Mirovinski sustav

Umjesto da se proračun pokrpa imovinom osiguranika, oporba se zalaže za povećanje izdvajanja za drugi stup, kao što je i bilo predviđeno reformom koju je HDZ zaustavio.

Čitačica s plaćom od 2.800 kuna, carinik s mjesečnim primanjem od 3.800 kuna i građevinar koji na mjesec zarađuje 4.400 kuna s jednakim radnim stažem i godinama života imaju jednaku mirovinu iako su tijekom godina provedeni na radnome mjestu uplatili različite iznose doprinosa u prvi mirovinski stup. To je samo jedan od apsurda hrvatskog mirovinskog sustava utemeljenog na solidarnosti. I još jedan argument za potporu drugom stupu mirovinskog osiguranja o kojem se u posljednje vrijeme vode prilične polemike. Visina mirovine onih koji uplaćuju doprinose u drugi stup, naime, ovisi o tome koliko su u njega osiguranici uplatili za radnog vijeka.

Drugi, važniji, argument svakako je taj da se novac osiguranika ulaganjem u drugi stup putem mirovinskih fondova uvećava tijekom godina, za razliku od onog iz prvog stupa. Od početka mirovinske reforme, od travnja 2002., kad je prvi novac osiguranika putem fondova drugog stupa uložen na tržište kapitala, imovina je rasla pet posto na godinu. Oduzme li se od tog i stopa inflacije, realni godišnji prinos bio je otprilike 2,5 posto.

Svi se stručnjaci odreda slažu da je drugi stup itekako potreban, da se jedino na taj način u budućnosti mogu očekivati adekvatnije mirovine te da bi trebalo povećati izdvajanja za drugi stup, a ne ih smanjivati. Izjave o ukidanju drugog stupa stoga smatraju pokusnim balonima potaknutim iz Vlade da bi se imovinom osiguranika iz drugog stupa popunio krhki proračun.

Tako misli i Dragan Kovačević, gospodarski strateg HNS-a i nekadašnji ravnatelj Hagen, koji kaže da bi se takvim potezom uništila reforma mirovinskog sustava, a jedino bi se na kratko s nekoliko milijardi iz drugog stupa (likvidnih sredstava) pokrpa proračun. Umjesto ukidanja drugog stupa on se zalaže za povećanje izdvajanja za taj stup.

• Mirovinska reforma zaustavljena je u posljednjih nekoliko godina. Trebalo je svake godine povećavati izdvajanja za drugi stup 0,5 posto dok se ne bi došlo do iznosa od 10 posto – kaže Kovačević.

Osim većih izdvajanja za drugi stup on zagovara i drukčiju ulaganju politiku mirovinskih fondova:

• Ne treba im ostavljati maksimalan prostor u politici ulaganja. Oni imaju velik potencijal i mogu biti odlična poluga u funkciji razvoja hrvatskoga gospodarstva tako da dio sredstava ulazi u razvoj novih projekata u Hrvatskoj, a ne, primjerice, u dionice u Japanu – smatra Kovačević, koji vjeruje da bi u razvoju hrvatskoga gospodarstva mirovinski fondovi uz fondove EU mogli biti ključni.

Za povećanje doprinosa za drugi stup zalaže se i SDP. Njegov prijedlog reforme sadrži ukupno povećanje doprinosa – sa sadašnjih 20 posto (15 posto prvi i pet posto drugi stup) na ukupno 24 posto.

• Izdvajanja za drugi stup treba povećati u nekoliko godina sa sadašnjih pet na 10 posto. U isto vrijeme trebalo bi smanjiti izdvajanja za prvi stup samo za jedan posto – kaže Đuro Đaković, voditelj mirovinske strategije SDP-a.

Na pitanje ne bi li se u tom slučaju povećao ukupni trošak plaće, što poslodavci ne bi pozdravili, odgovara da njihov prijedlog reforme sadrži i smanjenje doprinosa za zdravstvo:

• U većini europskih zemalja izdvajanja za zdravstvo znatno su manja od onih za mirovinu, a u Hrvatskoj se za zdravstvo izdvaja jednako kao i za drugi stup mirovinskog. Vjerujem da se u zdravstvu može mnogo uštedjeti i zahvaljujući tomu smanjiti doprinosi – kaže Vidović.

