Dok je većina ekonomista još početkom godine procijenila kako će BDP i u 2010. biti u minusu i do dva posto (u najboljem slučaju na nuli), ravnateljica Ekonomskog instituta Sandra Švaljek zatečena je činjenicom da je BDP u prvom tromjesečju trosnuo čak 2,5 posto. Ona se, naime, nadala oporavku, jer se nakratko oporavila i proizvodnja. Odakle je isčitavala toliki optimizam, nikome nije jasno. Ako padaju zaposlenost, plaće i potrošnja, a tvrtke se zatvaraju, kako će rasti BDP? Doduše, i sama priznaje da proizvodnja, potrošnja i građevinski radovi padaju, pa se brzo korigirala na minus 1 posto. Možda će se i iduće godine posipati pepelom kada utvrdi da BDP nije narašao, iz sadašnje perspektive golema 2,2 posto.
Tko će se usuditi zatražiti pokretanje stečaja nad tvrtkom koja bi trebala podebljati imovinu branitelja? Ako je to razlog zbog kojeg Hrvatski fond za privatizaciju u tišini prebacuje svoje udjele u tvrtkama kojima se inače ne smiješi svijetla budućnost u Fond hrvatskih branitelja Domovinskog rata, onda zaposlenici Vjesnika i Varteksa mogu odahnuti. Odlukom Vlade ovih je dana HFP u braniteljski fond prenio svojih 4,47 posto dionica Varteksa te 24,49 posto dionica Vjesnika. HFP na taj način čisti svoj portfelj a država pere ruke od vlasničke odgovornosti u tvrtkama koje grcaju u dugovima.
Hrvatski će se san ipak prostirati na 40 hektara, ne na 30. Investitor Vicenco Blagačić očekivano je izborio bitku s prostornim planom i državnim birokracijom, točnije s ministricom graditeljstva Marinom Matulović-Dropulić. U Županiji su problem jednostavno riješili – prekobrojne turističke hektare oduzeli su drugim turističkim zonama i jednostavno ih dodali Blagačićevu ‘snu’. Očito zato što vjeruju u isplativost projekta koji samo u početnoj fazi teži 1,5 milijardi eura. Konzultanti i analitičari nešto su manje euforični. Oni traže opipljive brojke koje zasad izostaju. Samo da hrvatski san ne postane još jedna mora.
Iako je prilično zahladnjelo, ministru poljoprivrede Petru Čobankoviću sigurno je vruće. Seljaci su opet izvukli traktore, spremni blokirati prometnice ako se ministar i Vlada ogluše na njihove zahtjeve. U čemu je problem? U čemu drugome nego poticajima i otkupnoj cijeni doslovno svega. Seljaci traže isplatu 205 milijuna kuna obećanih poticaja za 2008. godinu. Doduše, za to su obećanje dobili mjenicu, ali seljacima se ona čini kao običan, bezvrijedan papir. Bude li taj papir nena-plativ, eto nam traktora opet na cesti. Navodno su seljaci za premijerku dali izraditi poseban dar, broš u obliku traktora. Nije valjda da računaju kako će je omiljeni nakit omekšati?
Izbori još nisu na vratima, a crkvenjaci su sve glasniji. Barem je glasan franjevački svjetovni red koji ne samo da podiže glas protiv izvoza ruske nafte preko našeg Omišlja nego i aktivno podupire zahtjeve sindikata. Vladi preporučuje da istraži nije li štogod propustila ili previdjela u razgovorima sa sindikatima jer je pravo na rad ‘jedno od temeljnih ljudskih prava’. Nenadano solidariziranje s radništvom, međutim, dobiva posve drukčiju dimenziju ako se pričenje pročita do kraja. Kažu franjevci da se nijedan problem pa tako ni kriza ne može riješiti nauštrb radničkih prava kao što je to, primjerice, oduzimanje slobodne nedjelje!
