Home / Tvrtke i tržišta / Kriza najčešći razlog

Kriza najčešći razlog

U prodaji tvrtke ili projekta jako je važno strpljenje, poglavito u fazi dogovaranja i planiranja. U velikim tvrtkama vrijeme malo sporije teče nego u malima, što pojedine i manje tvrtke dovodi u zabludu da ih netko zavlači ili da se od projekta odustalo. Kad suradnja počne, sve se odvija brže, no i tada treba biti realan jer nitko nema čarobni štapić u džepu, pa ni bilo kakav strateški partner, koliko god velik bio.

U pravilu, strateški partneri traže nadzor nad tvrtkom ili barem jasan put do njega. Zauzvrat mogu ponuditi distribucijsku mrežu, industrijsko znanje i iskustvo, sličniji način razmišljanja i poslovanja. Fondovi su često zadovoljni i manjinskim udjelom prepoznaju li menadžment potencijalom, ali stroži su u financijskom nadzoru, rezanju troškova, fokusiranju na manje temeljnih brenda i slično.

Ne postoji pravilo je li bolje tražiti partnera iz srodnih industrija ili fond koji će u tvrtku uložiti dio novca. I jedna i druga mogućnost, kao što je to uvijek slučaj, imaju svoje prednosti i nedostatke. Ako se tvrtka prodaje u transparentnom procesu, iskusni savjetnik svakako može pomoći da se usredotočite na najizglednije potencijalne kupce uzevši u obzir te i mnoge druge parametre.

Deloitte je trenutačno, među ostalim, angažiran i u traženju strateškog partnera za Kaplast iz Karlovcu, tvrtku koja proizvodi plastičnu ambalažu. Je li vlasnike na prodaju natjerala recesija ili koji drugi motivi, nismo uspjeli doznati od većinskog vlasnika i direktora tvrtke Želimir Feitla jer je u vrijeme pisanja ovog teksta bio u inozemstvu. No iz tvrtkinih poslovnih može se zaključiti da je ekonomska kriza sigurno jedan od motivi. Naime, prihodi u 2008. upola su joj manji nego godinu dana prije, a lani su ponovno gotovo prepolovljeni u odnosu na 2008. Zbog pada prihoda tvrtka je morala otpustiti dio zaposlenika, a dio je poslala na čekanje.

Drugi razlog za prodaju jest predug rok trajanja njezinih proizvoda (sanduci za pića), od sedam do deset godina, zbog čega ih kupci, logično, ne nabavljaju često. Jedan od Kaplastovih ciljeva u traženju strateškog partnera jest smanjiti tu cikličnost proizvodnje, odnosno proširiti spektar proizvoda da bi prihodi postali stabilni, tj. da ne bi previše varirali kao do sada. Kapaciteti i suvremena tehnologija koju tvrtka ima omogućavaju i proizvodnju dijelova za autoindustriju, što ne bi iziskivalo dodatna ulaganja osim onog u kalupe. Za sada je u Deloitte stiglo nekoliko pisma namjere strateških partnera iz Zapadne Europe; faza dubinskog snimanja trebala bi početi nakon razdoblja godišnjeg odmora.

Kakav će biti rezultat prodaje Kaplastova većinskog udjela, naravno, teško je predvidjeti, jer to ponajprije ovisi o procjeni isplativosti te akvizicije, kao i o tome hoće li se vrednovanje kupca poklopiti s vlasnikovom procjenom tvrtkine vrijednosti.

Upravo je to najčešća zapreka u realizaciji akvizicije. To nam je potvrdio i Ante Mandić, vlasnik tvrtke In2, koja se za sada odlučila za ulogu kupca, a ne prodavatelja, iako na mjesec dobije dvije-tri ponude od potencijalnih kupaca.

