Šuker i Rohatinski izbjegavaju dubinsku analizu plasmana Hypo banke u Hrvatskoj

HNB i Ministarstvo financija unatoč zakonskoj obvezbi izbjegavaju dubinski analizirati ulaganja Hypo Alpe-Adria banke u Hrvatskoj iako nedvojbeno postoji velik rizik od pranja novca putem kreditnih plasmana te banke u našoj zemlji.

Tri su osnovna modela pranja novca: prvi, izdaje se faktura i ‘naplaćuje’ nepostojeća isporuka, drugi, preciznije se iznosi izvršene isporuke, i treći, isporučeno se naplaćuje veoma podcijenjeno. U sva tri slučaja legalizira se (pere) nelegalno stečen novac.

Osim tih osnovnih modela ima i maštovitih podvrsta pranja novca. Primjerice, kad odvjetnik ima prijavljeno odvjetništvo u inozemstvu i u Hrvatskoj pa iz inozemstva fakturira usluge strankama u Hrvatskoj i zaradu besporezno prebacuje u inozemstvo. Novac se dosad prao i tako da bi tvrtka isplatila na ruke fizičkoj osobi predujem dobiti. Nerijetko se naknadno pokazalo da dobiti zapravo nije bilo. Uočivši to, poreznici su u ‘ljetnim izmjenama’ Zakona o porezu na dobit (primijena od 1. srpnja ove godine) proglasili da će se na isplaćeni predujem dobiti morati platiti i porez na dobit i porez na dohodak ako se na završetku godine pokaže da dobiti uopće nije bilo.

Fiskalni stručnjaci poreznici već prigovaraju da su pretjerali, jer ne mogu se na istu transakciju obračunati i naplatiti dva izravna poreza, a porez na dohodak i porez na dobit istodobno. Zanimljiva su i promišljanja da su poreznici namjerno predložili propise s ‘ugrađenom pogreškom’ kako bi se zbog takve ‘pogreške’ morali brzo ukinuti. Zbog takvih primjera relativno sitnog pranja novca Ured za sprečavanje pranja novca na godinu zaprimi i više od tri tisuće prijava.

Međutim, potpuno izvan dometa Ureda za sprečavanje pranja novca i financiranje terorizma i Financijskog inspektorata prijevare su u kojima se novac iznosi iz Hrvatske kao rezultat smanjenja poreznih obveza stranih bankara, bilancijalnim namještanjem dugoročnih rezervacija, pretjerivanjem u iskazivanju plaćanja između banke kćeri u tuzemstvu i banke majke u inozemstvu za kupnju softvera, prava na uporabu imena, konzultantske usluge, nove nazive bankarskih proizvoda i sl.

I suprotno, kad se tako opran novac vraća u Hrvatsku u oblicima kreditnih plasmana ili velikih privatnih investicija, ni to se ne prijavljuje i ne istražuje.

A austrijski istražitelji koji već gotovo godinu dana istražuju bankrot Hypo Alpe-Adria banke, koliko je dosad poznato, još nijednu prijavu u toj banci nisu povezali s načinom pranja novca da se putem te banke kao velika investicija ili izravno njezin kreditni plasman vraća u Hrvatsku opran nelegalno stečen kapital. S hrvatske pak strane policija, Državno odvjetništvo i Uskok istodobno čekaju podatke od austrijskih kolega.

Pritom i hrvatskoj i austrijskoj strani u istraživanju te afere odgovara izbjegavanje istražitelja da uđu u trag prijevarama zbog pranja novca. U središnjim bankama i Austriji i Hrvatske prihvaćaju se posljedica zbog gubitka povjerenja u bankarski sustav nakon otkrića (pre)velikih prijevara. Hypo Alpe-Adria banka nakon njezina bankrota od likvidacije spašava austrijska država kojoj je u interesu zataškati nelegalan novac u plasmanima te banke i tako što više smanjiti gubitke i sačuvati rejting. A hrvatskoj državi u interesu je što više toga zataškati jer najveći je potencijal te banke u područjima u Hrvatskoj, zasad ‘poštovano’ većih gubitaka.

U Hrvatskoj je za sprečavanje pranja novca izravno mjerodavno Ministarstvo financija, a neizravno policija, Državno odvjetništvo i Uskok. U sklopu Ministarstva financija djeluju čak dvije službe koje bi se trebale posebno baviti sprečavanjem pranja novca, Financijski inspektorat i Ured za sprečavanje pranja novca i financiranje terorizma.

Nijedna od tih službi, međutim, nije osposobljena za praćenje toka novca i otkrivanje pokušaja legalizacije nelegalno stečenog novca. Da je to tako, vidi se i po tome što ni u jednoj od poboženih službi i institucija ne radi nijedan vrhunski financijski forenzičar (takvi stručnjaci u inozemstvu rade za višestruko veće plaće od ministarstvih u Hrvatskoj).

Umjesto da se bave sprečavanjem pranja novca, u Ministarstvu financija iscrpljuju se time da računovode, knjigovode, revizore, javne bilježnike i odvjetnike učine svojim dojčinima. Od 1. siječnja 2009., otkad se počeo primjenjivati Zakon o sprečavanju pranja novca, službenici Ministarstva financija na seminarima educiraju računovode, knjigovode, revizore, javne bilježnike i odvjetnike da procjenjuju rizike pranja novca i financiranja terorizma među svojim klijentima.

Pritom je sporno to što računovode, knjigovode, revizore, javne bilježnike i odvjetnike ne osposobljeni za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma. Postavlja se i pitanje zašto bi, primjerice, javni bilježnici i odvjetnici bez obzira na to da su ministarstva financija i u kakvom je odnosu to dojčinu s propisanom javnobilježničkom i odvjetničkom tajnom. Ne bi li prije početka bilo kakva razgovora kod javnog bilježnika ili odvjetnika svaki klijent trebao potpisati izjavu da je upoznat sa svim ograničenjima odnosa povjerenja između javnog bilježnika ili odvjetnika i klijenta koje proizlaze iz Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma?

Naravno, u skladu s tim dvojba u Hrvatskoj se (ne) ostvaruju zadovoljavajući rezultati u sprečavanju pranja novca, tek se tu i tamo ulovi sitna riba, a krunje i dalje neometano perve novčane iznose.

Na web-stranicama DORH-a i Ureda za suzbijanje pranja novca mogu se naći nepotpuni i zastarjeli podaci za 2008. Prema tim podacima Ured za suzbijanje pranja novca na godinu zaprimi otprilike tri tisuće prijava i za 10-ak posto njih pokreće istraživanje. Od toga 150-ak slučajeva preda se DORH-u, MUP-u ili nadzornim službama Ministarstva financija, odnosno inozemnim uredima na daljnje postupanje. U proteklim godinama samo je 10-ak osoba bilo (ne) pravomoćno osuđeno na osnovi članka 279. Kaznenog zakona zbog prikrivanja protuzakonito stečenog novca. Prema prijedlogu Državnog odvjetništva zatraženo je od sudova privremeno oduzimanje imovinske koristi, odnosno zamrzanje u iznosu od 127,3 milijuna kuna, a sudovi su svojim presudama oduzeli imovinu u iznosu od samo 2,5 milijuna kuna. Dojam je da se Ured i DORH iscrpljuju loveći sitne ribe.