VLADA

Osim činjenice što još nismo u Europskoj uniji, što je velikom dijelu svjetskih retailera osnovni preduvjet za ulazak na neko tržište, drugi problem nešto sporijeg dolaska fashion brendova u Hrvatsku jest to što u središtu Zagreba ne mogu naći dovoljno velike i atraktivne prostore. Preduvjet ulaska novih trgovačkih, a ponajprije fashion, brendova na naše tržište jest kvalitetna ponuda trgovačkih prostora za njih. Središte grada, prvenstveno Zagreba, tek je sada zbog promjena na tržištu nekretnina u Hrvatskoj ušlo u fazu zdravih promjena na pragu sazrijevanja i osvremenjivanja tržišta – kaže Vedrana Likan, direktorica Colliers Internationala za Hrvatsku.

Prvo pravilo ulaska fashion brendova na novo tržište, objašnjava Vedrana Likan, upravo je otvorenje prve trgovine na atraktivnoj uličnoj lokaciji u središtu grada. No kako takvih prostora u Zagrebu nedostaje, godinama se odgadao dolazak brojnih modnih brendova. Budući da ponajprije govorimo o internacionalnim brendovima, važno je napomenuti da u središtu grada još uvijek imamo ozbiljan nedostatak maloprodajnih prostora većih od 200 četvornih metara, a raspoloživost upravo lokala te veličine i većih ravna je nuli. I postojeći i novi fashion brendovi najviše su za interesirani za lokale veće od 200 četvornih metara u centru, svega četiri posto svih lokala u zagrebačkom središtu odgovara tim dimenzijama, a čak više od tri četvrtine lokala manje je od 55 četvornih metara – kaže Vedrana Likan koja smatra da će zbog premale ponude takvih prostora u budućnosti biti sve više okrupnjavanja lokala kao što je s trgovinama poput Bossa, Douglassa, Armanija, Dolce & Gabanna, te novih koncepata trgovina Magma.

Stvaranjem spomenutih preduvjeta, odnosno ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i okrupnjavanjem trgovačkog prostora u užem središtu grada, otklonit će se sve prepreke za dolazak europskih i svjetskih brendova na hrvatsko tržište. Za koju godinu ponuda u Zagrebu, a i u Hrvatskoj, trebala bi biti uz bok velikim europskim metropolama, a odlazak u inozemstvo u šoping stvar prošlosti.

Posljednje tri godine Vlada ne radi ništa. Svi su potezi čisti marketički ‘spin’, no ovo sada gore je od toga: Neobjašnjivo povlačenje tek donesenih odluka otkriva potpuno neznanje i nesigurnost, posredno i karakter same premijerke. No to više nije samo Vladin problem, to postaje problem cijele zemlje. Očekuje nas daljnji pad BDP-a i potpuna erozija gospodarstva, a Vlada nema kompas. Nitko više ne očekuje da smisli rješenje. Zato treba izvršiti pritisak na nju da rasprijeđe izbore, što se upravo čini referendumom za ZOR. Čak 95 posto ljudi nema pojma što potpisuje, zapravo potpisuje peticiju protiv Vlade i sadašnje politike – uvjerava Kovačević.

Rezultati su takve politike porazne brojke: BDP je u odnosu na 2008. zapravo pao devet posto, trgovina 24 posto, a industrijska je proizvodnja u travnju ove godine pala 6,6 posto dok je u EU porasla čak 9,5 posto. Plaće zaposlenih u javnom i državnom sektoru čine 8,7 posto BDP-a dok je taj postotak u Austriji, s dvostruko više stanovnika, samo 4,4 posto. Istodobno smo u realnom sektoru izgubili 94 tisuće radnih mjesta – niže Kajin turbobne pokazatelje dodajući da bi podupro Vladu samo onda kad bi Kosor priznala da je za najlošije stanje u zemlji od 1995. kriv upravo HDZ i da zbog toga raspisuje prijevremene izbore. S njima se slaže i Luka Brkić, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti koji tvrdi da u cijelom paketu mjera ni u bilo kojem drugom potezu vlasti ne vidi nov model razvoja. Sve je usmjeren na izbore i kranjanje deficit, uključujući izmjene Zakona o radu.

Vlada je podcijenila važnost referenduma. Kad sva prava iz kolektivnog ugovora svedete na brojke, jasno vam je da rezanjem prava Vlada neće mnogo uštedjeti jer su problemi negdje drugdje. Odlaz na referendum pokazuje kako je posve realno očekivati promjenu vlasti na izborima, bilo redovitim bilo prijevremenim, no ništa se neće promijeniti. Makroekonomski gledano, bojim se da je to ista priča – procjenjuje Brkić.

