Home / Tvrtke i tržišta / Ekološki certifikati velika su prilika za hrvatsko gospodarstvo

Ekološki certifikati velika su prilika za hrvatsko gospodarstvo

Za 20-ak godina potrošačima će biti iznimno važno je li proizvod ekološki certificiran, može li dokazati izvornost te poštuje li proizvođač etičke i humanitarne standarde.

Nijednom hrvatskom proizvođaču danas nije lako odabrati proizvode ili kategorije u kojima bi bio konkurentan prema najboljim standardima u Europi i svijetu. Poticaj EU, ali i komercijalni krediti banaka, davat će se proizvođačima s proizvodom koji može konkurirati najvećim kompanijama u svijetu. Hrvatski proizvođači robe za široku potrošnju, ali i cijelokupna industrija, mogli bi uložiti više u nadogradnju HACCP-ova sustava kvalitete i sustava ISO 9001. Ti sustavi osiguravaju kvalitetne postupke u proizvodnji i skladištenju te štite sustav od pogrešaka.

Međutim, u novije vrijeme hrvatske su tvrtke počele raditi na certifikaciji sustava ISO 14000 koji se odnosi na ekološke standarde i procedure u kompanijama. Posjetite li koju stručnu konferenciju u svijetu, uvijek će na dnevnom redu biti tema koja se odnosi na ekološku tematiku i poboljšanje tih standarda u tvrtki i okružju.

Na parišku je pozornicu tako nedavno došao potpredsjednik američkog Wal-Marta i raspravljao se o suradnji s P&G-om na štednji energije i manjem uništavanju brazilskih šuma. Uvođenjem štednih svjetiljki na Wal-Martova prodajna mjesta štede se milijuni dolara, a i pametnom se gradnjom prodajnih mjesta uštede mnogo. Nadalje, u suradnji s P&G-om Wal-Mart redizajnirat će svoje police, a P&G optimirat će sva komercijalna i transportna pakiranja proizvoda i tako uštedjeti tone i tone kartona, pojeftiniti proizvod, povećati profit te uštedjeti sirovinu, pa tako i smanjiti iskorištavanje šuma. Budući da su Wal-Mart i P&G među top 10 u svijetu, njihov je utjecaj na svjetski okoliš enorman, i to izravno, ali i neizravno, primjerom. Kao opinion-lideri u industriji pokazuju prioritete i moguće izvore profita ili mjesta uštede.

Drugim primjerom odnosi se na ekološki turizam. Naime, u Europi, posebice Njemačkoj i Skandinaviji, postoje milijuni ekološki svjesnih turista koji odlaze samo na ekološka odredišta i sigurni su da svojim posjetom neće narušiti ekološke standarde. Hotel im mora jamčiti da je barem 60 posto ponuđenih proizvoda ekološki certificirano. Ako na odredište putuju zrakoplovom, plaćaju posebnu prijedlog od 200-tinjak eura kao oblik odštete za potencijalno onečišćenje.

Takav oblik turizma manje je osjetljiv na cijene i ‘last minute’ aranžmane. Npr. TUI u Njemačkoj ima poseban odjel od nekoliko desetaka zaposlenika koji se brinu za tu nišu turista. Ne moram napominjati da u Hrvatskoj nema dovoljno odredišta i hotela koji mogu primiti takve goste, zbog čega nas većinom zaobilaze.

Treći je primjer s jednog predavanja u Londonu. Kolegica futurologinja iz Danske tvrdi da će za 20-ak godina potrošačima biti iznimno važno je li proizvod ekološki certificiran, može li dokazati svoju izvornost te poštuje li proizvođač etičke i humanitarne standarde.

Ti primjeri upućuju na mogućnosti suradnje u regiji na štednji u distribucijskom toku (a ne na dosadnu, neproduktivnu borbu zbog trgovačkih popusta koja se onda prebacuje na krajnjeg potrošača) i prilike za Hrvatsku da certifikacijom izvornosti proizvoda (vino, maslinovo ulje, pršut, sirevi, med…) dobije pozamašne iznose iz fondova EU, poveća kvalitetu proizvodnje i svoj imidž kao ekoodredišta. Certificirati se mogu svi, od proizvođača i njihovih kooperanata poljoprivrednika preko hotela i distribucijskih skladišta pa do cijelog odredišta.

U Hrvatskoj je, doduše, nejasno tko certificira podrijetlo izvornosti jer postoji oznaka ‘izvorno hrvatsko’ koju dodjeljuje HGK, ali koja nema pravnu vrijednost izvan zemlje. Za iskreno priznanje HGK još treba uvesti ‘a posteriori’ sustave kontrole održavanja priznatih i dostignutih standarda izvornosti stručnih i neovisnih certifikacijskih tvrtki. Međutim, za europske standarde Ministarstvo poljoprivrede treba dovršiti projekt koji će tvrtkama omogućiti međunarodno priznati certifikat izvornosti i u skladu s time sufinanciranje USAID-ovih i fondova EU namijenjenih za tu svrhu. Nažalost, bez obzira na vrhunske proizvode u Hrvatskoj gotovo nema onih s tim certifikatom izvornosti.

Mnogo je prilika u proizvođačkoj industriji za stvaranje dodatne vrijednosti, poboljšanje kvalitete i nadmašivanje europskog prosjeka ulaganjem u certificiranje i definiranjem svojih turističkih kapaciteta i odredišta te ‘zelenim’, ekološkim načinom razmišljanja okrenutim prema održivom razvoju.