ISPUNJEN UVJET MMF-a

Nakon višemjesečne političke trakavice FBiH je dobila zakon o plaćama javne uprave i tako ispunila ključni uvjet MMF-a. Ipak, iz Svjetske banke jasno su poručili kako usvojeni zakon ni izbliza ne rješava probleme koje je morao riješiti.

Federacija BiH napokon je dobila Zakon o plaćama i naknadama u institucijama i organima vlasti. Tako je ispunjen ključni uvjet za nastavak i opstanak stand by aranžmana BiH s Međunarodnim monetarnim fondom. Također su zadovoljeni svi apetiti kako političara, koji će dobiti znatno povećanje plaća i privilegije, tako i brojne administracije koja će dobiti veće plaće.

Budući da za dva mjeseca slijede izbiri, svi su manje-više zadovoljni ovakvim ishodom. Međutim, ključno pitanje ostalo je neriješeno. Nepoznanica je koliko će novi zakon stajati i, što je mnogo važnije, na koji će se način financirati. Ovaj problem uočio je i direktor Rezidentnog ureda Svjetske banke u BiH Marco Mantovanelli koji je već na izvanrednoj sjednici obaju domova Parlamenta FBiH poslao pismo u kojem gotovo moli parlamentarce da ne usvajaju zakon u tekstu kakav je predložila Vlada. Mantovanelli je u pismu izrazio zabrinutost jer se pri određivanju osnovice plaća za zaposlene u javnom sektoru ne uzimaju u obzir plaće u privatnom sektoru. To bi moglo, upozorava on, rezultirati velikom neujednačenošću razine plaća za uspoređiva radna mjesta u javnom i privatnom sektoru, što bi pak moglo prouzročiti negativne distorzije na tržištu rada i neprikladne poticaje za rad.

Predlažemo da radi rješavanja tog pitanja unesete odredbu kojom bi bilo propisano da će se sljedeće godine provesti anketa o plaćama zbog izmjene koeficijenata u članovima, radi usklađivanja razina plaća u javnom sektoru za ekvivalentna radna mjesta u privatnom sektoru. Tačno, u članu 9 Zakona trebala bi se dodati odredba koja specificira da godišnje povećanje osnovice za obračun plaća neće biti veće od stope rasta plaća u privatnom sektoru u Federaciji BiH – sugeriraju iz Svjetske banke.

Mantovanelli je preporučio i da se razdoblje u kojem se primaju plaće nakon završetka mandata izabranih javnih dužnostnika ograniči na maksimalno šest mjeseci u slučaju da budu nezaposleni tijekom tog razdoblja. On upozorava i da su naknade za izabrane dužnosnike, kao i za državne službenike i namještenike, koje primaju za odvojeni život od obitelji i dalje previše i trebalo bi ih u znatnoj mjeri ograničiti. Sve ove primjedbe nisu previše dotaknule parlamentarce koji su naposljetku usvojili zakon bez uvažavanja ovih sugestija.

U tom je zakonu ostala odredba da se osnovica utvrđuje na osnovi najniže neto satnice dogovorene sa Sindikatom državnih službenika i namještenika, a nema nikakvih kriterija za obračun te satnice, pa tako i osnovice. Propisano je i kako će se osnovica izračunavati svake godine prije usvajanja pro-računa, a ako se dogovor Vlade i sindikata ne postigne, primjenjivat će se stara osnovica, i to najdulje 90 dana. Također, novim zakonom znatno su povećani koeficijenti u odnosu na one koje je Parlament FBiH odbio u prijašnjem prijedlogu. Najveći koeficijent od 10 predviđen je za predsjednika FBiH koji će tako imati plaću od 3.120 KM ako se bude primjenjivala trenutačna najniža neto satnica koja u izračunu daje mjesečni iznos od 312 maraka. To će biti povećanje od 400-tinjak maraka, ali kako osnovica može biti i znatno veća, realno je da i ova plaća bude veća. U drugom platnom razredu su potpredsjednici FBiH, predsjednici dvaju parlamentarnih domova i premijer, kojima je koeficijent utvrđen u iznosu od 9,8, čime bi njihova plaća trebala biti oko 3.057 maraka, što je također povećanje od 400-tinjak maraka.

Ministri u Vladi trebali bi imati koeficijent 9, čime bi njihova plaća bila 2.808 maraka, što je ponovno isto povećanje. Poslanici s koeficijentom od 7,8 prema novom zakonu imali bi plaće od 2.443 KM, što je otprilike na sadašnjoj razini. Parlamentarci, međutim, zadržavaju pravo na paušal koji će iznositi maksimalno dvije osnovice, odnosno oko 624 KM, pa bi se njihova primanja povećala na 3.067 maraka.

Manovanelli je također predlagao da se iz tog zakona izbrišu paušali jer je način njihove isplate i izračuna dosta netransparentan, ali ni ova sugestija nije uzeta u obzir. S paušalom se ni izbliza ne završava popis naknada i privilegija koji su ponovno predloženi, kako za poslanike tako i za druge dužnosnike.

Upravo je nerealan broj naknada i njihov ukupan iznos bio također jedan od glavnih razloga zbog kojeg je prijašnji prijedlog zakona oboren, ali je ovaj put prihvaćen. Ponovno se stoga omogućava plaćanje odvojenog života za sve federalne dužnosnike. Unatoč obećanjima iznos ove naknade nije preciziran, nego je Vladi i Parlamentu ostavljeno da odlukama reguliraju iznos, i to ponovno bez ikakvih kriterija. Svih deset kantona u FBiH ima obvezu da u roku od 90 dana donese zakone o plaćama i usklade njegove s odredbama federalnog.

Vlasti FBiH usvojile su i poseban zakon o plaćama policijskih službenika. Bit je da se plaće federalnih i kantonalnih policajaca ujednačavaju. No i ovdje je ostala nepoznanača na koji se to način može provesti jer su već iz brojnih kantona poručili da nemaju novca za realizaciju. Plaće policajaca s najnižim činovima prema tom zakonu iznosile bi oko 1.400 maraka. O kakvom bi se povećanju u pojedinim kantonima radilo, najbolje ilustrira primjer Posavskog i Goraždanskog kantona, u kojima policajci sada imaju plaće u prosjeku od 500 maraka. Sindikat policije svjestan nedostatka novca poručio je kako je zadovoljan usvojenim zakonom, ali da će punu potporu dati tek kada započne njegova realizacija.