Volksbank – najpovoljnije rješenje za male poduzetnike

Osim njezina izmicanja kontroli, što je uvijek moguća opasnost s inflacijom, postoje i druge opasnosti. Tako dekan Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta i poznati ekonomist Duro Njavro, koji nije za podizanje inflacije, smatra kako bi problem, među ostalim, nastao u pretakaju štednje.

Povratak inflacije izazvao bi pretakanje preostale štednje iz kune u euro, vjerojatno i bijeg štednje iz Hrvatske u susjedne zemlje eurozone. Preostala štednja u Hrvatskoj vjerojatno bi se što brže ulagala u nekretnine ili drugu imovinu otpornu na inflaciju, a već i onako visoke kamate na kunske dugove dodatno bi znatno porasle. Tako bi na kraju inflacija najviše štetila radnom dijelu stanovništva i umirovljenicima – objašnjava Njavro. Među ostalim, i zbog toga smatra kako bi umjesto otvaranja teme povratka inflaciji bilo puno bolje razgovarati o pokretanju gospodarskog rasta i povećanju efikasnosti gospodarstva i javnog sektora.

Ipak, upravo to vraća cijelu stvar na početak. Pitanje povećanja gospodarskog rasta i efikasnosti gospodarstva već je predugo neriješeno. Ako su prve dvije opcije za rješavanje gospodarskih problema rezovi u javnoj potrošnji i deprecijaciji kune, a nijedna od njih se ne provodi, nije li vrijeme za razmatranje treće? Iako je istina da bi inflacija najviše štetila radnom dijelu stanovništva i umirovljenicima, ne pokušava li Vlada već dulje upravo njima uzeti novac? Kroz inflaciju bi se radilo (samo mnogo tiše) isto što se sada radi kroz harače, pokušaje promjene zakona o radu, pregovore sa sindikatima…

Analitičar Hypo banke Hrvoje Stojić kaže kako ne vidi na koji je način moguće potaknuti inflaciju, a izbjeći rizik deprecijacije kune: – Mi smo zarobljeni u euriziranosti, a to je odgovornost svih, i države i banaka i njihovih klijenata. Niko nikada u Hrvatskoj nije pokazao sklonost štednji u kuni, uvijek se štedjelo u devizama ili s valutnom klauzulom. Hrvatska je osim toga uvijek imala negativnu štednju, dakle, bili smo prisiljeni uvoziti kapital. Pitanje je samo je li prinos investicija ikada bio veći od cijene koju plaćamo za uvezeni kapital – poručuje Stojić.

Kaže kako poticanje likvidnosti koje u bankama i bez dodatnog otpuštanja rezervi ima u izobilju nema nikakvog smisla niti bi guverner Rohatinski pristao na bujanje likvidnosti jer ne vidi nikakav dokaz da će novac završiti u proizvodnji: – Država bi trebala pokazati spremnost za konsolidiranje javnih financija, ali bi i privatni sektor morao biti mnogo spremniji za preuzimanje rizika. U protivnom bi likvidnost otišla u potrošnju, a inflacija ne bi polučila rezultat. Inflacija bi zato sada bila prevelik eksperiment za tako visokoeuriziranu zemlju – zaključuje Stojić.

Naravno, jer ne postoji čaroban štapić. Ipak, iskorištavanje inflacije, odnosno neiskorištavanje mo-

Prema njegovu mišljenju, jedini način da se ubrza inflacija, i time smanje realni dohoci, poveća potrošnja i investicije, vjerojatno je devalvacija. No u tom slučaju, tvrdi, efekt devalvacije bio bi znatan, a inflacija bi čak mogla i izostati zbog recesijskih okolnosti. Naravno, ima i onih koji smatraju da se inflacija ne smije provocirati, pogotovo ne u uvjetima kada zbog institucionalne neefikasnosti teško nadziramo rashode na svim državnim razinama. Jedan od njih je i predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević: – Mehanizam iskorištavanja inflacije kao razvojne poluge pretpostavlja punu društvenu odgovornost, a mi se do sada nismo baš u tome istaknuli. Dakle, prije svega moramo, kratko rečeno, prihvatiti svima razumljivu razvojnu strategiju kao plod najširega društvenog dogovora. Tek onda na red dolaze mehanizmi kojima ćemo je ostvarivati – objašnjava Vidošević.

Tradicionalne načine izvlačenja iz recesijske, odnosno povećavanje potražnje za domaćim proizvodima i kod kuće i u inozemstvu, zagovara i profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Mate Babić: – Mi sve radimo obrnuto. Umjesto da smo u vrijeme rasta smanjivali deficit, mi bismo ga smanjivali sada kada imamo negativan rast. Ne iskorištavamo i fiskalnu i monetarnu politiku jer smo se monetarne odrekli, a jedino deprecijacijom tečaja možemo pratiti dinamiku razlike domaćih i inozemnih cijena. Sada su naši malobrojni izvoznici prisiljeni konkurentnost temeljiti na ugradnji uvoznih sirovina – objašnjava Babić.

Kad se sve zbroji i oduzme, inflacija će općenito ostati niska dok se ne dogodi veliki ekonomski slom. Da nije monopolnih cijena energenata, već bi i zbirno cijene u Hrvatskoj padale, dakle, Hrvatska bi ušla u zamku deflacija. Koliko god to izgledalo čudno generacijama koje su se desetljećima bojale inflacije, dolaze vremena kad će ona izgledati manje zlo od posljedica deflacija.