Vlada je u dvije godine izgubila 30 milijardi kuna i pet godina razvoja

Vlada je definitivno zakasnila s rebalansom jer je s njime trebalo početi već u ožujku, kad je bilo očito da je proračun nerealno planiran na temelju rasta BDP-a od 0,5 posto, iako je svima u Hrvatskoj bilo jasno da se to neće dogoditi. Zato sad imamo četiri milijarde kuna manje prihode i 900 milijuna kuna veće rashode. Također valja napomenuti da su posljednja dva proračuna donesena na pogrešnim makroekonomskim pretpostavkama. Posljedica toga je da smo proračun za 2009. rebalansirali u nekoliko navrata, dok se ovogodišnji neće ni približno ostvariti onako kao što je predviđeno. Postavlja se pitanje može li ova Vlada uopće predložiti proračun koji će ‘izdržati’ cijelu godinu. Najveća je šteta što kao država financiramo visoku razinu javne potrošnje iz zaduženja koje svakim danom postaje za nas sve nepovoljnije, odnosno kamatna je stopa sve viša. Na iznos posljednjeg zaduženja u srpnju ove godine od 13,4 milijardi kuna, četiri posto kamate iznosi oko 530 milijuna kuna više na godinu s obzirom na nepovoljnije zaduženje pa zato ne stoji teza ministra Šukera kako je to zaduženje dokaz povjerenja ulagača na tržišta kapitala u hrvatske javne financije. Naprotiv! Oni visokom kamatnom stopom poručuju da za ulaganje u hrvatske obveznice treba platiti visoku premiju za rizik. Nažalost, s obzirom na to da je pravi rebalans proračuna izostao, zaduženjima Vlade HDZ-a neće biti kraj ni do kraja ove ali ni 2011. Možemo očekivati nova zaduženja u milijardama eura.

Rashode svakako treba svesti u realne okvire, što jasno pokazuje ovako visok deficit. Posljednje u što bi se smjelo dirati jesu mirovine, plaće i socijalne potpore siromašnima, ali osim toga u proračunu ima prostora od približno 50 milijardi kuna na koji se može utjecati. Mi smo predložili da to smanjenje bude oko deset posto, odnosno da se do kraja godine uštedi približno pet milijardi kuna kako se ne bi povećao deficit i opterećilo zemlju novim zaduženjima. Neke se stavke mogu korigirati u proračunu poput subvencija, jer ne vidimo razloga da se, primjerice, svake godine Hrvatske željeznice subvencionira s dvije milijarde kuna, a one ne rade dovoljno na svom restrukturiranju. Subvencije ukupno iznose do tri posto BDP-a i na njihovo se smanjenje može utjecati ali i na to da se kvalitetnije iskoriste. Sa sindikatima, pak, treba za naredno razdoblje dogovoriti uvjete smanjivanja ukupne mase plaća kroz reduciranje broja zaposlenih, u prvoj godini za pet posto. Vjerujem da je to moguće iako treba istaknuti da plaće u javnom sektoru nisu visoke i zato nismo za njihovo dodatno smanjivanje. Kad je o mirovinama riječ, valja istaknuti da su sadašnje već minimalne i treba ih zadržati pa i poduzeti korake da se one povećaju. Ono što možemo napraviti jest podignuti prosječnu starosnu dob umirovljenika, popraviti omjer zaposlenih i umirovljenih, što se neće riješiti rezanjem mirovina, nego gospodarskim rastom i otvaranjem novih radnih mjesta.

Jesmo, ali ne smanjenjem plaća i mirovina, već smanjenjem mase plaća, što se može postupno postići tijekom sljedećih godina, i to ne rezanjem neto plaća, nego reformom javne uprave, odnosno smanjenjem broja zaposlenih, ali i povećanjem efikasnosti državnog aparata. Mnogi ljudi naporno rade u javnoj upravi, ali i mnogi su dospjeli na ta mjesta po stranačkoj liniji i nemaju jasno utvrđeni posao. Vlada sada pokušava smanjiti broj državnih agencija, no potrebna je ozbiljnija reforma kako bi se javna uprava svela u realne okvire.

Teško je razgovarati na način kao što traži premijerka, da se prstom pokaže gdje treba rezati, s obzirom na to da je proračun skup politički iskazanih nominalno i dio su cjeline. Kad je proračun neodrživ ne možete reći koju stavku treba promijeniti, nego morate mijenjati cjelokupnu politiku. Postojao je prostor da se do kraja godine smanji proračun minimalno za pet milijardi kuna na stavkama koje sam ugrubo naveo. Ako od mene tražite da prstom pokažem na ono što definitivno treba mijenjati onda je to sigurno ova vlada.

