Home / Biznis i politika / EKOTITULE

EKOTITULE

Nakon što je Pevec izdavao mjenice bez pokrića, i Vlada je seljacima umjesto novca za poticaje obećala mjenice. U 2010. izdat će ih se 60 tisuća, no vrijednost će im biti 15 posto manja nego lani.

Dok se u javnosti zbog slučaja Pevec i dvoboja seljaka i Vlade mjenice nisu ponovno potegnule kao instrumenti naplate, većina je običnih ljudi vjerojatno pomislima da su nestale s financijskog tržišta – s Agrokomercom i Fikretom Abdićem Babom. No iznosi koji i dan-danas uza sve druge bezgotovinske načine plaćanja kruže mjenicama baš nisu zanemarivi. Peveci su tako uspjeli prevariti dobavljače za čak 143 milijuna kuna. Mjenice bez pokrića izdavali su od lipnja 2009. s dospijecem naplate od rujna prošle godine do siječnja ove. Problem je što su mjenice izdavali svjesni da u trenutku naplate za njih neće imati pokrića. Bračnome paru za to prijeti od godine do osam godina zatvora. Hoće li takva sudbina snaći i Vladu koja je seljacima umjesto novca za zaostale poticaje obećala mjenice? Sigurno neće, no seljacima su se upalile lampice u trenutku kad im je umjesto mjenica na adresu stigao običan papir. Mjenice bi, naime, trebale osigurati naplatu 205 milijuna kuna zaostalih poticaja, no seljac već u pripremi drže traktore ako se doista pokaže da su obavijesti o pravu na isplatu poticaja upravo to – ništa više od obavijesti. Doduše, premijerka Jadranka Kosor već je razglasila da će se provesti ljetni rebalans proračuna dijelom i zbog isplate poticaja i odšteta seljacima, pa za traktore vjerojatno neće biti potrebe.

Mjenice kao sredstvo plaćanja očito nisu izumrle. Prema podacima Hrvatske narodne banke, koja vodi evidenciju o platnom prometu, njihova količina i broj te vrijednost njihovih transakcija pada. Godine 2008. hrvatskim su financijskim sustavom kružile 73.684 mjenice kojima je izvršeno gotovo 98 tisuća transakcija vrijednih otprilike 7,3 milijarde kuna. Godinu dana poslije, dakle 2009., broj je mjenica u sustavu pao na 57.042. Smanjene su i transakcije kojima je ukupno protrgovano otprilike 5,8 milijardi kuna. Kakvo je stanje ove godine? Podaci za prvo tromjesečje 2010. pokazuju da bi broj mjenica mogao ostati ‘na tragu’ prošlogodišnjih. Naime, u tri mjeseca izdano ih je 15.505, pa ako bi nastavile rasti jednako dinamikom, do kraja godine moglo bi ih biti 60-ak tisuća. No vrijednost transakcija iz godine u godinu ipak pada.

Biovegine potrebe to još nije dovoljno jer je prošle godine mogao raditi samo osam mjeseci; ove pak godine planira desetomjesečnu proizvodnju. Mrkvu, krumpir i luk za Biovegu planiramo proizvoditi cijelu godinu – kaže Rosipal. Planira postati hrvatski lider u korjenastom povrću, ali i u voću. Inače, svu neprodanu robu i ostatke od čišćenja ne baca, nego daje kao hranu životinjama koje također ekološki uzgaja, poput crne slavonske svinje. Poput Rosipalovih ni obitelji Tihane Veselić, koja pokraj Siska ima ekoproizvodnju pekmeza, sokova, zimnice i svježeg voća na 10 hektara, to nije posao od kojeg bi dobro zarađivala, zato egzistenciju osigurava radeći u lokalnoj tvrtki. Ipak, vjeruje u taj način proizvodnje. Razgovor smo vodili upravo na imanju koje Veselić planiraju unajmiti. Sin je završio srednju školu i želio bi se time baviti, zato sada tražimo zemlju – kaže Tihana Veselić. Njihova proizvodnja sezonska je, zato robu prodaju u Biovegi od lipnja do studenoga, a zimi im je glavni proizvod pekmez.

Prošle godine prodali smo 5.000 staklenki, ali zbog toga imamo problem. Naime, za male trgovine imamo ih previše, a za velike premalo, zato smo se morali odlučiti hoćemo li smanjiti ili povećati proizvodnju. Odlučili smo se za drugo – govori Veselić. Već je šest godina u tom poslu. Kaže da je proizvodnja skupa: svake godine moraju plaćati nadzor stručnih ljudi i potvrđnicu, što ih stoji otprilike 7.000 kuna. Do sada je Sisačko-moslavačka županija sufinancirala 50 posto, ali nisam sigurna hoće li to moći i ove godine – kaže Veselić. Marica Jug, nositeljica Obiteljskoga poljoprivrednog gospodarstva Jug iz Nize u Općini Koškoj pokraj Našica, ekološki uzgaja i prerađuje voće. Ima nasade jabuka, šljiva, nešto krušaka i marelica, malen, suvremeno opremljen pogon za prerađu voća u sokove i pekmeze te hladnjaču za skladištenje svježeg voća. Naše jabuke i šljive prvo su voće s hrvatskim ekoznakom na policama hrvatskih trgovina. Već nakon prvog uroda uza svježe smo voće počeli razvijati preradu u sokove i pekmeze te ih plasirati preko trgovaca kuće Biovege u trgovine bio&bio, a od prošle sezone u sklopu robne marke Ekozone i u Konzum – kaže Jug. Počela je 2003., kad je obitelj imala 15 tona jabuka i nekoliko tona šljiva te 1.000 litara jabučnog soka. Otad se proizvodnja višestruko povećala. Danas ima ugovoreno 60 tisuća litara sokova različitih okusa i četiri vrste pekmeza. No Marica Jug žali se da su još imaju velike izdatke zbog vraćanja kredita i ulaganja u novu opremu. Počeli su uvoditi standarde HACCP-a i ISO-a i do kraja godine žele ih potpuno primjenjivati. Jedino u ekološkoj proizvodnji mala i srednja gospodarstva imaju mogućnosti za opstanak. Udruživanje u skupine proizvođača veoma je važno zbog proizvodnje i prerade te zajedničkog izlaska na tržište. Tako ćemo biti konkurentni na tržištu – kaže Jug. Mario Sever s Ekološkoga poljoprivrednoga gospodarstva Sever u zagrebačkom Vukomercu kaže da im je znak potvrda za ono što rade. Obraduju 75 hektara: na 10 hektara uzgajaju povrće – u sklopu tog dijela zemljišta jest i 1,5 hektara plastenika.

Damir Rosipal: Planiramo postati hrvatski lider u korjenastom povrću, ali i voću. Neprodanu robu ne bacamo, nego dajemo životinjama.

Ivan Grubač: Ekološke proizvode obično prati i priča o zaštiti okoliša jer su proizvedeni od ekosastojaka i pakiraju se u ekološku ambalažu.

Marica Jug: Udruživanje u grupe proizvođača važno je radi proizvodnje i prerade te zajedničkog izlaska na tržište.

Mario Sever: Znak je potvrda za ono što radimo. Proizvodimo povrće, voće, žitarice, uzgajamo kokoši, patke, guske, piliće, purane, svinje, koze i pčele, proizvodimo jaja i mlijeko.