LARRY FINK

U javnosti nije previše poznat, ali njegova je moć velika. Njegova je investicijska kompanija BlackRock baš u krizi iznimno narasla i pod nadzorom ima 12 bilijuna dolara. Upravo je ona ‘počistila’ Lehman, nadzire portfelje Fannie Mae i Freddie Maca te vrednovanje Citigroupovih kredita i vrijednosnica.

Čarobnjak iz Oza ili Wall Streetov Keyser Söze? Tražeći adekvatnu metaforu koja bi opisala Larryja Finka, čovjek se lako povede očitim činjenicama; relativno malo ljudi u javnosti zna tko je on, a oni koji znaju svjedoče o njegovoj iznimnoj moći i nerijetko ga proglašavaju Kraljem Wall Streeta. Osim toga, u financijskim krugovima SAD-a njegovo ime ne izgovara se uzalud. Riječ je o čovjeku koji je na čelu globalne investicijske kompanije BlackRock, od prosinca prošle godine službeno najveće tvrtke za upravljanje novcem na svijetu. Pod nadzorom toga financijskog diva čak je 12 bilijuna dolara, što se približava bruto društvenom proizvodu cijele Europske unije, koji je 16 bilijuna dolara.

Larry (Laurence) Fink pobjedonosno je išetao iz ruševina uzdrmane svjetske ekonomije. Posljedično, njegov autoritet nije mjerljiv. Slobodno se može reći da je njegov BlackRock bio vodeći dirigent spašavanja Wall Streeta, a sam je Fink bio na brzom biranju mnogih utjecajnih i poznatih moćnika, od direktora uprava banaka i fondova do članova američke Vlade. Neki idu toliko da leko da njegovu poziciju među oligarsima financijske scene uspoređuju s vladom u sjeni. Međutim, nije uvijek bilo tako. Nakon izvršnog starta karijere u banci First Boston, Fink je pretrpio godine tijekom kojih je bio prava persona non grata na Wall Streetu. Nakon teškog pada otresao je odijelo i krenuo naprijed te tako ostvario maštariju mnogih koji se nadaju kako će jednom ‘pokazati’ onima koji su ih ponižili.

Imao pa nemao, Fink je dijete profesorice engleskog jezika i vlasnika trgovine cipela. Odrastao je u Los Angelesu, prvu diplomu stekao iz politologije na UCLA-u, a potom i magistrirao menadžment na istom fakultetu 1976. godine. Nakon završetka školovanja, svježe oženjen, kalifornijski mladić krenuo je put istočne obale i među nekoliko ponuda za posao odabrao investicijsku banku First Boston. Veoma brzo stekao je status financijskoga čarobnjaka. Što je ondje radio? Prodavao hipotekarne obveznice, zapravo stambene kredite pretvorene u dugove za trgovanje, i to oko 25 godina prije nego što se isto čudovite otelo s lanca i pomoglo posranju svjetskoga gospodarstva. Upravo je Fink bio pionir tog tržišta i ključan čovjek u popularizaciji novog rizičnog financijskog instrumenta. Ali nakon što je za matičnu banku zaradio milijune, gotovo ih je preko noći izgubio. Banka mu to nije oprostila. Iako nitko ne zna je li Fink dao ili dobio otkaz, činjenica je da je otišao s gorčinom i da je javno ponižen.

Za Vanity Fair govorio je o tom razdoblju života. Novinarka Suzanne Andrews svjedoči o tome da godinama poslije na spomen tog razdoblja Fink postane napet, gotovo nervozan, stisne šake, a ton mu poprimi drugu, znatno tamniju boju. Za svoj pad ima logično objašnjenje. Naime, onda se zaigrao onim što nije mogao dobro poznavati i nadzirati jer jednostavno nije bilo razvijenih instrumenata poput softvera koji danas omogućuju procjenu rizika. Možda zato danas sude Jérômeu Kervielu, brokeru koji je sličnu stvar učinio Société Généraleu jer nije imao dobar softver.

Kako bilo, Fink se zavjetovao da više nikad neće dopustiti sebi da ne pozna sve moguće rizike i kretanja koji mogu imati i najmanji utjecaj na njegov posao. Upravo će u tome kasnije postati ludo dobar. Neki kažu da ga je na izlaznu strategiju iz First Bostona prisilila prevelika i neumjerena ambicija, no brojni svjedoci potvrđuju da je ipak riječ o čovjeku koji je i onda znao znanje. Napokon, unatoč tomu što je izgubio na stotine milijuna dolara, procjene kažu da je prije toga zaradio oko milijardu. Osim toga, bio je ugodan i imao je stila. Preamblicozan ili ne, Fink je znao s ljudima i znao je posao. Nakon odlaska iz First Bostona osnovao je BlackRock, u ono vrijeme Odjel za upravljanje investicijama privatne equity tvrtke Blackstone, od koje se odvojio četiri godine kasnije.

Kada su prije tri godine hipotekarne vrijednosnice kao bumerang udarile američke kućevlasnike i investicijske banke počele padati kao domino-kocke, Fink je već izgradio temelje novog carstva trgujući dionicama. Zahvaljujući paranoično-opsesivnom nadzoru tržišta i rizika, u BlackRocku dobro se znalo gdje je zakopan otrovni otpad u obliku loših kredita. Sve je bilo spremno za profitiranje na poslu sređivanja nereda u Lehman Brothersu, AIG-u i Freddie Macu.

BlackRock golemim sredstvima upravlja iz sjedišta tvrtke u New Yorku i uređa u 24 zemlje na svijetu, s otprilike 8.400 zaposlenih, uključujući više od 700 najboljih stručnjaka za investiranje. Narastao je u svoje divovske parametre zahvaljujući i nizu dobro promišljenih kupnja. Godine 2005. tvrtka je kupila State Street Research Management, što je napuhalo kapital u njezinu fondu koji je prije toga bio ograničen uglavnom na fiksne prihode od vrijednosnica. Godinu kasnije završava se pripajanje s Merrill Lynch Investment Managers, čime je Merrill Lynch dobio 49,5 posto vlasništva nad BlackRockom. Nastavljeno je istim tempom, kupnjom fonda fondova Quellos, a zatim 1,5 milijardi dolara velikog fonda R3 Capital Management. U prosincu prošle godine tvrtka je kupila Barclays Global Investors, za što je isklesirala 6,6 milijardi dolara u gotovini. Kad se pribroje dionicu, kupoprodajni ugovor vrijedio je 12,5 milijardi dolara.

BlackRock uspjeh ne duguje samo impresivnoj veličini. Rast u opsegu popratilo je usavršavanje u znanju i tehnologiji. U svojoj tvrtki nadoknadio je ono što mu je nedostajalo u First Bostonu. Naime, detaljne procjene rizika omogućuje vrhunska tehnološka mreža računala zvana Alladin. Njih pet tisuća 24 sata na dan nadgledaju najbolji inženjeri i stručnjaci iz svijeta IT-a. Doslovce nadziru na milijune transakcija na dan, tragači za sumnjivim vrijednostima i procjenjuju rizik. Sustav je poput ‘Oka Mordora’ i osnova za savjetodavni posao koji je u Blackrocku pokrenut 2000. godine. Imaju 140-ak klijenata, od kojih je jedan i Vlada SAD-a.

Koliko se cijeni Finkova riječ? Toliko da ga zovu Mr. Fixit (onaj koji popravlja), a u Citigroupu i Merrill Lynchu uzeli su ga u obzir za posao novog predsjednika upravnog odbora.

Unatoč tomu što je profitirao na neredu svjetskih financija, Fink se žestoko zauzme za jaču regulaciju financijskog tržišta i mjere koje bi spriječile da pojedine institucije postanu prevelike da propadnu.

U razgovoru s Alanom Murrayem iz Wall Street Journala rekao je da je kapitalistička kultura osnovni problem strukture globalnog financijskog tržišta. – Nitko se nije žalio na te tvrtke dok su zarađivale. Pomaknimo se malo unatrag i sagledajmo realno. Ja sam dio problema kao i svi ostali. Pohlepa je dio problema. Lako je sada upirati prstom. Tvrtke poput Lehmana i Bear Stearnsa nisu tajile svoju veličinu ni težinu. Promatrali smo nastanak problema i zatvarali oči. Dakle, kako da ih onda ograničimo i reguliramo? Treba smanjiti rizik, i to veoma. Regulatori će morati mnogo više vremena posvećivati razumijevanju rizika koji će trebati biti transparentni za ulagače.

