Natječaji za nadzornike u državnim tvrtkama velika su bedastoća

Otkako je premijerka Jadranka Kosor najavila da će se u roku od 45 dana raspisati natječaji za članove nadzornih odbora javnih poduzeća i tvrtki u državnom vlasništvu, svaki dan pogledam je li se pojavio prvi oglas. Znatiželju opravdavam time što će odmah trebati napraviti članak o toj temi u kojem će se analizirati postavljeni uvjeti i način izbora među, pretpostavljam, najmanje nekoliko stotina onih koji će se prijaviti. Iskreno, međutim, postoji i drugi motiv. Nakon što čovjek potroši mnogo vremena pohadajući predavanja na HUCNO nadzorničkoj akademiji, nakon što se pomuči pripremajući se za ispit i nakon uspješnog polaganja dobije certifikat, htio – ne htio, ipak podsvjesno poželi iskušati naučeno u nekom nadzornom odboru. A pogotovo poželi osjetiti kako to funkcionira u najkomplikiranijim uvjetima – u nekoj od državnih tvrtki.

‘Ratio’ kaže da se treba okaniti takvih namjera. Osim što bi novinar i urednik stalno bio u sukobu interesa (kako u svojim novinama ne pisati o onome što doznaš o nekoj državnoj tvrtki?), malo-malo pa koji događaj pokaže koliko je riječ o pipkavom i, prema svemu suđeći, poslu koji će u Hrvatskoj još dugo biti visoko-kompromitirajući.

Privođenje Nevenke Jurak, vlasnice PR agencije Fimi-medije koja je u desetak najvećih državnih tvrtki, od HAC-a do Fonda za energetsku učinkovitost, u vrijeme vladavine Ive Sanadera bila pretplaćena na dobivanje unosnih poslova, jedno je od takvih upozorenja. Nijedan član nadzornih odbora tih državnih tvrtki nije znao ili nije htio znati da se, prema svemu suđeći, pere novac, a njegov dio upotrebljava za financijske potrebe HDZ-a. Možda se bahatost kao u Sanaderovo doba više neće ponoviti, ali male su garancije za to da će se državne tvrtke ‘depolitizirati’ kao što to premijerka Kosor najavljuje. Sasvim je pogrešna ideja da se članovi nadzornih odbora ubuduće biraju javnim natječajima na koje se svatko može javiti, a još više naivnost dijela javnosti (i dijela medija) da će to spriječiti korupciju i poboljšati korporativno upravljanje državnim tvrtkama. Vrlo će se brzo pokazati da je riječ o sprdačini. Dovoljno je vidjeti kako funkcionira ‘depolitizirano’ Vijeće HRT-a. Formalno, krajnje demokratski izabrano članstvo pokazuje se itekako ispolnitiranim i – što je najgore – sustavno pridonosi uništavanju Hrvatske radio-televizije.

Ministar Ivan Šuker već se zafrkava na račun novog načina izbora članova nadzornih odbora zahvaljujući ‘dragom Bogu što će se za nadzorne odbore ubuduće raspisivati natječaji’ pa oni ‘više neće morati nositi to breme’. Točno! Breme će nositi ‘neovisni’ nadzornici, a konce će i dalje vući političari. Prekrasna pozicija za vladajuće. Eto čistih ruku! Kao i u slučaju HRT-a. Umjesto predstave s javnim natječajima nema drugog rješenja nego da Vlada ostane vlasnik koji će po svojoj volji i odgovornosti birati članove nadzornih odbora. Ako vlasnici Todorić, Tedeschi ili Roglić imaju pravo izabirati tko će im biti u nadzornim odborima, ima to i ‘vlasnica’ Jadranka Kosor. Treba uspostaviti sustav prema kojem će najčasnije, najspasobnije i najneovisnije nadzornike birati Vlada. Na Vladi je odgovornost da stvori bazu nadzornika i da odgovara ako nije dobro izabrala. Baš me zanima koji će se ugledni stručnjak poniziti i javiti na oglas u novinama!

Korporativno upravljanje, a u slučaju izbora nadzornika riječ je upravo o tome, mnogo je ozbiljnija stvar od formalnog raspisivanja ‘demokratskog’ natječaja na koji se može javiti svatko sa završenim fakultetom. Postaviti i najpoštenijeg stručnjaka u Nadzorni odbor HAC-a besmislen je posao ako ne postoji pomno osmišljen sustav za otkrivanje ‘jeftinog’ bojenja tunela. Dovoljno je spomenuti i uporne tvrdnje dr. Jakše Barbića da članovi nadzornih odbora trebaju djelovati u interesu trgovačkog društva u čijem su NO-u, a ne isključivo prema naređanjima vlasnika – države. Nužno je razraditi i sustav internih i eksternih kontrola, pročeljati statute državnih tvrtki te organizirati educiranje i razmjenu iskustava članova nadzornih odbora u državnim tvrtkama. I još mnogo toga. Farsa s javnim natječajima bit će još jedan ‘gemiš’ Vlade nesposobnosti da stvarima pristupi kompleksno i makijavelski školske kojom se stoti put naivna javnost prevodi žedna preko vode. Tako joj i treba!