Obuhvatan ‘Prvi hrvatski katalog ekoloških proizvoda’ u izdanju Eco-positive na jedvite jade sjedinio je ponudu 10 hrvatskih tvrtki koje nude neprehrambene ekološke proizvode, njih 300-tinjak: od olovaka, ambalaže, papira, vrećica do ionizatora zraka, odmašćivača, solarnih sustava…
Građevinska tvrtka GP Krk svoje promjene provodi zbog svoje, krčke zajednice. Riječ je o tvrtki koja je uspješno provela radničko dioničarstvo, izborila certifikat upravljanja kvalitetom ISO 9000, a prije deset dana dovršila je i certificiranje za ekološki standard ISO 14001, ima najsuvremenije tehnološke procese i sad priprema projekt solarnih elektrane! Njime želi osigurati dio struje za cijeli otok Krk, no problem mu je dopuštena instalirana snaga od samo jednog megavata (dovoljna za 200-tinjak stanova). No bez obzira na tu bitku za povećanje te granice koju s domaćim zakonodavcima vode kao i svi oni koji se zauzimaju za solarni panele, Željko Velnić, zamjenik direktora, kaže: – Čim smo uveli standardne i počeli doslovce sređivati svoje dvorište, ne samo da smo utjecali na okoliš već i na uštede. Naime, dok sve ne uredite, nitko ne evidentira troškove tog nereda, izgubljenih dijelova, krivo isporučene robe ili materijala i sl. A motivi su nam boljšak otoka na kojem većina nas živi i konkurentnost na tržištu EU. Štoviše, razmišljamo i o prikupljanju oborinskih voda koje bismo rabil za proizvodni proces.
Više nije čudno da ekološki – možda bolje reći odgovoran – pristup može osigurati profit. Štoviše, riječ je o trendu koji nesmijeju filozofiju proizvodnje, prodaje, marketinga, psihologiju kupca i svijest građana diljem svijeta i godinama se ne odnosi samo na jabuke iz bakina vrta i neprskano povrće nego na pristup radu, proizvodnji i životu u zajednici koji vodi računa o posljedicama našeg djelovanja, očuvanju prirodnog okružja i pitanje budućnosti kakvu ostavljamo potomcima, dakle održiv razvoj. Ako je ikoji cinik uopće sumnja u to, sigurno je i on postao svjestan da će se nakon ekološke katastrofe svjetskih razmjera koju je crpenjem nafte u Meksikom zaljevu izazvao British Petroleum poslanje svih tvrtki odsad promatrati pod ‘zelenim’ povećalom. Stoga su već sad izgledne stručne prognoze da će za 20-ak godina potrošačima biti iznimno važno je li proizvod ekološki certificiran, kao i to da to neće biti samo konkurentna prednost nego uvjet opstanka za tvrtke. Pa gdje je tu Hrvatska, ima li uopće ekološku ili ‘zelenu’ proizvodnju i što ona zapravo znači?
Nema je i je tek u povijesti, mišljenje je većine naših sugovornika. Tu ćemo napraviti razliku u isključivom praćenju zakonskih propisa (koje u tom segmentu ima i Hrvatska, a koje će još preciznije regulirati legislativa EU) od dodatnog, dobrovoljnog, zakonima nepokrivenog dijela zauzimanja za vlastiti i širi društveni boljšak koje prepoznaju i potrošači.
Vjeran Piršić, predsjednik udruge Eko Kvarner, jedan od naših najaktivnijih aktivista, kaže: – Treba razlikovati kompanije koje se doista ponašaju korektno i to ne iskorištavaju u svom PR-u, primjerice T-Mobile, koji preuzima i odlaze stare mobitele, a time ne maše u svojim kampanjama. Zatim kompanije koje čine pomake, pa i razvijaju bolje, manje štetne tehnologije, ali i od toga prave žestok marketing poput Coca-Cole. U toj kategoriji bio bi i BP, koji je svoj imidž posljednjih godina uvelike popravio razvojem tehnologija, pa i ulaganjem u proizvodnju fotonaponskih ćelija te pratećom marketinškom ofenzivom, i tako se skinuo s crnih lista ‘zelenih’ udrug. Svoj je logo iz naftne kapi pretvorio u pčelicu, istaknuo maksimum ‘beyond petroleum’ (iznad nafte), čak je dobio milijunsku nagradu za ekologiju, a onda se pokazao kao pravi korporativni predator čija je glad za profitom prouzročila još nezaustavljenu ekokatastrofu. Na kraju su kompanije koje se ponašaju kao svinje i svjesno se koriste lošom tehnologijom ne stideći će stoga.
Naravno da prelazak na ‘zeleno’ nije isti proces za svaku djelatnost: nekima je to osnovni biznis, drugima je dovoljno napraviti manje mentalne, organizacijske i tehnološke pomake, a za treće to znači iznimno velika ulaganja.
- Kod nas je još razina osviještenosti niska i problem je što takvim potezima poput Ecoverovih naše tvrtke još ne bi profitirale, to im nije konkurentna prednost, i to ne samo zbog lošijeg standarda. Moral je jedan od preduvjeta za uspjeh takvog – odgovornog – poslovanja, no to mora poduprijeti cijelo društvo, a potrošači nagraditi kupnjom. Ipak, ima i u nas nekih tvrtki koje se trude, ali svima su ti napori u kategoriji troškova jer kupci to još ne verificiraju, a država nedovoljno potiče. Eto, tvrtka Holcim provela je istraživanje o spremnosti kupaca da takvo poslovanje poduprnu i rezultati su da je većina deklarativno za, no u praksi ne jer polaze od kriterija cijene pa kvalitete, a tek poslije procjenjuju ponašanje ili imidž kompanije – tumači Mirjana Matešić, ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održiv razvoj. HRPSOR s HGK svake godine ističe predvodnike odgovornog djelovanja, a na tom popisu često se ističu Holcim, Hartmann, Vetropack Straža…
Matešić dodaje da je potreban društveni okvir za razvoj takva poduzetništva i edukacija ljudi jer, zapravo, jedino kupci svojim izborom mogu utjecati na promjene u ponašanju. Kaže da su kod nas ipak najnaprednije strane kompanije koje, jednostavno, ovamo prenose svoje vani osmišljene protokole. Isto misli i Hrvoje Horvat, koji je iz uvjerenja osnovao udrugu Eco-positivu, počeo okupljati hrvatske ekoproizvođače i stvarati katalog proizvoda, a koji kaže: – Kod nas uglavnom mali obrtnici izrađuju ekoproizvode i uvode takve procese, a većina toga na našem tržištu čisti je uvoz. Veći je problem u našoj glavi jer, primjerice, ponudili smo reciklirani papir znatno jeftiniji od konvencionalnog, ali naši ljudi više vole ‘lijepi bijeli’ papir. Tu je važna participacija države jer u zemljama EU takvo se poduzetništvo izrazito potiče.
