Razmišljanja malog poduzetnika: za i protiv referenduma o ZOR-u

Poduzetnik kaže da ni on ni njegova obitelj nisu dali potpise za referendum o ZOR-u. Zavidi potpisnicima peticije jer su privilegirani zato što su vjerojatno zaposleni u državnoj službi.

Pojam ‘mali poduzetnik’ političari jako vole, ali samo povremeno, ne stalno. I ja volim objavljivati razmišljanja istinskih malih poduzetnika, čak i kad su u depresiji i kad im posao ne ide dobro. ‘Okidač’ koji je bio otpornac da ovaj poduzetnik napokon napiše ovo pismo bila je akcija sindikalaca za referendum protiv izmjena Zakona o radu.

I pritom treba pojasniti da ima raznih malih poduzetnika, pa i takvih koji su postali mali poduzetnici silom prilika. Primjerice, bili su zaposleni u brodogradilištu, dobili otkaz i ponudu da nakon otkaza nastave raditi za brodogradilište isti posao, ali ne više kao zaposlenici, nego kao izvanjski kooperanti.

Država se nerijetko prema takvim poduzetnicima odnosi licemjerno. Stroga je kad im naplaćuje sva javna davanja i istodobno popustljiva prema velikim tvrtkama dužnicima tih malih poduzetnika koji rade zapravo kao kooperanti poduzeća čiji su donedavno bili zaposlenici. E pa razmišljanja takvih malih poduzetnika, po mojem mišljenju, vrijedi objavljivati.

Ovaj mali poduzetnik piše da ni on ni njegova obitelj nisu dali svoje potpise za referendum. Vjeruje da većina građana koja se potpisala za referendum radi u državnim službama. To su ljudi, smatra poduzetnik, koji se bore protiv zakona gravitacije na način da vele: ‘Nije nas briga za situaciju, mi želimo samo da nam bude dobro kao što nam je bilo i dosad.’

Poduzetnik kaže da na upozorenje da su se okolnosti znatno promijenjene potpisnici za referendum odgovaraju: ‘Nek su se okolnosti promijenile, ima onih koji rade i uplaćuju za nas.’ Ali, kaže naš poduzetnik, kako se smanjio broj ‘onih koji rade i uplaćuju’, smanjeno je tržište, kriza je i više nije moguće plaćati na vrijeme sve dospjele obveze.

Poduzetnik nadalje kaže da zavidi potpisnicima referenduma jer su privilegirani zato što su vjerojatno zaposleni u državnoj službi. Dobivaju posve sigurnu plaću, mogu planirati godišnji odmor, ratu kredita i svoj život. Dosta su sigurni u svoju plaću, a bankari kad odobravaju kredite lakše ih daju zaposlenima u državnoj službi nego zaposlenima kod privatnika, ili ne daj bože malim poduzetnicima.

Ovaj naš poduzetnik u nastavku naglašava da ne misli da državni službenici nisu odgovorni (jako ih ima svakakvih, a ima i onih zbog kojih su neka radna mjesta ukinuta), no smatra da su ti ljudi u neusporedivo prednosti u odnosu na one koji za njih zarađuju i riskiraju.

Poduzetnik je čovjek zaposlen u pravnoj osobi koju je osnovao da prehrani sebe i svoju obitelj, definira ovaj naš mali poduzetnik. Pritom je možda uzeo i kredit kako bi kupio strojeve, sagradio poslovni prostor, zaposlio ljude i postao odgovoran za njihove obitelji koje automatski računaju na njega i krive ga za sve što ne ispadne dobro. Kad je mali poduzetnik u problemima, nitko, pa ni on sam, više si ne može pomoći.

Zbog toga mi se ne sviđa ovaj potez sindikalaca, bojim se da u tome sudjeluje previše onih koji nikad u životu nisu ništa pošteno sami probali napraviti, potom to i prodati i, naravno, naplatiti! Državni će službenik, posljedično krizi, otići iz službe s dobrom otpremninom jer tako će to država riješiti. Zašto malom poduzetniku koji je godinama izdvajao i hranio takvog državnog službenika ne pripada otpremnina? Najveća je kontradiktornost upravo u činjenici da otpremninu nude i gubitaši, kao HŽ, istaknuo je naš mali poduzetnik.