Home / Financije / Kad Siemensov šef osniva kompanijsku banku, treba se ozbiljno zamisliti

Kad Siemensov šef osniva kompanijsku banku, treba se ozbiljno zamisliti

U lošoj godini očekivali su se lošiji rezultati, ali kako sada stvari stoje, u Siemensu očekuju rast dobiti do 7,5 milijardi eura na kraju fiskalne godine. Tomu što kompanija nije posebno pogođena krizom ne treba se čuditi zna li se da Siemens već 163 godine uspješno odolijeva raznim olujama. Osnutkom svoje banke očito više ne želi prepustiti dobit u ruke nepredvidljivih financijskih institucija.

Nekonvencionalna vremena traže nekonvencionalna rješenja, pa je tako svjetski teškaš Siemens odlučio osnovati vlastitu banku da bi, njegovim riječima, optimirao upravljanje rizikom, odnosno, jednostavnije, smanjio svoju ovisnost o nepredvidljivim financijskim institucijama, iz dana u dan sve nepouzdanijima i okrenutima sebi umjesto ekonomiji.

  • Prije tri godine ne bih osjećao apsolutno nikakvu brigu zbog upravljanja tvrtkinom likvidnošću i toga s kime ulazimo u dogovore o razmjeni ili osiguravanju interesa, ali nakon iskustava stečenih protekle dvije godine primjećujem stvarnu potrebu za akcijom na tim područjima – izjavio je za Süddeutsche Zeitung glavni financijski direktor Joe Kaeser prenijevši strategiju kompanijskog vrha na čelu s Peterom Löscherom. Potkraj lipnja inženjerski konglomerat koji proizvodi gotovo sve, od igle do lokomotive, podnio je njemačkoj regulatornoj agenciji zahtjev za odobrenje bankovnog poslovanja. Odluka nipošto nije uobičajena, ali nije ni presedan jer je u sklopu autoindustrije pokretanje bankarskih usluga unutar samog proizvođača već viđena praksa. BMW i Volkswagen vlasnici su banaka, no opseg njihova poslovanja ograničen je na potporu prodaji automobila kreditom i leasingom, tako da nije riječ o klasičnom obliku bankarstva, ali kad je o Siemensu riječ, nije sasvim jasno do koje će se mjere koristiti eventualnim bankarskim poslovima. U tvrtki su objasnili da će takvo poslovanje služiti kao potpora njihovim financijskim uslugama, posebice u prodajnom segmentu, no i da će optimirati upravljanje rizikom te financijske grupacije učiniti fleksibilnijima. Iza posljednje dvije namjene, nešto šire postavljene, vjerojatno se krije mogućnost ozbiljnijeg korištenja bankarskih usluga, iako ne u obliku maloprodaje.

Primjer ekstremnijeg širenja na financijsko poslovanje Siemensov je najveći rival, američki div General Electric, koji je dobio licenciju za maloprodajno, komercijalno bankarstvo, ali to neće biti slučaj sa Siemensom jer kompanija nije zatražila dozvolu za obavljanje takve vrste djelatnosti. Namjera je, čini se, smanjiti ovisnost kompanije o bankovnom financiranju, a u tom slučaju riječ je o vrlo zanimljivom potezu koji ima potencijal postati i minitrend među velikim sustavima koji si to mogu priuštiti. Budući da je cijeli financijski sektor već godinama u previranjima, kompanije počinju sve više razmišljati o pokretanju ‘in-house’ financija postajući tako neovisni o nemirima koji potresaju tu industriju, ali tako i s i znatno povećavaju načelnou neovisnost. Ako netko sâm sebe financira, njegov je manevarski prostor impresivan.

Osim toga što mnogo više sami određujete svoju financijsku budućnost, u sebe imate najviše povjerenja i, na kraju krajeva, mnogo bolje osiguravate svoju gotovinu i upravljanje njome. Iz sličnih su razloga, nepovjerenja prema mogućnostima financiranja iz bankovnog sektora, u prošlosti HeidelBerg Cement i MAN velik dio svog bankovnog financiranja prebacili u obveznice, zbog čega je MAN-ovo bankovno financiranje samo osam posto u usporedbi s 2007., kad je bilo 60 posto. Kompanije sve više bježe od financijskih institucija, što uopće ne začuđuje.

Nešto udaljenija ali korisna ilustracija jest i američki maloprodajni lanac Wal-Mart, koji je prije tri godine podnio zahtjev za bankovnu licenciju, ali nakon velike bure i protivljenja koje su, naravno, pokrenule i usmjeravale upravo banke, odlučio se odustati. Njegov je slučaj doduše, mnogo drukčiji jer nije bila riječ o nepovjerenju u banke, nego u želji da se još podeblja poslovanje lanca i konkurira američkim bankama koje su zapostavile velik dio stanovništva s niskim dohotkom. Umjesto u SAD-u ideju je ostvario u Meksiku i Kanadi, gdje polako razvija bankovno poslovanje. Gnjev banaka u SAD-u razumljiv je s obzirom na to da bi Wal-Martovo dijeljenje jeftinijih kredita našlo na plodno tlo među 60-ak milijuna Amerikanaca s niskim prihodima koji nemaju pristup kreditima sadašnjih banaka.

Tim potezom Siemens bi postao jedna od prvih njemačkih grupacija izvan autoindustrije s bankarskom licencom koja mu omogućuje uzimanje depozita, izdavanje zajmova i pristup fondovima središnje banke. Grupacija bi tako mogla mirno položiti svojih devet milijardi eura gotovine u središnju njemačku banku, jedno od najsigurnijih mjesta u svijetu. Pristup trezoru središnje banke sasvim je sigurno jedna od najboljih opcija osiguravanja svojih sredstava.

