GERSCHBACHER U Hrvatskoj više nije samo turist

U Hrvatskoj više nije samo turist. Novi predsjednik Uprave Karlovačke pivovare vjeruje da će mu poznavanje kulture i navika hrvatskih potrošača koje je stekao kao gost u našoj zemlji mnogo koristiti kao dopuna informacijama koje sad usvaja na profesionalnoj razini.

Promaknućem Monique Peters s pozicije predsjednice Uprave Karlovačke pivovare na mjesto Heinekenove direktorice Inovacija početkom srpnja predsjednik Uprave Karlovačke pivovare postao je Alexander Gersbacher. Taj 47-godišnji Austrijanac, rođen u Kirchbergu, u neposrednom susjedstvu austrijskoga skijaškog hrama Kitzbühela, na mjesto čelnog čovjeka Karlovačke pivovare stigao je s funkcije komercijalnog direktora Brau Union Österreich AG-a, austrijske pivarske grupacije koja na godinu ostvaruje 600 milijuna eura prihoda. Prije prelaska u Brau Union bio je direktor Marketinga prehrambenog diva Kraft Jacobs Sucharda. Kaže da je ključ uspjeha na pivskom tržištu izvršno poznavanje specifičnosti svake zemlje jer u svakoj zemlji pivarstvo mora poprimiti lokalnu notu.

Poznavanje lokalne tradicije, navika i kulture važno je, kaže Gersbacher, zato što potrošači prema pivu grade emocionalan odnos, stoga je i taj aspekt uz kvalitetu piva te inzistiranje na odgovornosti neizostavna sastavnica uspješnoga pivskog brenda. Odlazak iz Kraft Jacobs Sucharda nije bio posljedica eventualnih headhunterskih aktivnosti u pivarskim krugovima, nego mu je kumovala Gersbacherova želja za prekidom razdvojenosti od obitelji kao i izvrsnost te stalni izazovi koje mu je kao ambicioznom stručnjaku nudila i austrijska pivarska grupacija, što se intenziviralo nakon Heinekenova preuzimanja Brau Uniona.

Kao ljubitelju piva omiljena su mu austrijska piva Zipfer i Gösser te Heineken, a uz bok im stavlja i Karlovačko, koje je kušao, Hrvatsku kao zemlju, upoznao je za brojnih turističkih i poslovnih boravaka u njoj. Govoreći o Hrvatskoj, kaže da je shvatio i važnost poznavanja različitosti njezinih regija i da će mu poznavanje specifičnosti kulture i navika hrvatskih potrošača koje je stekao kao gost mnogo koristiti kao suputna dopuna informacijama koje kao čelnici čovjek Karlovačke pivovare sad usvaja na profesionalnoj razini. Govoreći o europskom tržištu, ističe velik proboj kulture pijenja piva na mediteransko tržište, inače tradicionalno odano vinu. Takav pomak, kao i onaj da su se kvalitetna piva uz kvalitetno posluživanje izborila i za mjesto na otmjenim domjencima, Gerschbacher pripisuje kontinuiranom odnosu pivara s potrošačima kojim ih se nastoji educirati da uvide sve prednosti piva, ali i upozoriti na prijetnje koje nosi pretjerivanje u njegovoj konzumaciji.

Govoreći o razlozima svog dolaska u Karlovac, kaže da je uz odlične rezultate koje je ostavila Monique Peters i stalnu težnju za novim izazovima te praksu rotacije menadžera radi novih iskustava važno bilo i njegovo veliko iskustvo te, na kraju, i pristanak supruga da se s djecom preseli u Zagreb, gdje sad žive. Na pitanje o dosad najtežoj odluci u karijeri odgovara da mu je uvijek, i u Kraftu kao i u Brau Unionu, sve teške odluke bilo lakše donositi jer nije odlučivao sâm, nego s pomoću analiza i stručnim timovima. Ipak, kao najtežu odluku, ali koja se pokazala profesionalno najboljom, izdvaja onu da 1992. napusti Austriju i ode u Budimpeštu za Kraft Jacobs Suchard razvijati tržište u mladom tranzicijskom gospodarstvu i drukčijem poslovnom okruženju.

Koliko god mu teško bilo, taj hrabri potez smatra vrlo korisnim. Put stalnih izazova, na čemu zahvaljuje Heinekenu, doveo ga je u Karlovačku pivovaru, za koju vjeruje da će unatoč svjetskoj krizi uz njegovo iskustvo i inovativnost znatno jačati brend Karlovačkog i postupno povećavati svoj tržišni udio.