piše ANTONIJA KNEŽEVIĆ

Hoće li ključni kotačić u opstanku brodova iz splitskog brodogradilišta biti mali vijak iz samoborskog DIV-a? Je li mali DIV sposoban proizvoditi velike brodove? Odgovor na ta pitanja traži se otkako je samoborska tvrtka DIV, koja proizvodi vijke, pokazala interes za kupnju Brodosplita. Konačna odluka o njezinoj ponudi za kupnju brodogradilišta trebala bi se donijeti 15. rujna. Kada – i ako – DIV preuzme brodogradilište (iako mnogi u to sumnjaju), javnost će valjda doznati i nešto više o njegovim namjerama i planovima u brodogradnji. Naime, informacije o tome do sada su se davale samo na kapaljku.

Prema onomu do sada iznesenom u javnost DIV planira graditi brodove, i to ne za unaprijed poznate naručitelje, nego radi prodaje ili iznajmljivanja, s time da bi gradnju uglavnom financirale banke, fondovi i dobavljači. Koje su financijske institucije spremne poduprijeti takav projekt, u DIV-u nisu naveli. Od njih se može doznati jedino da je riječ o dva fonda i šest banaka.

• Iako je postupak u tijeku, već neko vrijeme od pojedinaca cure različite informacije koje uopće nemaju veze sa stvarnim stanjem. Zato smo ispravno postupili odlučivši zbog zaštite poslovnih planova i izbjegavanja bilo kakve štete za svoje partnere ne izlaziti u javnost s njihovim imenima dok postupak ne završi. Napominjemo da je to i njihov zahtjev – i dalje je tajnovit član Uprave DIV-a Darko Pappo, koji se nada da će uskoro dobiti službenu odluku o statusu njihove ponude koju je, usput rečeno, Povjerenstvo za privatizaciju brodogradilišta odbacilo, no konačnu odluku donosi Vlada. Tajnovitost vezana uz ime potencijalnih financijska, kao i to da DIV tijekom godina planira uložiti samo 50 milijuna vlastitog novca u brodogradilište, najveće su zamjerke ponudi samoborske tvrtke i razlog zbog kojeg sindikalisti nisu oduševljeni tom idejom.

• Namjera DIV-a nije loša, ali nije isto proizvoditi vijke i brodove. Osim toga, problem je što ne žele otkriti koje banke i fondovi stoje iza njih, odakle im tolika financijska snaga – objasnio je Zvonko Šegvić, predsjednik HUS-ova Nezavisnog sindikata Brodosplita, zašto smatra da je brodogradilište prevelik zašlogaj za samoborsku tvrtku. S njim se slaže i Vedran Dračević, predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske, koji kaže da bi potencijalni preuzimac trebao moći uložiti 200 milijuna eura u Brodosplit jer se ne može nadati dobiti iz poslovanja s obzirom na to da zasad nema ugovorene poslove.

Osim svim navedenim sindikalci nisu oduševljeni ni time što DIV u ponudi ne spominje kolektivni ugovor koji, usput rečeno, nemaju ni radnici u knin-skom TVIK-u (u DIV-ovu vlasništvu) iako o njemu pregovaraju već tri godine. DIV je, doduše, u relativno kratkom vremenu prešao put od garaže do europskog tržišta rastući 42 posto na godinu, no njegova 244 milijuna kuna ostvarena u 2009. ipak se ne mogu mjeriti s Brodosplitovih 1,8 milijardi kuna. Zanemarimo li to da je Brodosplit prevelik za logaj za DIV, ta samoborska tvrtka ima dobre financijske i druge pokazatelje. Sa svojim sestrinskim tvrtkama i tvrtkama kćerima (DIV Sarajevo, TVIK – DIV Valjevo, MIN – DIV Svrljig, DIV Obrežje i bivši TVIK u Kninu) ukupno izvozi više od 70 posto svoje proizvodnje, zapošljava 800-tinjak radnika, na godinu preradi 30-ak tisuća tona čelika, a za razliku od mnogih hrvatskih tvrtki nije visokozađužena – koeficijent zaduženosti lani joj je bio 0,56.

