Čak je 70 posto dugova u eurima, a najviše su zadužena poduzeća. Devalvacija kune potopila bi ih preko noći, kaže Miljenović.
Od uvođenja stabilizacijskog programa 1993. respektabilan broj ekonomista i poduzetnika čvrstu kunu smatra krunskim dokazom pogrešne ekonomske politike. Druga je skupina pak čvrsto vjerovala da bi slaba kuna učinila više štete nego potencijalne koristi. Ulje na vatru ovih je dana dolio guverner Rohatinski, inače tvrdi zagovornik stabilnog tečaja, izjavivši da čuvanje tečaja nema nikakva smisla ako ne počnu reforme i ne smanje se proračunski rashodi. Kriza je okruženje ipak znatno promijenila, pa je logično zagovornike stabilne kune pitati jesu li u međuvremenu promijenili mišljenje.
Žarko Miljenović, glavni guvernerov savjetnik, kaže da za to nema argumenta.
- Nismo mi svoje teze utemeljili na pojednostavljenoj modelu iz udžbenika za prvu godinu ekonomije. Sva su dosadašnja istraživanja pokazala da male, otvorene zemlje poput naše, s mnogo transfera i doznaka iz inozemstva, trgovinom, turizmom, vlasničkim vezama i visokom eurizacijom ne mogu razmišljati o devalvaciji. Tim se alatom u manjem obujmu mogu koristiti velike zemlje koje imaju veliku unutrašnju trgovinu. Pogledajte što je bilo s Mađarskom, morala je uzeti stand-by aranžman s MMF-om da bi smirila valutu. Poljska je drugi slučaj, ona nije toliko eurizirana kao mi. Čak je 70 posto naših dugova u eurima, a najviše su zadužena upravo poduzeća. Devalvacija kune potopila bi ih preko noći – poručuje Miljenović.
Objašnjava da bi s devalvacijom poskupjeli svi ‘inputi’, kapital, energija i tehnologije, dakle sve nužni resursi za proizvodnju i izvoz. Na Liderov argument da su mnoge zemlje u okruženju devalvirale svoje valute analitičar Velimir Šonje odgovara kako to nitko nije radio planski:
