Bit će i za odštete kad se može isplatiti 10 milijardi dolara dividende

Katastrofa koja se dogodila šikljanjem tisuća barela nafte ravno u ocean u Meksičkom zaljevu, osim toga što je katastrofa, zapravo je i vrlo simptomatična za vrijeme u kojem se svijet nalazi. Priča o platformi British Petroleuma u Meksičkom zaljevu koja od 20. travnja neometano izbacuje enormne količine nafte – jer joj nitko ništa ne može – sjajna je slika sustava u cjelini. Jedna od najvećih kompanija na svijetu najprije se pokušala praviti blesava i prebaciti odgovornost na podizvođača Transocean. Onda je nevoljko priznala da ona ipak ima nešto s tim, pa još ‘nevoljko’ počela krpati rupu, ne zato što joj je posebno stalo do okoliša koji je u međuvremenu unakažen, nego zato da spasi narušen imidž i udobrovoljno bijesne vlasti. British Petroleum više zanima potplaćivanje lokalnih ribara i ostalih domorodaca da bi izbjegao velike parnice koje će, nedvojbeno, uslijediti nego kranje te sramote. Kompanija je potrošila 50-ak milijuna dolara na televizijsko oglašavanje da bi smanjila rušenje svojeg ugleda i gnjev javnosti. Naravno, nije trebalo mnogo proći da bi se utvrdilo i da je ta platforma već bila predmetom prozivanja zbog sigurnosti u prošlosti, što BP nije ni najmanje zabrinulo. Općenito se čini da ga cijela stvar ne opterećuje previše. Baš su njegovi predstavnici neki dan rekli koliku bi dividendu mogli isplatiti za prvo tromjesečje i zaključili da je 10 milijardi dolara pristojan iznos koji odražava uspjehe kompanije u proteklih nekoliko mjeseci.

Posebno je dirljiva bila briga šefa BP-a Tonyja Hayward, koji je mogućnosti isplate te impresivne dividende opravdavao time da financijska sigurnost 40 posto dioničara iz SAD-a dijelom ovisi i o BP-e. Jer BP-ovi dioničari većinom su ljudi ograničene financijske sigurnosti čija egzistencija ovisi o uspjehu kompanije. Britanac stasom i glasom, Hayward je lakonski odbacio i prozivke diljem SAD-a na svoj račun ustvrdivši da je on Britanac i da mu riječi ne mogu ništa. Ali kad je riječ o trošku, korporacije nisu onako inovativne i efikasne kao kad trebaju zaraditi. Pokušalo se s nekoliko varijanata zatvaranja rupe na dnu oceana, ali nijedna se nije pokazala uspješnom. Posljednji uradak, ponosno objavljen prije nekoliko dana, samo je polovičan. Za sve to vrijeme vlasti nemoćno gledaju i čekaju, bez ikakvih ovlasti i mogućnosti reagiranja. Mogu samo pokušati počistiti nered. Navodno najmoćniji čovjek na svijetu, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barack Obama u svojoj je nemoći u nekoliko nvrata bijesno šetkao obalom Louisiane, gundajući nešto sebi u bradu i čeznutljivo gledajući prema pučini. Najžalosnije je što ni nakon dva mjeseca neuspjeha sustava BP nije ni na koji način kažnjen.

Dapače, regulatorna agencija koja je trebala paziti kako taj vodi svoje poslovanje bila je najobičnija šala, gomila prilično jeftino kupljenih državnih činovničica koji su okretali glavu cijelo vrijeme od činjenice da te kompanije uopće ne vode brigu o sigurnosti svojih bušotina. Doduše, bilo je i onih koji su radili svoj posao i napisali pokoje izvješće o sigurnosti naftnih bušotina. Occupational Safety and Health Administration, nešto kao inspekcija rada, utvrdila je nakon eksplozije u BP-ovoj rafineriji 2005. u Texas Cityu u kojoj je poginulo 15 ljudi da su dvije BP-ove rafinerije odgovorne za 97 posto svih slučajeva kršenja sigurnosnih propisa u naftnim kompanijama. BP ima dug popis nezgoda i dugu povijest niske razine sigurnosti. Točka na ‘i’ reakcija je lokalnih političara i stanovnika koji jesu pokupovali naljepnice ‘BP sucks’ (‘BP je smeće’), ali, kažu strani mediji, ostaju veliki zagovornici naftnih kompanija. Bože moj, nisu svi kao BP, druge su kompanije dobre. Štoviše, spomenuti su među najvećim saveznicima velikih naftnih kompanija. Predsjednik Obama osim žalbi na reakciju vlasti i BP-a naslušao se, naime, i pritužbi na šestomjesečni moratorij na novo bušenje nafta u moru. ‘Nema nikakva načina da prestanu bušiti. Obama govorio o potpunom prestanku bušenja u vodi, ali tko će nas onda hraniti?’ sumira sjajno jedan lokalni momak. Tako BP-u nije bio problem s otprilike 5.000 dolara navodne odštete smiriti lokalne ribare. Na to je do sada potrošio tričavih 46 milijuna dolara i predviđa da će do kraja mjeseca ta svota narasti na 84 milijuna. Naravno, neće se BP tako lako izvući s odštetama. One ozbiljne, tvrtkama, državi i sličnima, tek počinju i procjenjivat će se kad cijela priča završi i počisti se cijeli nered (do sada je samo na pokušaje čišćenja BP potrošio otprilike milijardu dolara), a taj posao ni približno nije pri kraju.

BP-ova zadnja nezgodica počela je 20. travnja kad je njegova morska platforma u Meksičkom zaljevu eksplodirala i potonula dva dana poslije ubivši usput 11 ljudi i posljedično izazvavši izlijevanje nafta koje se protegnulo do obala Louisiane, Mississippija, Alabame, Teksasa i Floride. Dnevna količina nafta u početku je bila procijenjena na pet tisuća barela, ali sada je ta procjena između 12 i 19 tisuća. To su Vladine i BP-ove procjene, no Steven Werely, profesor strojarstva na Sveučilištu Purdue, procijenio je da je ukupno isteklo više od 100 tisuća barela. Procijenio, jer BP ne dopušta znanstvenicima da se na mjestu incidenta uvjeru u količinu istekle nafta. Posljednji u nizu pokušaja da se istjecanje nafta nekako zauzda uspio je pohvatati tek pola ukupne količine nafta. Riječ je o dosad najuspješnijem pokušaju koji usisava otprilike 10,5 tisuća barela nafta na dan. Problem je što trenutačni sustav ima ograničenje od 15 tisuća barela na dan, koliko brodovi na površini mogu primiti. U BP-u uvjeravaju da rade na povećanju efikasnosti sustava. Međutim, dosad napravljena šteta tolika je da tehnički dio prije više nema težinu.