Fink u poslu uglavnom ne radi pogreške. Kada ih napravi, navodno, ne spava od muke. Jedan od takvih rijetkih izleta u nepromišljeno ispućavanje veličine bila je kupnja stambenih kompleksa na Manhattanu, Stuyvesant Towna i Peter Cooper Villagea. Riječ je o 110 zgrada za koje je potpisan ugovor vrijedan 5,4 milijarde dolara. Cijena je bila previsoka, kriza je na vidiku, a BlackRock je brzo odustao od vlasništva i predao posjede kreditorima. Posebno ga je zaboljelo što su mnogi investitori koji su sudjelovali s udjelima također izgubili novac. Jedan od njih bio je i najveći američki mirovinski fond California Pension and Retirement System, koji je izgubio važnih 500 milijuna dolara, a od kojeg mirovinu prima i Finkova mama.

U skladu s takvim stavom Fink je demokrat. Neki u tome vide razlog brojnim Vladinim ugovorima koje njegova tvrtka dobiva bez imalo zafrkavanja s konkurencijom. Nakon što je Vlada sredstvima pokrivala AIG, BlackRock je istodobno radio za tvrtkin menadžment, ali i za Vladu koju je trebalo savjetovati što radi s imovinom. Sukob interesa mogao se mirisati milijama daleko. Zatim je došao posao s nadzorom portfelja Fannie Mae i Freddie Maca pa ugovor za vrednovanje Citigroupovih kredita i vrijednosnica, za koje je jamčila Vlada. Neke procjene kažu da su od ugovora s Vladam samo za nadzor AIG i Bear Stearnsa u tri godine zaradili 200-tinjak milijuna dolara. Naravno, brojni poslovi za Vladu privukli su priličan interes i kritiku. Timothy Geithner rekao je da jednostavno nije bilo vremena raspitivati se o tome tko bi još mogao napraviti posao. BlackRock odabran je ‘jer će interesi američkih poreznih obveznika biti najbolje zaštićeni’.

Kad se gleda Finka kako govori na nekom od videozapisa, vidljivo je da privlači ljude i političare. Govori iznimno opušteno, elokventan je, duhovit, gestikulira i općenito djeluje simpatično. Izvori potvrđuju da se voli družiti i imati pravo. Što znači da trenutačno živi svoj san, i to ne samo onako kako želi nego i gdje želi. Stol u ekskluzivnom restoranu San Pietro u New Yorku, gdje svakodnevno sudjeluje u trač-partijama, čeka ga u bilo koje doba dana. Ranu iz mladih dana liječi tako što je Upravu tvrtke preselio na novu adresu – gle čuda – kat iznad starih ureda u kojima je radio u First Bostonu. Danas im doslovce gazi po glavama.

Kada je najstariji sin Larryja Finka zatražio od tate financijsku inziciciju za stvaranje iznimno ambiciozno zamišljenog hedge fonda, dobio je što je htio uz uvjet da vrati sav novac jer će mu se inače taj iznos odbiti od nasljedstva. Joshua Fink prionuo je poslu iznimno ozbiljno, ali malo preambiciozno. S 23 godine, u vrijeme kada je počeo građiti malen dio raja, stvari nisu krenule onako kako je zamislio. Unajmljene skupe urede na Aveniji Madison trebalo je plaćati, a ostvario je samo 10 posto od poslovnog plana prema kojem je trebao prikupiti 50 milijuna dolara sredstava u fond. Nakon ne baš zvjezdanih početaka, mladi Fink malo je zauzdao ambiciju, obnovio načeto samopouzdanje i fokusirao se na poslovne rezultate. Korak po korak njegov hedge fond Enso Capital rastao je u prosjeku 13 posto na godinu i danas upravlja kapitalom od 700 milijuna dolara. Tata Finks ima 7,5 posto tvrtke, redovit je na godišnjim sastancima dioničara i dijeli savjete. Unatoč tomu, danas 30-godišnji Joshua radi samostalno i odbija biti samo tatin sin. Osim nosa za posao, ambicije i nagona za dokazivanjem od roditelja je naslijedio i samozatajnost te se trudi ostati ispod medijskog radara. Iako jedan od troje djece, jedini je za sada krenuo očevim stopama.