Ivo Josipović izbjegao je u nedjelju u Teznom i na Bleiburgu učiniti ono što je Vladimir Putin učinio u Katinu: označiti i osuditi komunistički zločin.
Vladimir Putin zasigurno nije državnik koji zanemaruje interese Rusije, političar koji olako dijeli isprave i žaljenja niti osoba kojoj je intimno komunizam mrzak. Ta profesionalno je ponikao u KGB-u, komunistička obavještajna struktura učinila ga je suvremenim ruskim ‘carem’.
Ali u povodu obilježavanja 70. godišnjice zločina u Katinskoj šumi, u kojoj su na Staljinovu zapovijed, u NKVD-oj organizaciji, sovjetski vojnici 1940. godine likvidirali 22 tisuće zarobljenih poljskih časnika i dočasnika, praktički cijelu tadašnju poljsku (vojnu) elitu, premijer Putin izgovorio je rečenice koje otvaraju novo poglavlje i u tretmanu komunističkih zločina i u poljsko-ruskim odnosima. Na susretu s poljskim premijerom Tuskom Putin je bio taj koji je rekao da su 50 godina Sovjeta govorili ‘cinične laži’ kako bi prikrili istinu o katinskom zločinu. Putin je poručio i Poljacima i Rusima da njeguju sjećanje na žrtve tog zločina. Premijer Tusk zatražio je od Putina da osigura otvaranje svih relevantnih ruskih arhiva istraživačima. A američka je državna tajnica Hillary Clinton pljeskala.
Hrvatski predsjednik Josipović u nedjelju je prvi put posjetio rudarsku jamu Tezno u koju je, procjenjuje se (jer još nije istraženo) pobacano između 15 i 20 tisuća likvidiranih ratnih zarobljenika i civila, najvećim dijelom, ali ne isključivo, Hrvata. A zatim je posjetio i Bleiburško polje odakle su ratni zarobljenici i civili (koliko kojih – još nije dovoljno istraženo) vraćeni Titu i nakon toga likvidirani. Ali za razliku od robunog Putina, blagi Josipović ni u Teznom ni u Bleiburgu nijednom riječju nije spomenuo zločin. Najviše što je rekao jest – da je pogubljen veći broj ljudi bez suda. Veći broj u mojoj bi percepciji značio 20-50. A riječ je o broju između 80 tisuća i 200 tisuća (nije dovoljno istraženo). Doduše, rekao je da je riječ o velikom stradanju. Stradanje bi bilo da su ti ljudi nesretnim slučajem upali u jamu. I tako od 80 do 200 tisuća puta. I rekao je da je to druga strana antifašističke borbe, zbog čega bi još živi hrvatski antifašisti koji nisu bili dio komunističkih struktura vlasti mogli biti povrijeđeni. To nije bio njihov zločin. To je bio tipski zločin Titove nomenklature i OZNE, naše verzije NKVD-a.