U posljednje vrijeme mnogo nam se tvrtki nudi na prodaju. No njihovi vlasnici često im precjenjuju vrijednost. Vjerojatno zato što su emocionalno vezani uz tvrtke koje su stvorili, u pregovorima traže previše, i to ne 20 ili 30 posto, nego 150. S druge strane na prodaju se nude i tvrtke za koje se u dubinskom snimanju pokaže da ne vrijede gotovo ništa jer su vlasnici odgadali prodaju do posljednjeg trenutka pa je u međuvremenu tvrtka zabilježila velike minuse. Neizbježan su čimbenici u akvizicijama, naravno, i banke, koje neće financirati projekte za koje smatraju da u određenom roku ne mogu donijeti povrat.

Svaka prodaja i svaka tvrtka priča su za sebe, i teško je dati općenit savjet o tome prodati tvrtku ili ne, manjinski ili većinski udio, tražiti strateškog partnera ili financijskog, čekati da kriza prođe ili prodati odmah… Takve odluke ovise ponajviše o tome u kakvu je tvrtka financijskom stanju.

Gama dugo je bio ‘na ledu’ zbog manjka novca. No stvari se ipak mijenjaju jer je Vladina agencija BICRO (za potporu tehnološkom razvoju) Vidukinoj tvrtki odobrila 4,5 milijuna kuna potpore, što pokriva čak 70 posto ukupnih troškova projekta. Napokon dobra vijest jer je Alpro upravo onakva tvrtka s kakvim želimo u novi razvojni ciklus – jedan je od samo četiri u svijetu koje osmišljavaju takve sigurnosne uređaje.

Srpski milijarder i vlasnik Delta holdinga Miroslav Mišković, čije su nebrojene tvrtke stvarale i do 10 posto BDP-a Srbije, navodno kreće u rasprodaju imovine, a veći dio mogli kupiti Belgijci. Dok neki srpski analitičari procjenjuju da je tikva napokon pukla, drugi uvjeravaju da će Mišković biznis jednostavno preseliti nekamo u inozemstvo. U oba slučaja to vjerojatno znači da je pukla ljubav ili barem dosadašnji pokroviteljski odnos države prema tajkunima. Nas bi to najviše trebalo zanimati u kontekstu kako će se to odraziti na Agrokor koji s Deltom ima ugovor o poslovnoj suradnji i zajedničkom nastupu u regiji?

Bez obzira na to hoće li u četvrtak Upravni odbor HFP-a raskinuti ugovor s Orcom, dionice neće moći vratiti u svoj portfelj. Odluku o tome donosi sud. Orco u međuvremenu najavljuje tužbu na međunarodnom sudu koju regionalni direktor Dragan Lazukić ne želi potvrditi niti demantirati. U Orcu tvrde da su u Sunčani Hvar uložili 55 milijuna eura vlastitog kapitala i 50 milijuna eura kredita. Kako je onda u pet godina zaduženost tvrtke skočila pet puta? Dokaže li se da Sunčani Hvar nisu dokapitalizirali obećanim iznosom, Orco bi mogao ostati bez sedam, možda i bez 20 posto dionica. Kako stvari sada stoje, Hvarani bi još mogli plakati za otjeranim Slovencima.

Međunarodni monetarni fond imao je ovaj tjedan kratak, ali snažan recidiv u vremena kada je poslovao na ponešto drukčiji način i svojim zapovjedničkim stavom, uz opće pomanjkanje samlosti, stekao loš ugled koji ga i danas prati. Naime, pregovore s Mađarskom oko preostalog iznosa od ukupno 25 milijardi eura naglo su prekinuli nakon što mađarska vlada nije pokazala dovoljnu kooperativnost u pogledu daljnjeg rekanja. Tako oštra reakcija MMF-a pomalo je iznenadila stručnjake i tržišta s obzirom na to da je novi imidž Fonda, kao liječenog alkoholičara koji se silno želi ponovo sprijateljiti sa svima, počeo polako brisati iz sjećanja takve izljeve bijesa. Čini se ipak da vuk dlaku mijenja…