Rastom PIK-ova rast će i cijena

Istraživanje socijalno-gospodarskog učinka poslovanja Pivovare na lokalnu zajednicu i Hrvatsku provedeno u ožujku ove godine potvrdilo je izravnu korist koju zahvaljujući poslovanju Pivovare imaju lokalni (hrvatski) dobavljači, kao i hrvatske tvrtke i potrošači. Većina slada (62 posto) i kukuruzne krupice (67 posto) koje Karlovačka pivovara rabi u proizvodnji piva potječe od lokalnih proizvođača koji ječam i kukuruz kupuju od hrvatskih poljoprivrednika. Isto je istraživanje potvrdilo pozitivan učinak Pivovare na sektor proizvodnje slada i uzgoj ječma otvaranjem 280 radnih mjesta povezanih s uporabom lokalnog slada. Od toga je otprilike 220 radnih mjesta izravno (uzgajivači ječma za proizvodnju slada) i neizravno (vezano uz potrošnju tvrtki i kućanstava) povezano s poljoprivrednim sektorom.

Problemi s manjkom sirovina pokazuju da bi se možda mogla razviti strategija razvoja proizvođača sirovina, barem u tom dijelu prehrambenog sektora u kojemu možemo mnogo lakše razviti industriju nego, primjerice, automobilsku. Različitim mjerama poticaja država može, smatraju u Podravci, unaprijediti razvoj domaćih proizvođača da bi se ponajprije podmirile domaći potrebe i omogućio izvoz eventualnih viškova na međunarodno tržište koji u tom slučaju moraju kvalitetom i cijenama biti konkurentni međunarodnoj ponudi. Zrilić dodaje da je potreban bolji i učinkoviti inspekcijski nadzor uvoza, što bi potrošače zaštitilo od jeftinog i nekvalitetnog uvoza, ali i bolji nadzor ugrađenih komponenata u neke gotove proizvode, pogotovo u građevinarstvu. Druga je stvar, kaže, poticanje izvoza jer se izvozom domaći proizvođači osposobljavaju da budu konkurentniji i na domaćem tržištu. Na sve to Vučak dodaje da država i HGK već čine mnogo na promociji i poboljšanju poslovanja hrvatskih tvrtki, ali i zaključuje: – Konkurentnost je ipak u našim rukama. Razne državne subvencije sigurno bi pomogle sniziti cijene nekih hrvatskih sirovina, no dugoročno to ne može biti rješenje. Ako neka sirovina proizvedena u Hrvatskoj ne može biti konkurentna isto kvalitetnoj iz uvoza, teško da joj bilo kakve intervencije na duge staze mogu pomoći. Tržište samo diktira kretanja i uvjete opstanka; to je mnogo kvalitetnije od upletanja nekih čimbenika čiji utjecaj može postati i negativan, što bi bilo pogubno za sve povezane karike u lancu.

Dražen Miloloža, tajnik Udruženja poljoprivrede i prateće industrije HGK, smatra da je, unatoč potrebi preispitivanja ustavnosti spornih dijelova ovlasti, Agencija za poljoprivredno zemljište nužna zbog okrumpnjavanja poljoprivrednog zemljišta te uspješnijega gospodarenja zemljišnim fondom kako bi se dostigao veći stupanj konkurentnosti proizvođača. Agencija je potrebna zbog pružanja pomoći vlasnicima i posjednicima poljoprivrednog zemljišta u rješavanju imovinskopravnih odnosa kao i vođenje evidencije i informacijskog sustava o tržištu poljoprivrednim zemljištem, a sve u svrhu uspostavljanja reda – kaže Miloloža. Lečić smatra da će Agencija dodatno zakomplicirati tržište usporavanjem prometa poljoprivrednog zemljišta i administrativnim procedurama otežati ga i blokirati. Smatra da je potpuno neprihvatljivo na takav način ograničiti pravo vlasništva i prodaje. Neki sugovornici pak predlažu da bi država ili lokalna uprava trebale imati pravo prvokupa, a ako nisu zainteresirane, onda vlasnik zemlju može prodavati komu hoće.

Zato što je u sljedeće dvije godine cijena morati pasti. Takvog su mišljenja i u Slavoniji jer Dufek smatra, za razliku od dijela javnosti, da cijena zemlje neće drastično porasti ni ulaskom Hrvatske u EU, ako i uopće nešto poraste. Čak što više, očekuje još veći pad cijena poljoprivrednog zemljišta jer je u Mađarskoj ono danas tri do četiri tisuće eura po hektaru i vjeruje da će toliko biti i kod nas: – U Njemačkoj ili Francuskoj cijena poljoprivrednog zemljišta uvijek će biti veća nego u Hrvatskoj – kaže Dufek.

Drugim riječima, osim tržišnog zakona na cijenu utječe i opće gospodarsko stanje, pa iako je ulaganje u poljoprivredno zemljište na Zapadu skuplje, to ne znači da je i neisplativije, kako je to u intervjuu za pretprošli broj Lidera objasnio ekonomist Dragomir Sundač. Radi se o tzv. graničnom prinosu rada koji je višestruko veći nego u Hrvatskoj. Stoga ne treba misliti kako će stranci baš pohriliti na našu zemlju, što bi izazvalo ponovni rast cijena, iako ekonomski analitičar Ante Babić ostavlja i tu mogućnost, doduše ne baš da će pohititi, ali… – Postoje izvanredni faktori koji bi mogli utjecati na rast cijene zemlje. Jedan je ako bi nakon ulaska u EU migracijama državljani iz zemalja članica dolazili u Hrvatsku i počeli kupovati zemlju. Drugi je eventualno ponovno uvođenje subvencija za kapitalna ulaganja, za navodnjavanje i poticajnu politiku – kaže Babić.

Kad su u pitanju ‘normalni’ faktori koji bi mogli utjecati na rast cijene, Babić podsjeća da na nju najviše utječu poljoprivredna proizvodnja i uvjeti života na selu. Mladih je sve više u gradovima te zato i nema neke osobite potražnje za zemljom. To bi se ipak moglo promijeniti za nekoliko godina, ovisno o razvoju bivših PIK-ova. Naime, Babić kaže da su ti nekadašnji divovi, sada privatizirani, polako počeli dostizati dosta dobru razinu proizvodnje te da bi eventualno u skorijoj budućnosti oni mogli biti ti koji će krenuti u potragu za zemljom. No predviđa da u sljedećih od tri do pet godina cijena zemljišta neće rasti.

Tako su višegodišnji promašaji u poticajnoj politici koja nije bila razvojna nego socijalna izazvali da se ne isplati ulagati u poljoprivredu. Dok se lova dijelila šakom i kapom, bilo je interesa i za zemlju. Važnu je ulogu odigrala i recesija koja se manifestira najviše u tome što je država tu socijalnu poticajnu politiku morala kresati, doduše i zbog inzistiranja EU, smanjivši time i ulaganja u poljoprivredu. Baš se ovdje vidi nedostatak razvojne poticajne politike, jer čim je država zavrnila pipu, prestalo se i ulagati, što se ne bi dogodilo u tolikoj mjeri da se poljoprivreda poticajima razvijala.

U Mađarskoj je i nakon ulaska u EU cijena zemlje ostala ista, pa bi u Hrvatskoj mogla eventualno imati blag rast. No ni taj blagi rast neće puno pomoći budućim prodavačima zemlje. Ipak, zaključuje Lečić, ulaganje u poljoprivredno zemljište je investicija koja će na dulji rok biti isplativa, čemu također pridonosi i izgradnja infrastrukture koja je također posljednjih godina pridonijela povećanju cijene poljoprivrednog zemljišta.