Izgube li investitori povjerenje u to da država može upravljati javnim financijama, porast će kamate koje država mora plaćati na javni dug.
Prijatelji i znanci često me pitaju koliko će dugo hrvatska ekonomija izdržati rast vanjskog i javnog duga. Odgovor nije jednostavan u smislu da se objavi datum ili godina do koje će hrvatska ekonomija izdržati rast duga, ali ova kratka analiza može naznačiti posljedice fiskalnih i financijskih neravnoteža u ekonomiji. Podaci o hrvatskom vanjskom dugu od kraja travnja pokazuju da je on od kraja 2007. narastao sa 77 posto na čak 97 posto BDP-a, a s obzirom na to da se očekuje pad BDP-a u drugom kvartalu ove godine, on je uz inozemno zaduženje države i banaka dosegnuo 100 posto bruto domaćeg proizvoda. Uspoređujući hrvatski vanjski dug s onime drugih zemalja, uočavaju se znatne razlike: veći vanjski dug od Hrvatske imaju Slovenija (115 posto), Mađarska (140 posto), Bugarska (111 posto), a manji Češka (43 posto) i Slovačka (75 posto). Hrvatsku se prema tomu može smjestiti otprilike u sredinu. Međutim, kad riječ o njezinu vanjskom dugu, zabrinjava njegov nagli porast koji je izravna posljedica potrebe za financiranjem iz inozemstva i pada BDP-a, jer stvari su pod kontrolom dok dug raste istom (ili manjom) stopom kao BDP. Međutim, problem nastaje u recesiji, kad BDP zaroni u crveno.
Slično je i s javnim dugom. On je od kraja 2007. porastao s 42 posto BDP-a na 52 posto potkraj ovogodišnjeg ožujka. Naime, u posljednje dvije godine povećavao se do točke u kojoj je počeo rasti brže od BDP-a, što se ostvarilo 2009. Posljedica je to nekoliko činitelja: neravnoteže između proračunskih prihoda i rashoda dijelom zbog recesije, zatim naglog pada proračunskih prihoda uz nemogućnost brzog zaustavljanja rashoda i troškova financiranja deficiti koji rastu zbog rasta kamata i rasta osnovice na koju se obračunavaju. Daljnji dugoročni rast javnog duga u odnosu na BDP neizbježan je nastavi li se vo.