Ivan Miloloža, vlasnik Munje, kaže da ne opravdava politiku pripreme terena za izbore, ali razumije tu potrebu: Svi su potezi koje je vlast vukla u posljednje vrijeme besmisleni, no još je gore od toga prolongiranje i nekonzistentnost u provođenju tih odluka. Vlada tako pokazuje svu svoju neobzirnost i nepripremljenost. Nijedna važna odluka ne smije se donijeti bez analize i detaljnog pristupa, a upravo toga u odlučivanju nema – tvrdi Miloloža, koji kaže da poduzetnici ne očekuju ništa dobro od vladajućih već 20 godina. Svaka se vlast okrenula dodvoravanju i populizmu umjesto onima koji stvaraju, od kojih cijela zemlja je Kosor bio zauzet obvezama, a Friščić očito ne čuje zvonjavu mobitela. No zato oporbeno koalicija puca iz sveg oružja: Vlada nema odgovora na sve teže stanje u zemlji. Nelikvidnost je premašila 30 milijardi kuna, zaposlenost pada, BDP će i ove godine biti negativan, a izostat će i pozitivan učinak završetka pregovora. Vlada ne zna drugo nego reći da ni mi nismo bili bolji, da smo neuspješni lopovi kao i ona. No to je opasna retorika jer politika postaje nepopularna, a odziv na izbore sve lošiji – tvrdi Linić dodajući da je točna premijerkina izjava kako ona osigurava plaće: To je istina, za plaće se svakoga mjeseca moraju zadužiti. Pokazalo se da su sve mjere kratkoročne, a što o tome misle građani, pokazuju potpisi za referendum. To su potpisi nepovjerenja Vladinoj politici – poručuje Linić.

Uvođenje poreza na imovinu kao ‘poreza za bogate’. Tko se još od glasača sjeća da su napadom upravo na taj prijedlog oporbe vladajući dobili prošle izbore? Smanjenje RTV pretplate da bi pokazali biračima kako se štedi u svim državnim poduzećima. Birači su odluku primili hladno, HRT burno, a HRT je ipak važan medij, posebno u predizborno vrijeme. Za prekršeno obećanje da će do 1. lipnja država podmiriti sve svoje dugove premijerka Kosor okrivila je PowerPoint. Ukidanje druge stope kriznog poreza 1. studenoga, no do tada će zaposleni s plaćama većim od šest tisuća kuna istodobno plaćati krizni porez i višu stopu poreza na dohodak (25 posto umjesto 20). Zakon o fiskalnoj odgovornosti s ograničenjem deficit proračuna Vlada je ugradila u Program tek nakon višekratnih upozorenja ekonomista. Danas ga više ne spominje. Tek nakon čestih upozorenja Vlada je počela ukliditi neke parafiskalne namete, no više kao znak razumijevanja za poslodavce kao nove saveznike. U Programu je i plan petpostotnog smanjenja zaposlenih u javnoj upravi. Istodobno su neka ministarstva objavila natječaje za zapošljavanje. Najavljena pa povučena pa ponovno obećana revizija povlaštenih mirovina trebala bi se provesti do kraja godine. Zbog studentskih prosvjeda Vlada je obećala besplatnu prvu godinu studiranja koja bi mogla uništiti privatna visoka učilišta. Odugovlačenje sa stečajem brodogradilišta, koja ni u desetom krugu natječaja neće uspjjeti naći vlasnika. Bahata izborna tvrdnja da plaće osigurava Vlada, a ne zaposleni u realnom sektoru. Obećanje da će za 10 godina udjel države u BDP-u biti manji tri postotna boda pokazuje da ne kani ozbiljno zagrabi u rashodnu stranu proračuna. Reformu sustava plaća u javnom sektoru ekonomisti odavno zagovaraju, no kojom će se brzinom to obećanje izvršiti (ako će se uopće), može se iščitati iz Vladina objašnjenja da najprije treba izraditi registar zaposlenika javnog sektora. Za tu je zadaću dug rok – do 31. ožujka 2011. Analiza učinkovitosti najvažnijih horizontalnih potpora odavno se traži, no koliko ozbiljno vlast namjerava pristupiti jednoj od najtežih zadaća, dokazuje svaki put kad seljačke prosvjede zau-stavi pristajanjem na njihove zahtjeve.