A izgleda da će tog novca biti i mnogo više ako je suditi po najnovijim trendovima u kompaniji, pa je tvrtkina skrb o njegovu osiguranju to razumljiva. Iz Siemensa su potkraj lipnja izvijestili da očekuju oporavak brži od očekivanog nakon što je oslabljeni euro u kombinaciji s porastom narudžaba na tržištima u razvoju poboljšao priljev više nego što se očekivalo početkom godine. Prema njihovim procjenama operativna će se dobit u sektorima energije, industrije i zdravstva, trima načelnim industrijama u kojima Siemens posluje, vjerojatno približiti razini iz drugog kvartala, kad je kompanija ostvarila prihod od 17,5 milijardi eura, odnosno 2,1 milijardu eura operativne dobiti. Slijedom takvog razvoja događaja i u Siemensu sada očekuju rast dobiti do 7,5 milijardi eura na kraju fiskalne godine. Tomu što kompanija nije posebno pogođena krizom ne treba se čuditi ako se zna da već 163 godine uspješno odolijeva raznim olujama.

Danas svjetskoga diva raznih talenata, Siemens su u Berlinu 1847. osnovali Werner Siemens i Johann Georg Halske iako je potonji u međuvremenu nekako nestao iz povijesnih pregleda. Tvrtkina prvotna namjena bila je proizvodnja i postavljanje telegrafskih sustava. Čovjek zapamćen kao osnivač, čije ime, uostalom, kompanija i danas nosi, bio je pruski artiljerijski časnik i inženjer koji je prije osnutka tvrtke već bio vlasnik profitabilnog patenta za elektroforezu. Njegov je pristup biznisu bio presudan za razvoj kompanije. Prva velika narudžba primljena je već sljedeće godine, kad je Siemens&Halske zadužen za telegrafsko povezivanje Berlina i Frankfurtta. Novi oblik komunikacije zahtijevalo je izradu infrastrukture, i to u velikim količinama, ali i stručno poznavanje sustava, u čemu se Siemens izvršno snašao. Sjekira u med, kako danas tako i tada, bilo je dobiti ugovor u Rusiji, vjerojatno najzahvalnijoj državi kad je riječ o infrastrukturi. Baš se to dogodilo 1853., kad je kompanija dobila ugovor za postavljanje telegrafskih mreže na velikom području u toj zemlji. U skladu s vremenima naklonjenima toj svježoj industriji kompanija se vrlo brzo širila, uvijek pod budnim okom Wernera Siemensa, koji je sve ključne uredi i odjele prepustao svojoj braći. Svoju raznovrsnost danas tvrtka ne duguje kasnijoj diverzifikaciji, kao što bi netko pomislio, nego svojim osnivačima koji su u počecima brzo usvajali nove tehnologije, patentirali poboljšana rješenja i širili poslovanje na različite sektore. Prijelaz u 20. stoljeće bio je zlatni rudnik za tehnološka otkrića, posljedično i za poduzetne inženjere. Dolasku telefona kompanija se odmah prilagodila, ali počela je ubrzo proizvoditi i generatore i električnu rasvjetu. Veliki Werner, živahni inženjer koji je u relativno kratkom roku već tada stvorio velikog igrača, u mirovinu je otišao 1888. prepustivši upravljanje svojim sinovima Arnoldu i Wilhelmu te svom bratu Carlu. Ratovi su bili vrlo nezgodno vrijeme za Siemens. U Prvom su ostali bez važnih podružnica u Rusiji i Britaniji, a u Drugom su imali vrlo upitnu ulogu.

Njemačko naoružavanje za Drugi svjetski rat kompaniji je uvelike pomoglo prebrodit Veliku depresiju 30-ih godina, što je uzrokovalo kontroverziju o ulozi kompanije u vremenu nacističkog režima (Siemens je bio vrlo aktivan u razvoju rakete V2), a dokazan je i ropski rad u njihovim tvornicama. Nikad nije dokazano dostavljanje opreme za plinske komore, kao što su tvrdili neki od preživjelih iz holokausta. Bilo je riječi i o Siemensovoj predanosti Nacističkoj stranci i financiranju njezina uspona, no povijest nije sasvim jasna u vezi s tim.

Entitet pod današnjim nazivom Siemens AG posluje u sektorima industrije, zdravstva i energije s ukupno 15 različitih odjela. Grupacija zapošljava otprilike 420 tisuća ljudi u gotovo 190 zemalja svijeta uz prihod od 76 milijardi eura ostvaren prošle godine. Budući da je oduvijek pratila najnovije trendove, posljednja odluka da u sklopu kompanije osnuje svoju banku samo je korak u skladu s dugogodišnjom tradicijom. Doduše, istina je da se ta agilnost uglavnom očitovala u tehnologijama, no nova su vremena u kojima je financijski sektor mjesto začetka trendova presudnih za svjetsku ekonomiju negativna, zato se tvrtkin potez može protumačiti kao samo još jedno pravodobno reagiranje na nove vjetrove. Upravo bi zato, kad Siemens osnuje svoju banku, i drugi vjerojatno trebali svratiti pozornost. Možda upravo on sugerira da dolazi drugo vrijeme u kojem poslovanje i njegovo širenje više neće ovisiti o bankama i financijskom sektoru. U svakom slučaju, u proteklih više od 160 godina rijetko je kad bio u krivu.