Home / Financije / Optimisti smo i želimo vjerovati u ostvarenje navedenog

Optimisti smo i želimo vjerovati u ostvarenje navedenog

Konstantno raste i cijena goriva, a u posljednje dvije godine broj putnika, što domaćih što turista, prepovijedio se. Na međunarodnom tržištu države subvencioniraju barem prijevoz za učenike i stariju populaciju, što u Hrvatskoj nije slučaj. Kad još uzmemo taksije koji voze ispred naših linija i ne izdaju karte, možete zaključiti kakva je trenutačna situacija.

  • Prema svemu sudeći, ne ide baš puno stvari u prilog putničkom prijevozu. Koja je onda formula opstanka autobusera? Koja je donja granica isplativosti? – Nekad je u druga Transport commerce za područje cijele Republike Hrvatske izrađivala tarifnu tablicu s izračunom minimalne i maksimalne granice cijena prijevoza po kilometru. Takvog statističkoga kalkulativnog izračuna danas nema pa je cijena kilometra znatno ispod realne, negdje i tri kune, a realno je sedam kuna. Posljedica su velike oscilacije i anarhija u tarifnom sustavu prijevozničke branše. Zato u Hrvatskoj nitko ne može sto posto utvrditi što su to profitabilne linije. Globalno, autobusni prijevoz je u gubitku i u neravnom pravnom položaju u odnosu na druge javne djelatnosti gospodarskog tržišta kojima je optimalnost djelovanja statistički i indeksno mjerljiva.

  • Kako će u tom slučaju izgledati budućnost Presečki grupe? – Ako zaživi navedeni projekt putničkog povezivanja, uvede se ravnopravnost gospodarskih subjekata i riješi pitanje nezdrave konkurencije, onda idealno. Optimisti smo i želimo vjerovati u ostvarenje navedenog.

  • Nekoć ste se bavili i teretnim prijevozom. Zbog čega ste odustali? – Zbog zasićenja tržišta i koncentracije na putnički autobusni prijevoz.

  • Kako to da ste se upustili u obrazovanje? Ima li to kakav efekt na vaše poslovanje i cijelu regiju? – Vjerojatno mislite na osnivanje Visoke škole u Krapini. Današ zagorska regija ima 150 tisuća stanovnika, od kojih samo tri posto ima završenu višu i visoku stručnu spremu. S tako malim postotkom ne može se očekivati razvoj regije koja ima golem potencijal, primjerice termalne vode, agroturizam, industriju, građevinu, naposljetku i prijevozničku djelatnost. Mladeži tog područja bilo je potrebno omogućiti kvalitetno obrazovanje i zaposlenje u njihovoj županiji. Prepoznali smo jednostavno tu potrebu gospodarskog i društvenog razvoja Krapinsko-zagorske županije.

  • Ima li Vladin program oporavka ikakav utjecaj na vašu branšu? – Pozdravljam Program, no svaka je inicijativa kozmetička dokle god država ne začepi ventile iz kojih curi.

  • Bili ste aktivno u politici, u vladajućoj stranci. Zbog čega više niste? – U vođenju tvrtke važno mi je isto što i u obitelji, a to je da sve stoji na zdravim nogama. U vrijeme kad sam se bavio politikom to nije bio slučaj. Sve je bilo podređeno parcijalnim interesima i interesnim lobijima. Ni danas ne doživljavam situaciju boljom, što je i razlog moje odsutnosti na političkoj sceni.

  • U SAD-u, primjerice, škole same financiraju nabavu školskih autobusa, što u Hrvatskoj još dugo neće biti slučaj. Koliko se uopće isplati prevoziti djece? – Točno. Postoje posebni autobusi za prijevoz školske djece koji prevoze školsku djece u škole i oni za dječji turizam. I u Hrvatskoj postoji propis o prijevozu školske djece pod određenim uvjetima. Cijene prijevoza te populacije prije su bile ujednačene za područje cijele države koja je bila jedini naručitelj. Prijenos ovlasti raspisivanja natječaja na niže razine javne vlasti (županije, gradove) rezultirao je neujednačenim kriterijima za odabir prijevoznika koji obavljaju takav prijevoz. Pritom je cijena glavni kriterij za odabir prijevoznika, a ne sigurnost prijevoza školske djece i tehničko-tehnoški kriterij spobnosti prijevoznika, što sve dovodi do različitih ponuđenih cijena, čak u rasponu od 400 do 3.500 kuna po autodanu po pojedinim županijama i gradovima.

  • Naručitelj odabire prijevoznika koji nudi najnižu cijenu kojom pak ne može jamčiti sigurnost prijevoza djece uz istodobno obavljanje ostalog redovitog i posebnog prijevoza. Prijevoznici većinom budu odabrani jer formalno zadovoljavaju uvjete natječaja iako prijevoz ne obavljaju po ponudi, a nedostatak inspekcijskog nadzora omogućuje takvo njihovo djelovanje. Ulaganje u sigurnost pretpostavlja stavku koja se ne može u konačnici pokriti niskim cijenama autodana. Dokaz tomu prometne su nezgode o kojima nas u posljednje vrijeme izvještavaju javni mediji, a riječ je upravo o prijevozu školske djece.