KVALITETA Do koje se granice smije Stedjeti

Prije nego što tvrtka radi uštede odluči smanjiti kvalitetu proizvoda ili usluge, trebala bi analizirati zbog čega potrošači kupuju njezin proizvod. Traže se nova rješenja za optimiranje poslovanja a da se posljedice prema van ne osjete.

Današnji su kupci zbog obilne ponude godinama maženi i paženi i primjećuju svaku razliku. I to ne nužno na lošije. Mnogi će reći da je kriza napokon iskristalizirala izlizani izraz ‘vrijednost za novac’. Kad kupac vidi jeftiniji proizvod, od njega i očekuje nižu kvalitetu, no kad mu se pod ‘premium’ servira nešto što je preplatio, itekako će kazniti proizvođača prelaskom konkurenciji. Stoga je došlo vrijeme da se stvari konačno počnu zvati pravim imenom i da kompanije korisnicima pristupaju iskreno. Suludo je očekivati da će kompanije javno priznati da su u cijelosti ili u nekim segmentima smanjile kvalitetu svojih proizvoda (pogotovo ako to nisu pratile cijenom), no postoje pokazatelji koji upozoravaju na to da se diranjem u navike potrošača kompanije počinju igrati vatrom.

Prema riječima konzultanta Borisa Goloba, kriza nije idealna za rezanje troškova jer ono obično zahtjeva i određene investicije. No ako se tvrtka već nečega mora riješiti, trebali bi to biti loši kupci i neprofitabilni proizvodi.

• Iako u trenucima u kojima prihod pada i svi se bore da bi ga koliko-tiliko održali na prijašnjim razinama zvuči kontraproduktivno odricati se kupaca ili smanjivati portfelj proizvoda, upravo to treba napraviti. Tvrtka mora analizirati koji joj kupci i proizvodi ne donose dobit i riješiti ih se. U većini tvrtki 20 posto kupaca donosi 80 posto zarade – objasnio je Golob.

Zaustavljanje razvoja i investiranja, odnosno svega što trenutačno nije povezano sa zaradivanjem, mjera je, nastavlja Golob, koja bi se morala primijeniti tek ako tvrtki prijeti stečaj. Prestanak ulaganja u daljnji razvoj najbrži je put za još veće probleme u budućnosti.

Globalne svjetske analize detaljno se bave problemom pada kvalitete u hotelskoj industriji, međutim u Hrvatskoj on nije još toliko izražen zbog nekoliko razloga. Hrvatska hotelska industrija u prosjeku je još niskobudžetna i funkcionira isključivo na popustima, a ne na kvaliteti, tako da nemamo ni goste osjetljive na kvalitetu, nego svjesne da kupuju povoljan proizvod. S druge strane recesija nastupila nakon obnove hotela koji se nisu stigli ‘pohabati’, tako da su, zapravo, spuštanjem cijena gosti dobili još veću kvalitetu za manje novca. Kvaliteta je posljednja stvar kojom se vrijedi kockati jer kad padnu usluge ili proizvodi kao što su kvaliteta hrane, to znači da je kompanija pred bankrotom – smatra Miroslav Dragičević, predsjednik Uprave Horwath Consultinga.

Najprije se u turizmu štedi na investicijama, zatim…