Zbog golemih zaliha vina neće se otkupiti do 30 posto grožđa

Ove će se godine ubrati više grožđa nego ikad, ali vinari ga ne trebaju. Vinogradari traže 1,5 kuna za kilogram, no bit će sretni uspiju li ga prodati i za kunu.

Ove godine slavimo neslavnu 20-godišnjicu vinoteke Bornstein, zato ja zbog dobrog odgoja neću reći koliko je pao promet – osjetno razočaran kaže vlasnik dviju poznatih zagrebačkih vinoteka Bornstein Vlado Borošić.

Vinska industrija već je u kroničnoj višegodišnjoj krizi, no ova je godina najgora u povijesti, posljedica čega će biti znatan pad skorašnjeg otkupa grožđa. U Hrvatskoj je prošle godine, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, na 34 tisuće hektara proizvedeno 206,5 tisuća tona grožđa, a ove bi ga godine trebalo biti otprilike isto toliko, možda i više zbog novih nasada. Enver Moralić, vlasnik Božjakovine, kaže da će otkup biti manji od 20 do 30 posto, ali barem isto toliko trebala bi mu pasti i cijena, koja je u prosjeku 1,5 kuna za kilogram. Najveći su razlog tomu velike zalihe vina koje se, prema njegovu predviđanju, neće prodati.

Recesija je i ovdje uzela danak jer su se ljudi više okrenuli pivu i običnoj vodi, kaže.

Za njegove vinograde nema brige, a otkupit će još nekoliko milijuna kilograma grožđa. Kad je riječ o prodaji njegova vina, kaže da je vrlo blizu realizacije ovogodišnjeg plana, sličnog lanjskom, otprilike osam milijuna litara.

Vlado Krauthaker, poznati vinar iz Kutjeva, potvrđuje Moralićeve crne prognoze i kaže da će se vina ove godine u Hrvatskoj prodati od 20 do 30 posto manje nego prošle godine, što se poklapa i s postotkom manjeg otkupa grožđa. Još će biti dobro ako ostane na tome, napominje, jer godina još nije završila. Budući da se ne vidi s izlaz iz krize, ljudi u sveopćoj psihozi štede na luksuzu zvanom vino. No važnije je napomenuti nešto drugo, što smo doznali od nekih vinara – da su ljutiti na vlasnike restorana i hotela, posebno u turističkim odredištima, koji neopravdano drže vrlo visoke cijene vina. Upravo je ondje, kažu, najviše pala prodaja pa mnogi vinari pokušavaju pronaći rješenje da, kažu, ‘urazume’ turističke radnike.

Za sada nema nagovještaja o sniženju cijena u ugostiteljskim objektima. To će tako i ostati sve dok ugostitelj s toliko visokim cijenama uspijevaju zaraditi i s manje prodanim količinama. Zalihe su razlog zbog kojeg su i cijene vina pale 30-ak posto, a neki su ih snizili čak do 50 posto, poput Feravina iz Feričanaca u vlasništvu Nexe grupe. Vlado Borošić kaže da su lani vjerovali da je važno prebroditi krizu jer će 2010. biti bolja.

S nostalgijom se sada prisjećam ‘sjajne’ 2009. za koju smo tada mislili da ne može biti gora. Svatko tko tvrdi da je prodaja pala jedan posto u odnosu na mjesec prije ili desetak postotaka u odnosu na godinu prije – laže. Primjerice, promet visokokvalitetnih vina u Zagrebu pao je od 50 i 60 posto. Propast će mali vinari, a dobar su pokazatelj te crne sudbine Istrani i Dalmatinci, kojima se nikad kao ove godine nije dogodilo da u turističkoj sezoni mole ugostitelje da im kupe robu u komisiji, i to bez rokova plaćanja, bez predujma – tužnim glasom objašnjava Borošić.

Tragično je, kaže, da smo se našli u nikad težoj situaciji upravo u posljednje vrijeme, kad smo počeli, doduše stidljivo, osvajati i svjetska priznanja. Još je gore što su se silni poticaji ‘upum-pavali’ na pogrešne adrese, zato hrvatski proizvođač nije mogao ponuditi jeftinije vino jer mu je cijena proizvodnje viša od one stranog vinara. Stoga su, da bi se riješili lagera, vino počeli prodavati i po cijeni nižoj od proizvodne. Zato će se ove godine otkupiti manje grožđa. Međutim, to nije sve, jer budućnost je crna.

Ova će situacija prouzročiti dodatne probleme jer proizvođači grožđa sigurno neće dopustiti da im propadnu tolike količine, kaže Krauthaker.

Zato će, da bi spasili otkup grožđa, povećati proizvodnju u ionako vrlo visokom postotku sive zone. Prije više od mjesec dana u intervjuu Lideru predsjednik Uprave Agrokor vina Duro Horvat požalio nam se da već danas na sivu zonu otpada najmanje 30 posto tržišta (na godinu se proizvede 60 milijuna litara vina), što su nam potvrdili i drugi vinari, poneki čak istaknuvši brojku od 40 posto. S takvom krizom i zaliham vina, a u skladu s time i grožđa, siva zona mogla bi porasti na najmanje 50 posto, što će prouzročiti dodatni pad cijena vina u zemlji. Dugoročno gledano, hrvatski proizvođači vina i vinogradari mogli bi se vrtjeti ukrug jer bi se zbog smanjenja prodaje i obrtnog kapitala mogao dalje smanjivati otkup grožđa, što bi mnoge, pogotovo male vinogradare, moglo navesti na to da počnu razmišljati o drugoj poljoprivrednoj kulturi. I na tom se primjeru vidi da je država bez ikakve vizije godinama forsirala sadnju vinograda do ulaska u EU, i to usprkos stalnoj krizi.