Sivu zonu o kojoj govorite predstavljaju taksisti i mali prijevoznici koji ne plaćaju zakonom predviđena davanja, pokrivajući se nedorečenim i manjkavim zakonskim propisima. Njihova djelatnost svodi se na egzistencijalne potrebe njihovih vlasnika, a ne na ulaganja u daljnji razvoj i sigurnost cestovnog prometa. Takva nezdrava konkurencija najzastupljenija je u prijevozu školske djece, školskih ekskurzija i turističkom prijevozu. Taks-sindrom zahvatio je cijelo područje Hrvatske osim Međimurske i Varaždinske županije. Inspekcije bi službe tom problemu trebale pristupiti ozbiljno jer je riječ o milijunima proračunskoga gubitka naše države.
To je točno i država bi trebala intervenirati. S postojećim voznim redom nitko ne može zaraditi, a posljedice su i društvena i ekološka šteta. Kao predsjednik Udruge prijevoznika pri HGK svojedobno sam predlagao da se izradi sezonski i podsezonski vozni red radi izbjegavanja udvosrudenja prijevoza na određenim relacijama prema Jadranu, a tako i nepotrebnog stvaranja nepokrivenoga gubitka koji se danas zrcali u pokrenutim stečajevima tih prijevoznika.
Zagorska regija, Županija i Grad Zagreb jesu u najvećoj osigurateljskoj zoni u kojoj vlasnici vozila i gospodarski subjekti plaćaju gotovo 50 posto veću cijenu osiguranja za osobna i gospodarska vozila nego, primjerice, vlasnici i gospodarski subjekti u Požeško-slavonskoj županiji i Pakracu. Samo zbog toga već u startu nemamo iste uvjete poslovanja pa je ovakva situacija i protuustavna.
