Uglavnom domaći ulagači

Tedeschijevom kupnjom Droge Kolinske Hrvatska je postala apsolutni regionalni lider u prehrambenoj industriji. Kad bi se pokrenuli i tromi igrači poput Francka i Kraša, organizirala konkurentna primarna proizvodnja, povećala efikasnost i podigla tehnološka razina u industriji te sve to povezalo s turizmom – gdje bi nam bio kraj?

Akcija Emila Tedeschi pošlo je za rukom kupiti slovenski industrijski ponos Drogu Kolinsku, gospodarska vaga na području bivše Jugoslavije naglo je tresnula na jednu stranu. Koliko god to nestvarno zvučalo, hrvatsku. Do te akvizicije Agrokor Ivica Todorica bio je gotovo jedini ozbiljan regionalni igrač s proizvodnjom u više zemalja. Sada, kad je Atlantic Grupa ušla u sâm vrh prehrambene industrije u regiji i ako u obzir uzmemo jakog igrača poput Podravke i Vindije koji imaju regionalne pretenzije, hrvatska industrija postala je neosporan lider.

Dok druge gospodarske grane uglavnom stagniraju i propadaju, tradicionalno jaka prehrambena industrija daje nadu da bar u jednoj branši možemo zaigrati ozbiljnu partiju izvan vlastitog dvorišta. U tom je kontekstu uz jačanje domaćih najbolji put osvajanje etabliranih brendova na stranim tržištima jer su upravo oni ključ uspjeha u toj industriji. Kad bi se pokrenuli i tromi prehrambeni igrači koji se godinama zadržavaju na istim razinama prihoda i zaziru od akvizicija poput Francka i Kraša, organizirala konkurentna primarna proizvodnja, povećala efikasnost i podigla tehnološka razina u industriji te sve to povezalo s turizmom – gdje bi nam bio kraj?

Atlantic Grupa s transakcijom teškom 382 milijuna eura (od toga otprilike 140 milijuna eura duga) povukla iznimno važan i hrabar potez, gotovo je jednoglasno stajalište analitičara i konkurenata iz djelatnosti. Akvizicijom Droge Kolinske Atlantic je zauzeo vrlo jake tržišne pozicije u regiji, posebno Sloveniji i Srbiji – kaže ekonomski analitičar Damir Novotny.

Cedeviti i dodacima prehrani Tedeschi će tako napokon dodati prave prehrambene proizvode i neutralizirati ono što se u posljednje vrijeme počelo smatrati velikim utegom – ovisnost velikog dijela prihoda o distribuciji, koju bi u idućim godinama mogao izgubiti. Dotad će mu položaj vodećeg distributera robe za široku potrošnju u Jugoistočnoj Europi zasigurno biti adut za bolje pozicioniranje ukupnog portfelja brendova i u maloprodaji i u kanalu Ho-ReCa.

Atlantic Grupa, kažu, planira razvijati kompaniju u cjelini i širiti se tržištima na kojima ima razvijenu distribucijsku mrežu. Koliko je zasad poznato, nastavit će investirati u tvornicu vode.

Budući da se konsolidacija u prehrabnom industriji u regiji tek očekuje, a velikih multinacionalnih u regiji još nema u pravoj mjeri, svi su sadašnji igrači potencijalne mete za akvizicije jer svojom veličinom i dalje nisu prevlak zalogaj za globalne tvrtke. No neki bi i prije mogli doći na red. Fond Salford tako je došao u fazu da bi mogao rasprodati svoj portfelj, zato analitičari kao prve kandidate za prodaju navode upravo Mljekaru Banju Luku i Sarajevo, Mlijekoprodukt iz Kozarske Dubice, beogradsku mljekaru Imlek, Novosadsku i Subotičku mljekaru te Bambi i Knjaza Miša.

Salford je dosad neuspješno bacio oko na Ljubljanske mlekarne i tvrtke iz Hrvatske (Mils, KIM), ali sada je, navodno, ponovno u igri za Kalničke vode. Osim njih često se kao meta spominje i Centroproizvod, srpski proizvođač začina, konzerviranog povrća, konditorskih proizvoda itd. U Sloveniji su prvi kandidati također problematična Pivovarna Laško s proizvođačem sokova Fructa-lom, Ljubljanske mlekarne, a kao atraktivna meta spominje se Perutnina Ptuj. U Hrvatskoj bi veliki zalogaji mogli biti Podravka, Kraš, ali i Vindija, mesne industrije poput Gavriločića, Braće Pivac itd.

U sljedećih pet godina Tedeschi najavljuje investicije do stotinu milijuna eura u Drogu Kolinsku i ukupni prihod od milijardu eura. – Milijarda eura prihoda granica je koja se mora preskočiti jer bez toga nema ozbiljne ekonomije obujma – kaže Novotny dodajući da u prehrabnom industriji vladaju dva trenda: ili generički proizvodi s masovnom proizvodnjom ili inovativni i skupi nišni proizvodi koji ciljaju na globalno tržište. Tedeschi je tim potezom bacio rukavicu u lice Podravci, koju je prije toga želio kupiti, ali na putu mu se ispriječila politika. Kad već nije vlasnik, zasigurno će biti žestok konkurent, što mu neće biti teško jer je s Drogom u boljoj poziciji.

Naime, riječ je o restrukturiranoj tvrtki koja se već riješila niskoprofitabilnih proizvoda (Čoko i Čokolešnik prodala je upravo Podravci) i bolje je pozicionirana u regiji. No u Koprivnici ne trebaju plakati, nego se što prije uhvatiti posla.

