Ecoverovim ekološkim sredstvima za čišćenje danas se čisti Elizejska palača u Parizu, Sveučilište u Ghentu, a polako, uz stotine tisuća individualnih korisnika i brojne bolnice, uočavaju da uz sredstva za čišćenje izrađena od biljnih i mineralnih sastojaka osim efikasnijeg čišćenja i zdravstvene ispravnosti tim proizvodima mogu u srednjem roku ostvariti znatne financijske uštede.
No, naravno, nije od početka sve bilo idilično, osim početne ideje da se stvori proizvod koji znatno smanjuje utjecaj na okoliš i da se od njega stvori biznis i život za sve zaposlene. Jedan od prvih ljudi Ecovera, točnije koncept-menadžer Peter Malaise, ubrzo će vas pri obilasku tvornice upozoriti na činjenicu da je ekološko i prijateljsko načelo ipak sekundarno, a da je profit ipak na prvom mjestu.
- Ako želite da vaš posao opstane, nužno je da stvara profit i na taj način gledamo od početka. Istina je da smo dali vremena razvoju ideje i svijesti tržišta. Naime, kako smo se prvi počeli baviti razvojem tenzida iz prirodnih sastojaka, i to u vremenima kada se tek počelo naslućivati koliko konvencionalna sredstva utemeljena na petrolejskim derivatima znatno zagađuju okoliš, a imaju i putem kože utjecaj na zdravlje, tih smo prvih desetak godina morali dokazivati da postoji zdravija alternativa.
U drugom desetljeću opća klima bila je povoljnija za nas, osvješteni su ljudi jednostavno kupnjom ekoproizvoda željeli iskazati svoj životni stav, no nisu nam još dovoljno vjerovali kada smo tvrdili da su naša sredstva ne samo ekoprijateljska nego jednako efikasna, pa i efikasnija od konvencionalnih konkurenata. Posljednje desetljeće, napokon, većini svojih starih korisnika to više ne moramo dokazivati, nego samo novim klijentima, na novim tržištima. Dakle, nekoć smo jednostavno željeli stvoriti ekološki proizvod koji čisti, a danas stvaramo sredstva za čišćenje koja su pritom i zelena – kaže Malaise i naglašava da iako ne postoji tehnologija koja nimalo ne utječe na okoliš, njihovi se na tuzidima utemeljeni proizvodi razgrađuju za 26 dana za razliku od konvencionalnih koji ispušteni u kanalizaciju stvaraju nerazgradive služave čepove.
No ono što karakterizira Ecover ideja je ekologije provedena u svim segmentima. Vidljivo je to već na parkiralištu tvornice u Malleu, napućenom mahom hibridnim vozilima i brojnim biciklima. Nije to slučajno jer se i financijski potiče dolazak na posao na ekoprihvatljiv način, za bicikl primjerice 45 centa po kilometru udaljenosti. Sav papir, pa i poslovni memorandumi tiskani su na ekološkom papiru, a šećer za kavu ili čaj na sebi ima istaknutu oznaku Fare Trade. Izvana biste čak i tvornički dio lako zamijenili za neki trgovački kompleks okružen zelenilom. Ipak, Malaise ističe: – U tvornici na dan proizvedemo 85 proizvoda u minuti, odnosno 70 tisuća proizvoda na dan. Također je važno da tuzid iz prirodnih sastojaka koje raširimo tijekom procesa ne zahtijevaju visoke temperature, pa se i tu puno uštedi na energiji.
Proizvodna traka domišljena je do detalja, a budući da su se od početka odlučili na ekoplastiku, morali su ubrzo i etikete na njima prilagoditi istom vremenu razgradnje, odnosno sličnom sastavu. Sve kutije koje služe manipulaciji u tvornici koriste se više puta, a ne bacaju. Upravo razvijaju sustav vakuumiranja i napuhavanja plastičnih boca, kako bi do dalekih zemalja stizale u manjoj zapremini, i ondje se punile. Ecover, naime, već godinama potiče što štedljiviji odnos prema ambalaži, pa na svojoj prodajnim mjestima (često prodavaonicama zdrave hrane) staru posudu možete jednostavno dopuniti. Glavna atrakcija zeleni krov pokriven sukulentima (zovu ih još i kaktusi bez bodlji) zapravo je do genijalnosti jednostavan jer svoju svrhu ispunjava uz minimalna ulaganja. Riječ je o izdržljivoj biljci koja gotovo i ne treba njegu. Ipak, tehnički educirane posjetitelje više će fascinirati drvena nosiva konstrukcija krova potpuno napravljena od borovine. Naravno, premazana je ekološkim lakovima koji osiguravaju da je konstrukcija slabo, odnosno teško, zapaljiva. Treba li u tom kontekstu i spominjati da se u sklopu tvornice iskorištavaju oborinske vode i reciklira otpadna voda?