Vlada pokušava prikupiti svaku kunu da bi deficit što više smanjila. Služem se da treba prodati udjele u tvrtkama koje su već privatizirane jer nema smisla da država ima tri i pol posto vlasništva u HT-u, primjerice. Zato treba prodati državne udjele, osim u tvrtkama od strateškog interesa, i nastaviti s privatizacijom koja je zastala nakon afere Maestro, pa se nije uspjelo privatizirati ni jedno hotelsko poduzeće ili brodogradilište, a to bi trebalo učiniti što prije. To s druge stane ne rješava dugoročno probleme proračuna.

Možete raspisati javna nadmetanja za prodaju dionica i tako relativno brzo uprihoditi određenu količinu novca, no to samo prikazuje manji deficit u ovom trenutku. Problem proračuna ove godine eskalirat će u sljedećem proračunu. Budemo li ove godine imali 14 milijardi kuna deficit, sljedeće će godine on biti na istoj ili na još višoj razini. Moramo se već sada početi pripremati za 2011. Za brinjava da ni u jednom od protekla dva proračuna, kao ni u projekcijama za buduće, nije iskazana namjera da se smanji javna potrošnja. Izostanak reformi koje Vlada nije provela protekle dvije godine stajat će nas oko trideset milijardi kuna i pet godina izgubljenog vremena jer ćemo, pod uvjetom da se naredne godine promijeni vlada, tek potkraj 2013. dostići razinu gospodarske aktivnosti kolika je bila potkraj 2008. godine.

Apsolutno smo protiv toga da se povećava prihode kroz nove poreze ili povećanja poreza. To se može raditi samo kroz povećanje zaposlenosti i rast BDP-a. Fiskalni kapacitet je dosegnuo maksimum i gospodarstvo se više ne može opterećivati daljnjim porezima. Uvođenje kriznog poreza prošle je godine srušilo potrošnju za 15 posto. Samo nas proizvodnja, izvoz i povećanje zaposlenosti mogu izvesti iz krize, pa bi se jedino tako i prihodi mogli povećati.

Svakako da bogatiji trebaju platiti više, pa je neologično smanjenje najvišeg razreda poreza na dohodak s 45 na 40 posto. Pojedinac sa 100 tisuća kuna plaće, primjerice, zaradio je na taj način nekih pet tisuća kuna na mjesec. Što je, dakako, pogrešna poruka u pogrešno vrijeme. SDP smatra da bi trebalo oporezivati imovinu koja nije u funkciji, kapitalnu dobit i ostale prihode od kapitala. Kod nas je porezni prihod od imovine oko jedan posto BDP-a, dok je u Europskoj uniji oko šest posto. Neaktivnu imovinu treba staviti u funkciju i pokrenuti uz nju vezanu gospodarsku aktivnost.

Sindikati su partneri u socijalnom dijalogu i tu su da štite svoje članstvo. Mi smo im pružili podršku za referendum o izmjenama Zakona o radu, ali naravno da s njima treba sjesti i vidjeti što je realno i što proračun može podnijeti. Naša je po lazna osnova da se u iduće tri godine dogovori koliki bi bili izdaci za plaće, da se one ne smanjuju, ali i da se ide u reformu javne uprave u smjeru smanjenja broja zaposlenih i mase plaća od pet posto u prvoj godini. Ovoj je Vladi teško s njima razgovarati jer je mnogo obećala a malo ispunila pa sada nema legitimitet za nove pregovore. Jasno mi je da sindikati teško nalaze zajednički jezik s vladom koja nije konzistentna i koja najprije tvrdi da je sve u redu i da krize nema da bi jednom kad je kriza uzela maha tražila od radnika da isključivo oni ponesu njezin teret.

S njima treba sjesti i dogovoriti se. Ne želimo uzmati onima koji imaju najmanje, a to su uglavnom članovi sindikata, ali očekujemo od njih da u razgovorima budu realni i da se nađe model reforme javne uprave smanjenjem broja zaposlenih ali postupno, a ne odjednom.

Mi ćemo nakon što preuzmemo vlast predočiti hrvatskoj javnosti u kakvu smo stanju državu preuzeli, što je, uostalom, dužnost svake vlade. Kad se to učini i javnost zna, na temelju programa s kojim ste izbore dobili, što može očekivati, nema potrebe tražiti daljnje isprike. Od vraćanja u prošlost nema koristi i to će SDP izbjegavati. Kažem, kada dođemo na vlast predstavit ćemo građanima situaciju koju smo zatekli, a oni će, na osnovi našeg programa i koalicijskog sporazuma, znati što namjeravamo raditi u svom mandatu.

Ne, neće. Građani će moći jasno uočiti razliku u politici koju će voditi SDP i koliko će ta politika biti efikasnija, pravednija i ekonomičnija od ove pa to neće trebati naglašavati.