Reforma koju predlaže SDP sadrži i niz drugih promjena. Među ostalim, osoba koja je odradila puni staž trebala bi uživati u mirovinu na razini od 70 posto prosječne plaće koju je za rada (danas je to od 58 do 62 posto). Za to, objašnjava Vidović, ne bi trebalo izdvojiti prevelik novac jer je samo 11 posto umirovljenika u Hrvatskoj odradilo puni staž.

U SDP-u se zalažu i za to da se na sve umirovljenike primijeni jednaka formula, odnosno isti propis za izračun mirovine, a da se iz proračuna izdvajaju dodaci za mirovine saborskih zastupnika, branitelja i drugih povlaštenih skupina.

Konkretno brojke o tome koliko bi te mjere stajale državni proračun nije mogao iznijeti.

Točne izračune nije dalo ni Udruženje mirovinskih društava u HGK koje je prije godinu dana također predložilo izmjene mirovinskog sustava. Povod za reakciju mirovinskih društava i iznošenje prijedloga bile su rasprave o učinkovitosti drugog stupa. Naime, umirovljenici koji sada odlaze u mirovinu, a uplaćivali su doprinose u oba stupa, imaju manju mirovinu nego da su ostali samo u prvom stupu. Razlog je, naravno, to što su prekratko bili u drugom stupu, ali i to što pravo na dodatak na mirovinu imaju samo umirovljenici koji su uplaćivali doprinose u prvi stup. Udruženje mirovinskih društava iznijelo je stoga prijedlog da se pravo na dodatak uvede i za umirovljenike iz drugog stupa (nepravduje da je tri četvrtine svojih doprinosa uplaćuju u prvi stup, a da ih se isključuje iz prava koje donosi prvi stup). Također je predložilo da se osobama koje su same izabrale ulaganje u drugi stup (naraštaj od 40 do 50 posto u trenutku uvođenja drugog stupa) u trenutku umirovljenja omogući povrat u prvi stup. Među tim prijedlozima našao se i onaj o postupnom povećanju izdvajanja za drugi stup. Nijedan od tih prijedloga nije prihvaćen.

Povećanje izdvajanja za drugi stup, mjera bez koje nema rješenja mirovine u budućnosti, također je za sada ostalo samo na prijedlogu. Doduše, sada kad je proračun šupalj poput švicarskog sira, nažalost, i ne može se računati na to. Povećanje od samo jedan posto na godinu donijelo bi tranzicijski trošak od 800-tinjak milijuna kuna, odnosno toliko bi se novaca u proračunu moralo dodatno naći za mirovine jer povećanje drugog stupa podrazumijeva smanjenje izdvajanja za prvi stup.

Jednostavnog i brzog rješenja mirovinskog pitanja nema. Prevelik broj umirovljenika u odnosu na broj radnika problem je koji bi se mogao riješiti samo kad bi se u zemlji odjednom otvorilo dodatnih 500 tisuća radnih mjesta. Budući da se od 1995. do lipnja ove godine broj zaposlenih smanjio za 35 tisuća, jasno je da je riječ o cilju koji nije jednostavno ostvariti. Stoga se uz postupno povećanje zaposlenosti jedino može smanjiti priljev umirovljenika, i to povišenjem dobne granice za odlazak u mirovinu i penaliziranjem odlaska u prijevremenu mirovinu. Posljednje se dvije godine u starosnu mirovinu odlazilo s u prosjeku samo 28 godina staža, a prijevremeni umirovljenici imali su samo 58,5 godina. Doduše, ni to nije jednostavno promijeniti.

Gotovo sve države suočavaju se s istim problemom i nitko ne uspijeva eliminirati učinke starenja. Ni zemlje EU ne uspijevaju previše u popravljanju neke stope aktivnosti osoba iznad 50 godina jer kapital traži mlade ljude spremne stjecati novo znanje. Moram priznati da sam pesimističan kad je riječ o mirovima u budućnosti. U svakom slučaju, naš mirovinski sustav proći će još mnogo reformi koje će se prilagodavati srednjoročnim trendovima – zaključio je Andelko Akrap, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu čije su najcjenije prognoze o broju umirovljenika već sada premašene. On je, naime, prognozirao da će 2011. imati 1,070,000 umirovljenika – a ta je brojka već danas veća za gotovo 120 tisuća.