VLADIMIR KOVAČEVIĆ Mora dokazati da je bio u pravu

Mora dokazati da je bio u pravu. Direktor Instrumentarije prošlog je tjedna najavio pokretanje proizvodnje implantata, točnije proteza kuka i koljena. U projekt vrijedan 3,5 milijuna eura Instrumentaria ulazi s talijanskom tvrtkom Biomedicom.

Olako, samo polako, govorio je Vladimir Kovačević zaposlenicama iza zatvorenih vrata svog ureda. Povijesni tonovi čuli su se gotovo 45 minuta sve dok iz ureda nisu izašle dame sa zadovoljnim izrazom na licu. Vjerojatno je direktor Instrumentarije uspio smiriti uzbudljive duhove. Iz njegova teatralnog izlaska iz ureda, netom prije nego što nas je uveo na razgovor, dalo se naslutiti kako je riječ o energičnom čovjeku koji, čini se, ne preza od žučnijih razgovora. Ovoga puta činilo se kako je priča završena na obostrano zadovoljstvo.

Proizvodnja umjetnog kuka. Upravo su se takvom ishodu trakavice s proizvodnjom u Instrumentariji nadali radnici koji su prošle godine štrajkom ishodili svoju zasluženu kunu. Promjenom vlasništva, odnosno dolaskom suvlasnika Jadran čarapa Vinka Barišića kao većinskog vlasnika početkom godine, pogledi sindikalista i radnika bili su uprati u Barišićeva čovjeka, novog predsjednika Uprave Vladimira Kovačevića, od kojeg se očekivalo da pokrene biznis i vrati domaćem proizvođaču medicinske opreme i instrumentata staru slavu.

Prije tjedan dana Uprava je pomozno predstavila novi projekt, vrijedan 3,5 milijuna eura u koji ‘ulaze’ s talijanskim tvrtkom Biomedicom. Riječ je o pokretanju proizvodnje proteza kuka i koljena, koji bi trebao donijeti znatne uštede domaćem medicinskom sustavu, a i postati jedan od jačih domaćih izvoznih proizvoda. Poznavatelji tržišta usuglasili su se kako je (iako nikome nije jasno odakle Barišiću sredstva za tako velike investicije) Kovačević velikim dijelom zaslužan za realizaciju dogovora s Talijanima, jer su se u njegovu blagoglagoljivost uvjerili tijekom mandata u HUP-u gdje je punih pet godina obnašao funkciju direktora CRO Industrije. O svojoj karijeri u HUP-u Kovačević govori u superlativima.

Povećali smo članstvo za 250 posto, povezali Udrugu s granskim udrugama, povezali ih s onima iz EU, a ono što je najvažnije, prije dvije godine senzibilizirali smo hrvatsku javnost i interesne strane (putem 328 među dijskih nastupa) o tome što su ključni problemi industrije – kaže Kovačević koji je u jednom trenutku ipak osjetio da je njegova misija završena i da treba nove izazove.

Upravo tada, prisjeća se Kovačević, stigla je ponuda od Barišića koji je procijenio kako je Kovačević dobar izbor za mjesto direktora. – I tu je bilo dilema, ali sam pristao ponajviše zato što sam poznavao vlasnika i njegove rezultate. Svatko tko želi pokrenuti proizvodnju u ovom trenutku za mene je heroj. Dobro poznavajem industriju, ali sam tijekom rada u HUP-u o njoj samo pričao, a dolaskom u Instrumentariju htio sam na konkretnom primjeru pokazati da moje teze imaju smisla. Sjeo sam na sedlo i uzjahao. Kad se spoje moja energija i kontakti s Barišićevim iskustvom, vjerujem da nema te industrijske priče koju ne bismo mogli pokrenuti – kazao je Kovačević kojeg u upravljanju nadahnuje činjenica da Instrumentarija posluje u segmentu biomehanike, koji zapadnjaci vole nazivati tržištem s potencijalnom, pa je uvjeren da će s domaćim razvojem timom, kvalitetnim srovinama koje kompanija uvozi i nižom cijenom rada u usporedbi s tržištima Amerike ili Zapadne Europe uspjeti stvoriti proizvode koji će biti dovoljno konkurentni da izvuku svu proizvodnju.

Strateško je partnerstvo s Talijanima dobrodošlo, ali ne i dovoljno. Na krilima tog uspjeha Uprava treba nastaviti s razvojem novih proizvoda (prije ih je Instrumentarija proizvodila 2.400 raznih), pa tako i pronaći nove strateške partnere. I to bi se moglo uskoro dogoditi.

Naime, Kovačević se tijekom neupunih osam mjeseci, koliko sjedi na mjestu direktora, susreo s nizom neugodnih situacija koje je uspio nadići za hvaljujući energičnosti i činjenici da mu je namjera opravdati Barišićevu povjerenje, a i dokazati svojoj brojnoj publici (što u HUP-u, što u kompaniji) da je sposoban baš onoliko koliko i druge uvjerava. Kako se priča, Kovačević je s pretjeranim optimizmom preuzeo kormilo kompanije. Budući da je sudbina htjela da ga dopadne tvrtka koja se ne može pohvaliti sindikalnim mirom i blagostanjem u bilanci, pokazalo se kako treba povući nepopularne poteze i obratiti se sindikatima za pomoć. – Srećom, oni su ga spustili na zemlju. Brzo se pokazalo da nije vrijeme za toliko ambiciozne planove te da valja rezati broj zaposlenih. Mora mu se priznati, tomu je pristupio sustavno tako da su na kraju ljudi otišli dobrovoljno prihvativši otpremnine bez ikakve drame – kazao je njegov poznatnik.

Izlazak na strano tržište. Upućene u tržište ugodno je iznenadila njegova efikasnost, pa će oni koji su bili sigurni u njegove lobističke sposobnosti kazati kako je nagli uzlet Instrumentarije posve očekivan, a oni oprezniji složiti se da ‘se ne zna što se iza brda valja, ali zasad je sve kako treba’. U potonje ubrajaju činjenicu da je s radnicima uspio nakon prošlogodišnje drame uspostaviti korektni odnos, zainteresirao se i prati sve procese unutar tvrtke, a i nastoji voditi računa o pojedinačnim sudbinama tima. Naravno, stvari će se tako kotrljati dokle god Kovačević ima potrebe da se dokazuje pred dioničarima ili nastoji ostvariti viziju većinskog vlasnika da Instrumentarija postane relevantan igrač na regionalnom tržištu. U tom segmentu Kovačević već ima razloga za ponos jer sa strateškim partnerstvom s Talijanima nastupa u 25 zemalja svijeta i učvrstio je pozicije u susjedstvu. Kako se šuška, u tijeku su pregovori s još jednim partnerom, ali nitko se nije usudio potvrditi o čemu se radi, a kamoli o kakvoj je investiciji riječ.

Svaki takav projekt započinje jednim dopisom, fakom, pozivom bez obzira na to u kojoj se državi posluje – kaže Kovačević koji je uvjeren da u početku pregovora valja početi s nižom cijenom, na uštrb prihoda te se s vremenom pozicionirati na tržištu. Takva taktika, kaže Kovačević, za Instrumentariju svakako je isplativa jer se oko kvalitete ne dvoji.

Bili smo tu za vrijeme rata kad je Instrumentarija bila meta. Proizvodilo se u mraku, a isporuka nije nikad kasnila. U takvim vremenima bili ovdje, sad smo ovdje i uvijek će nas biti – zaključio je Kovačević svoj optimistični ekspoze.