No dodaje da je Kosor prva koja je barem pokazala da nešto želi mijenjati. Ekonomisti takvo razumijevanje nemaju. Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke, poručuje da bi trebalo donijeti srednjoročni plan smanjenja javne potrošnje u kojem bi bilo točno kvantificirane uštede prema stavkama i rokovi za njih, kao što su to učinili Nijemci: – Tada bi i termin izbora te eventualna promjena vlasti manje utjecali na dinamiku i uspjeh fiskalne konsolidacije – preporučuje Šantić.

Damir Novotny i Guste Santini donose još poraznije ocjene vladanja: – Niti vidim strateško promišljanje niti iščitavam populizam, vidim tek posvemašnju dezorientiranost i nekonzistentnost. U svakoj odlocici vlast kreće pa odustane pokazujući tako da doista ne zna što učiniti – kaže Novotny. – Kamo sreće da je riječ samo o populizmu. To bi značilo da vlast razmišlja, da ima plan. Bojim se da je Vlada izgubila sve kompase i kriterije. Ne zna što radi, sve je stihijski podređeno prikupljanju poreznih prihoda. Za ispunjenje zadaća iz Programa vlast treba puno energije, a energija je potrošena – uvjeren je Santini.

Šantić Vladi prigovara što su svi antikrizni potezi uključivali samo prihodnu stranu proračuna, a još nismo zabilježili veće prilagodbe na rasprodajnoj strani iako je najavljeni smanjenje povlaštenih mirovina u drugoj polovini godine: – (Ne)povjerenje investitora ne ostavlja mnogo prostora za ostvarivanje političkih ciljeva gospodarskom politikom. Vladin je program solidan temelj za strukturne reforme koje bi trebale dugoročno smanjiti javnu potrošnju i ulogu države u gospodarstvu. Međutim, potezi i mjere imali su kratkoročne ciljeve, ublažavanje pritisaka na rast proračunskog deficit. U dugom roku glavni rizici za proračun ostaju, a to su rast izdvajanja za mirovinski i zdravstveni sustav, pri čemu izostaje cjelovita reforma mirovinskog sustava. ‘Ad hoc’ izmjene poreznog sustava povećavaju nesigurnost i smanjuju poslovno povjerenje. Stoga je potrebna sveobuhvatna reforma poreznog sustava koja će rezultirati rastom konkurentnosti domaćih radnih snage i dovesti do pravednijeg oporezivanja – poručuje Šantić.

Novotny primjećuje da se tek povremeno, prema dnevno-političkoj potrebi, pojedine mjere iz Programa izvlače iz konteksta i na njima se radi, no cjelina izostaje: – Osim što se populistički smanjuje RTV naknada i obećaje urediti povlaštene mirovine, vlast nije ni pokušala zagrebiti u rashode koji se ne odnose na mirovine i plaće. A tu je desetak milijardi kuna troškova, uključujući razne socijalne transfere u koje se ne usudi dirati. Osim istraživanja s pojedinim mjerama i potezima još ne vidim cijeli osmišljen paket na djelu. Prave namjere trebali bismo vidjeti u rebalansu proračuna, no čini mi se da Vlada uglavnom radi u korist svoje štete – procjenjuje Novotny.

Najtežu je presudu donio Santini, koji kaže da nije toliki optimist da bi zaključio kako je samo riječ o populizmu: – Populizam se rabi u dijelu u kojem treba amortizirati socijalni naboj koji svakodnevno jača. U tom smislu treba tumačiti i potez smanjenja RTV pretplate. No mnogo više zabrinjava nespremnost na povlačenje odlučnih, smirenih poteza.

Svi su potezi dosad potpuno kompromitirali Program, a on nema alternativu. Vlast bi morala definirati cilj, primjerice ograničiti deficit platne bilance na pet posto i tomu podrediti djelovanje. Mi nismo ni pokušali napraviti analizu učinaka pojedinih mjera. Vlada ne razumije kakve su posljedice pada proizvodnje za proračun, zašto se smanjuje deficit u trgovackoj bilanci, kao ni to da će uvođenje poreza na imovinu dodatno dramatizirati situaciju. Nitko ne sagledava učinke mjera niti se o tome razmišlja. Vlada je zabila glavu u pijesak, ništa ne vidi niti razumije, pa se potezi donose i odnose, a to nije veličina, nego glupost – kritizira Santini.

Beznadno smo udarili u zid. Vide to čak i HDZ-ovi birači, koji sve češće lakonski poručuju: – Neka sada, u krizi, malo vlada oporba, neka popravi stanje pa ćemo se mi onda vratiti. Nažalost, trebat će mnogo više od jednog mandata da se saniraju štete sustavnoga 20-godišnjeg uništavanja gospodarstva.