temeljne probleme: niska stopa zaposlenosti, dugotrajna nezaposlenost, nezaposlenost mladih, ne-razmjera vještina, otežano zapošljavanje ranjivih skupina i regionalne razlike. Na osnovi utvrđenih izazova dogovoreni su prioriteti djelovanja, mjere i aktivnosti koje se provode. Budući da je Nacionalni plan poticanja zapošljavanja integrirana politika zapošljavanja koju provodi niz tijela i sudionika, nije potrebno posebno navoditi rezultate provedbe jer je Izvješće o njegovoj provedbi za 2009., koje sadrži podatke o svim mjerama kao i ocjenu postignutih rezultata i napretka, Vlada prihvatila 17. lipnja – stoji u odgovoru Ministarstva.
Iako se napredak još ne vidi, u planu zapošljavanja zacrtani su ciljevi poput povećanja ponude radne snage, privlačenja i zadržavanja više ljudi u statusu zaposlenosti, poboljšanja prilagodljivosti radnika i poduzeća, većeg ulaganja u ljudski potencijal boljim obrazovanjem i razvojem vještina. U Ministarstvu priznaju da ih posebno zabrinjava niska stopa zaposlenosti i aktivnosti radno sposobnog stanovništva jer i u slučaju da svi nezaposleni pronađu posao stopa zaposlenosti ne bi bila veća od 59 posto. Upravo zbog toga su i mjere gospodarskog oporavka usmjerene na poticanje duljeg zadržavanja osoba u svijetu rada. Pripremljene su izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju koji će novčanom potporom stimulirati dulji ostanak u radnom odnosu, odnosno penalizirati prijevremenom umirovljenja. Istodobnim izmjenama Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti postupnim smanjivanjem novčane naknade stimulirat će se uključivanje u obrazovanje za deficitarna zanimanja na tržištu rada, a produženjem novčane naknade za dugotrajno nezaposlene osigurat će se dodatna socijalna sigurnost dugotrajno nezaposlenim osobama – poručuju iz Ministarstva.
Domagoj Milošević, predsjednik Uprave Pastor grupe, upozorava kako je osnovni problem nefleksibilnost tržišta radne snage kao i nemotiviranost radnika. Situacija se mijenja nabolje. Ljudi postaju svjesni da trebaju raditi više za manje novca, naravno gotovo isključivo u privatnom sektoru i to, kakve li ironije, najviše u proizvodnji i izvozu. To je pozitivna promjena i za zaposlenike koji nesvjesno postaju kvalitetniji. Ne očekujemo da država riješi sve probleme. Isključivo je način poticanja zapošljavanja fleksibilizacija Zakona o radu, poticanje edukacije i dodatnog obrazovanja, nažalost, i smanjivanje prava ili barem najstroži nadzor svih koji ostvaruju prava na burzi kako ne bi zlorabili sustav – preporučuje Milošević.
Bernard Jakelić, v. d. ravnatelja HUP-a, upozorava kako su se neselektivna umirovljenja kao rješenje socijalnih i ekonomskih problema pokazala potpunim promašajem. U suzbijanju sive ekonomije nije učinjeno gotovo ništa, upravo se velik dio nestalih s tržišta rada uključio u sivo ili potpuno crno tržište, čime dvostruko gubimo. S jedne strane upotrebljavaju se sredstva mirovinskih fondova, a s druge strane nelojalnom konkurencijom guši se ponajprije malo i srednje poduzetništvo. Jedno je od rješenja izmjena legislativnog okvira kako bi se dio tih ljudi vratio u radni status. Mirovanje mirovinskog statusa pokazalo se kao otežavajući faktor, prekomjerni za one koji bi eventualno željeli raditi uz mirovinu. Naš realni sektor konfrontiran je s kroničnim nedostatkom kvalificirane radne snage. Nažalost, ni mi nećemo moći izbjeći uvoz radne snage. Razmišljanja su o produžetku starosne granice za odlazak u mirovinu već sada realnost jer se uza sve svoje strukturne probleme suočavamo s još pogubnijom, vrlo lošom demografskom slikom. Zato HUP već dulje zagovara prekvalifikaciju radne snage prema potrebama tržišta rada i hitno usklađenje obrazovnih programa s tim potrebama – predlaže Jakelić.
