Ublaži li EU svoje zahtjeve za promjene u hrvatskom pravosuđu dok su reforme u tom sektoru još samo mrtvo slovo na papiru, posljedica toga bit će daljnji rast korupcije u sudstvu i nepovjerenja građana u sudbenu vlast.
Sve reforme Vlade premijerke Kosor zasad uglavnom nemaju učinaka. Osobito su blijedi ili potpuno izostali učinci u reformi pravosuđa. Neuspjeh reforme pravosuđa najbolje se može vidjeti usporedbom Vladinih dokumenata, strategijskih programa i akcijskih planova s ostvarenim reformskim rezultatima.
Još je Vlada premijera Sanadera u rujnu 2005. predložila, a Hrvatski sabor u siječnju 2006. prihvatio, Strategiju reforme pravosuđa s pripadajućim Akcijskim planom. I kako se navodi na internetskoj stranici Ministarstva pravosuđa, ‘nakon dvije godine (ne)provođenja Strategije reforme pravosuđa i pripadajućeg Akcijskog plana pokazala se potreba za revizijom tog plana’. Vlada je zbog toga 2008. prihvatila revidirani Akcijski plan (čitaj odgodila rokove za drugi kvartal 2010. godine).
Ako bi se zaključivalo prema (ne)provođenju Strategije i Akcijskog plana reforme pravosuđa, Vlada premijerke Kosor jednako kao i prijašnja premijera Sanadera igraju dvostruku igru prema EU. Deklarativno prihvaćaju reforme strategije s pripadajućim akcijskim planovima zasnovanim na dobrim načelima, ali u praksi malo ili ništa od toga nisu provele niti provode. Istodobno, dok se ne provode reforme, Vladimir Šeks, potpredsjednik Sabora i jedan od najutjecajnijih kočničara reforme, i nadalje nesmetano kadrovira u hrvatskom sudstvu.