Akvizicijom Droge Atlantic je dobio priliku za relativno brzo jačanje ekonomije obujma u pet kategorija: kava (Grand, Barcaffe), bezalkoholna pića i voda (Cockta, Jupi, Fresh, Donat Mg, Tiha, Tempel, Karadorde), delikatesni namazi (paštete Argeta), slatki program (Najlepše želje, Bananica, Cherry, No problem, Napolitanke, Zlatno polje, Petit Beurre, Baton, Piškote) i slani program (Smoki, Prima) te dječja hrana (Bebi, Bebi Premium, Bebi Junior).

Iz popisa brendova Droge Kolinske očito je da razloga za zebnju zbog svojih tržišnih udjela ponajprije imaju Franck, kojem dolaze čak dva jaka konkurenta, Kraš i ostali konditori, te Gavriločić.

Drogi Kolinskoj kava čini 45 posto ukupnog biznisa. Grand kafa u Srbiji drži 55 posto tržišta kave, u Makedoniji 40 posto, a u BiH 20 posto, a Barcaffe u Sloveniji ima čak 70 posto udjela. Iako se čak razgovaralo o logičnom pozevanju dviju kompanija u segmentu kave, Franck je ostao vjeran svom samostalnom konzervativnom razvoju. Na pitanje da komentira tu akviziciju predsjednik Uprave Francka Dubravko Artuković uputio nas je na vlasnika, odnosno svog oca, koji se oglasio na upit.

Srpski Soko Štark jak je sa svojim slanim proizvodima i glavnim brendom Smokijem, a s čokoladama Najlepše želje u Srbiji pokriva 20-ak posto tržišta, što je za čokolade mnogo.

Akvizicija Droge Kolinske velik je poslovni uspjeh. Proizvoda Soko Štarka i do sada je bilo na regionalnom tržištu, zato će konkurentnost na polici i dalje biti glavni uvjet ispunjavanja želja i potreba potrošača – kažu u Krašu.

Najjači brend Droge Kolinske vjerojatno je Argeta, najprodavanija u BiH (50 posto tržišta), Makedoniji, na Kosovu i u Sloveniji, koja sada postaje još snažnija konkurencija Gavriločiću i PIK-u.

Dosad su Slovenci bili najagilniji ulagači u regiji koji su na vrijeme zauzeli dobre pozicije u Hrvatskoj, Srbiji te posebno u BiH. Hrvatske je boje brano Todorićev Agrokor, koji se znatno proširio u maloprodaji i proizvodnji u Srbiji i BiH, i mjestimice druge tvrtke poput Vindije (posebno u peradarskom biznisu); Podravku pak izvlači izvoz, a ne lokalna zastupljenost uz pomoć akvizicije. Atlantic je vlasnik Multivite, vodećeg brenda u segmentu vitaminskih instant-napitaka u Srbiji koji je 2007. kupila od farmaceutske kompanije Hemofarm.

Strateški cilj sada preuzete Droge Kolinske donedavno je bio postati najvećom prehrambenom kompanijom regiji. S Atlanticom ima izgleda da se to ostvari, a poznavajući Tedeschi, to sigurno neće biti posljednja akvizicija.

No iako hvalevrijedni, iskoraci u obližnje susjedstvo dugoročno neće biti dovoljni jer tržište bivše Jugoslavije ne otvara prostor za postizanje dovoljnog volumena koji bi zajamčio opstanak u društvu velikih multinacionalnih čiji se dolazak tek očekuje. Sudeći prema komentaru nakon akvizicije Droge – ‘sasvim sam siguran da će to postati čvrsta točka zajedničkog razvoja i utakmice s konkurentima i izvan granica uži regije’ – čini se da je Tedeschi svjestan toga.

Hrvatska prehrambena industrija ima snažnu osnovu u velikoj tradiciji proizvodnje u nekoliko srednje velikih poslovnih sustava, kvalitetne brendove na razini Jugoistočne Europe i zaštićeno domaće tržište. No nakon ulaska u EU nestat će posljednji adut, a tvrtke poput Nestléa tek će se upustiti u pravi prodor.

Trend okupljanja u regiji sigurno će se nastaviti. Činit će to i regionalni igrači i strane tvrtke. Prehrambena industrija u regiji nastavit će konsolidaciju zato da bi domaće tvrtke ojačale na sve konkurentnijem tržištu, ali isto tako postoji mogućnost da domaće tvrtke preuzmu globalni lideri – kažu Čorak i Bazijanec.

Prvi korak u stvaranju konkurentne prehrambene industrije domaća je sirovina. Problem je što je ona u Hrvatskoj preskupa u odnosu na globalno tržište. Osim toga nema kvalitetne strategije razvoja poljoprivrede i prehrambene industrije ni modela okupljanja zemljišta u državnom i privatnom vlasništvu.

U prehrambenoj industriji situacija je nešto bolja nego u primarnoj proizvodnji, posebno kad je riječ o stupnju modernizacije pogonskih kapaciteta, ali i dalje postoji općenit problem niske produktivnosti. Zbog toga vjerujemo da u hrvatskim prehrambenim tvrtkama ima znatnog potencijala za povećanje profitabilnosti, što može biti zanimljivo potencijalnim investorima vještima u upravljanju promjenama nakon preuzimanja – smatraju u A. T. Kearneyju.

U krizno vrijeme ulaganja u poljoprivrednu i prehrambenu industriju primamljiva su zbog veće sigurnosti, no zapreka većem valu investicija niska su profitabilnost i dugotrajno povrat ulaganja. No sudeći prema primjerima poduzetnika koji su u posljednje vrijeme odlučili ući ili povećati ulaganja u tu branšu (Luka Rajić, Danko Končar, Marko Pipunić i Stipo Matić, Enver Moralić…) ohrabreni time što nam je industrija hrane postala glavna uzdanica, možda se val i zapjeni.