sada duboko ‘ušli’ u Afriku, a ulazak jednog od važnijih predstavnika u zajednički klub samo će ubrzati afrički prelazak u druge ruke, s tim da bi ovaj put mogli čak dobiti priliku razviti se na malo ravnopravnoj osnovi. Kina je najveće izvozno i uvozno tržište Južnoafričke Republike. S druge strane, JAR bi mogao poslužiti kao vrata Afrike za Kini koja već ima velike interese na tom kontinentu.

Zahtjev jedne zemlje da bude prihvaćena sâm po sebi upućuje na važnost tog kluba koja raste, na promjenu u načinu na koji se percipira i potrebu za njegovim snažnijim institucionaliziranjem. Zuma je razgovarao s predstavnicima svih četiriju članica te zahtjev formalizirao u Pekingu za posjeta Kini. S kolegom Hu Jintaom potpisao je sporazum o strateškoj suradnji, kojim bi ‘osnovna’ gospodarska suradnja prešla s izvoza sirovina prema Kini na partnerstvo u kojem bi obje zemlje počele investirati u infrastrukturu, za kojom Afrika vapi, i u zelene tehnologije. Razmjena dvaju zemalja dosegla je 16 milijardi dolara prošle godine, ali je Južna Afrika definitivno prošla znatno lošije u toj razmjeni, s čak 2,7 milijardi dolara deficita. Interes je, posve očito, velik i obostran, baš kao i koristi od dizanja suradnje na BRIK-ovu razinu.

Osim što je riječ o posve logičnom koraku, imajući u vidu interese u budućnosti i opseg postojeće suradnje, ovaj potez JAR-a ima i vrlo jasnu političku logiku. Grupa četvoro, uskoro vjerojatno petorice, polako ali sigurno širi svoj utjecaj u svjetskim poslovima, posebice u međunarodnim ekonomskim organizacijama poput Međunarodnoga monetarnog fonda i Svjetske banke, gdje još dominiraju ‘stare sile’, no pitanje je koliko dugo. Kina, posve sigurno najistaknutija članica te skupine, već neko vrijeme pokušava proširiti utjecaj u prvoj organizaciji, za što ima i najjače argumente.

S najvećim deviznim rezervama na svijetu i golemim neiskorištenim financijskim potencijalom ta će država vjerojatno upravo u MMF-u ojačati svoju poziciju. Budući da Amerika i Europa imaju sve manje novca, posve je sigurno da će Kina idućih godina imati znatno zapaženiju ulogu u svjetskim financijama, pa time i u MMF-u. Daljnje približavanje sadašnjih članica ipak nije toliko jednostavno. Zemlje BRIK-a u mnogim su stvarima vrlo različite. Indija, Brazil i Rusija su demokracije, no svaka ima specifičan sustav, kako politički tako društveni i ekonomski. Drugo, geografski su vrlo udaljene, što je sve manji problem, no ipak je problem.

Treće, među njima postoje i osobni animoziteti, zajedničkim interesom stavljeni u drugi plan, a riječ je ponajprije o odnosu između Indije i Kine, koje su uostalom bile u ratu zbog granice 1962. godine. Nadalje, pojedinačni odnosi s drugim svjetskim igračima također variraju. Brazil teži dobrim odnosima sa svima, Rusija kreiraju sfere utjecaja u sklopu onoga što je nekoć kontrolirao Sovjetski Savez, Kina čelnoj ulozi u Aziji gdje ima i drugih relevantnih ekonomskih konkurenata, a Indija ima vrlo dobre odnose s angloameričkom alijansom i Europom. Peto, stupnjevi ekonomskog razvoja članica i dalje su dosta različiti unatoč visokom ritmu razvoja. Svako daljnje širenje kluba, bila u pitanju Južna Afrika bilo netko drugi, dodatno komplicira sve te faktore pa će BRIK, iako s golemim potencijalom i ekonomskom evolucijom na svojoj strani, pričekati na istinski ujedinjenu ulogu u svijetu. S druge strane, ekonomska suradnja često je bila dovoljno snažan razlog za nadilaženje svih ostalih neslaganja. Jedno je jasno – kratica BRIK neće još dugo biti netaknuta, pitanje je samo kako će izgledati. Nagada se da su u redu, odmah nakon JAR-a, Meksiko i Južna Koreja, vjerojatno dva sljedeća člana kluba koji raste. A kako stvari stojte, tko zna, jednog dana možda SAD i Europa podnesu molbu.