• DIV nije dugoročno zadužen. To nam omogućava jednostavniji pristup kratkoročnim kreditnim sredstvima i kreditnim linijama za realizaciju projekta gradnje nove tvornice u Kninu, što će biti naša prva dugoročna obveza. U odnosu potraživanja i dugova naša su potraživanja nekoliko puta veća i samo nas otežan priljev kunskih sredstava zbog nelikvidnosti hrvatskoga gospodarstva prisiljava na ta kratkoročna zaduženja – kaže Pappo.

Trenutna potraživanja tvrtke veća su, naime, od 100 milijuna kuna, a zbog teškoća u naplati tvrtka dio njih prodaje faktoring-poduzećima. Kad je riječ o prihodima, situacija je prilično stabilna; ekonomska kriza u tom dijelu nije previše našteta tvrtki. U 2010. očekuju se još bolji rezultati.

• Do kraja godine očekujemo trend rasta, posebice u izvozu. Nažalost, naše tržište zbog opće loše likvidnosti hrvatskoga gospodarstva zasad ne može imati ozbiljne pokazatelje rasta, no procjenjujemo da se neće dogoditi pad – govori Pappo.

I dugoročna perspektiva tvrtke čini se dobrom. Europska unija prošle je godine uvela zaštitne carine na jeftine kineske vijke, što je uvelike pomoglo europskim proizvođačima, pa i DIV-u, u plasmanu vijaka (iako kineski proizvođači nastoje izbjeći carine i iskoristiti mogućnost plasmana svojih proizvoda u EU preko Vijetnama, Tajlanda, Malezije i još nekih dalekoistočnih zemalja). Taj potez također je povisio cijenu vijaka.

U prilog DIV-u ide i to što se zbog kineskih proizvođača smanjio broj europskih konkurenata i što je od 2004. do 2007. potražnja za vijčanom robom rasla prema godišnjoj stopi od 8,86 posto iako je u tom razdoblju Europska unija zabilježila gospodarski rast od 2,13 posto.

Perspektivu DIV vidi i u najavljenim velikim investicijama u obnovu željezničke infrastrukture i gradnju nove u Jugooistočnoj Europi.

• Pozdravljam najavu investicija u to područje, pogotovo zato što je sada najbolji trenutak za investitora jer se na tržištu mogu dobiti nikad povoljniji uvjeti, odnosno cijene, ali i zato što smo mi kao grupacija najveći europski proizvođač pričvrstnog pribora, lake željezničke mehanizacije te betonskih pragova, stoga sigurno možemo biti najpovoljniji za investitora – kaže Pappo.

Zbog svega navedenog DIV-ov plan širenja proizvodnje u Kninu čini se logičnim potezom. Sve su pripreme radnje napravljene, no imovinsko-pravni odnosi malo su odgodili gradnju.

• Investiciju u Kninu nismo odgodili, nego smo, upravo suprotno, počeli sve radnje za gradnju proizvodnih pogona. Zbog dugotrajnog rješavanja dijela imovinsko-pravnih odnosa, što je izvan naše moći i utjecaja, počet ćemo graditi nakon dobivanja rješenja o gradnji, odnosno nakon rješavanja imovinskih odnosa na dijelu čestica koje će zahvaćati projekt. Nakon završetka gradnje nove tvornice kapacitet kninskog pogona povećat će se na 100 tisuća tona standardnih vijčanih elemenata na godinu i zaposlit će se još 350 radnika – najavljuje Pappo.

S obzirom na rast potražnje za vijčanom robom koji se očekuje u Europi, može se vjerovati da će kninska tvornica raditi punim kapacitetom, ali i da će DIV u budućnosti kao do sada postizati dobre poslovne rezultate.

Takvu svijetlu budućnost, nažalost, ne može se predvidjeti njegovu preuzimanju splitskog brodogradilišta. Barem ne na osnovi javnosti dostupnih podataka o njegovu financiranju. Možda je točno što kaže Božidar Debeljak, osnivač DIV-a, ‘da bi se cijeli svijet srušio da nema vijaka’, no s jednim malim vijkom ne može se sklopiti veliki brod.