PLITVIČKA JEZERA U ČETIRI SLIKE

Plitvička jezera izlog su savršenstva, božanski prizor kojim se čovjek može napajati 365 dana u godini. Iza te ljepote bez prema, veličanstvenih slapova kojima se klanjaju sve nacije svijeta, krije se mašnerija od gotovo tisuću zaposlenih tijekom sezone, što radnika na održavanju, što ugostiteljskih radnika, na čelu s ravnateljem Borisom Šutićem, politologom i dekanom Veleučilišta u Gospiću.

Nakon ulaska u Nacionalni park čovjek bi očekivao ležernu prirodnu atmosferu u upravnom zgradi, no među osobljem u službenim odijelima i odorama osjećali smo se kao da smo posjetili bilo koju tvrtku u središtu Zagreba. Tek kad smo se spustili na jezera, osjetili smo gdje smo: na ulazu su se s kišobranima tiskali francuski i japanski posjetitelji koji su izašli iz autobusa i došli se uvjeriti u jedinstvenost Plitvice koje su prošle godine proslavile 60 godina proglašenja nacionalnog parka i 30 godina uvrštenja na UNESCO-ovu listu. Nacionalne parkove u Hrvatskoj na godinu posjeti otprilike dva i pol milijuna gostiju, od kojih gotovo pola odlazi na Plitvice.

Nakon Domovinskog rata sve ravnatelje postavljala je politika, a ne struka. No bez obzira na način dolaska na tu funkciju Šutić je u godinu i pol uveo neke promjene i počeo nove projekte za koje se trenutačno izrađuju studije. Plitvice su počele novu sistematizaciju poslovanja kao odgovor na socijalno osjetljiva vremena i područje na kojem se nalaze. Naime, NP Plitvička jezera generator su razvoja cijele Like i Općine Plitvička jezera, zbog čega je to i vrlo socijalno osjetljivo područje s kojeg dolazi najviše zaposlenih. To je i jedan od razloga zbog kojeg se do sada nije ozbiljnije razmišljalo o privatizaciji hotela i ugostiteljskih objekata, koji bi mogli poslovati mnogo bolje nego danas.

Nakon gradnje autoceste percepcija o razvijenosti kraja polako se mijenja. S gotovo milijun posjetitelja na godinu Plitvice su s 80-ak posto stranaca važan činitelj u razvoju hrvatskog turizma. Za Liku će se uskoro tražiti ulaznica više. Kako ljudi s kontinenta traže izlaz na more, tako ljudi s mora traže nekretnine u Lici. Lika mijenja nekadašnje lice. Hrvatski turizam ne može se oslanjati na tri mjeseca poslovanja na moru, mora razvijati kontinentalni turizam, a Plitvice imaju i perspektivu i mogućnost da u tom segmentu budu konkurentne i na širem području EU – objašnjava Šutić.

Posjetitelj na Plitvicama u prosjeku boravi 1,7 dana, što dovoljno govori o dominaciji prirodnih ljepota nad turističko-ugostiteljskom ponudom. Iako su jezera božanstvena zimi, često su plitvički objekti u to vrijeme zatvoreni. S obzirom na to da Plitvice prema nekakvoj gornjoj granici izdržljivosti broja posjetitelja već dosegne svoj maksimum od gotovo milijun posjetitelja na godinu, poslovanje se može poboljšati samo na dva načina: produljenjem sezone s domaćim gostima i širenjem zona za posjetitelje. Nacionalni park prostire se na 294 četvornih kilometara, od kojih su 99 posto šume. Nove atraktivne površine bile bi idealne za avanturističko-rekreativne sadržaje poput trackinga, biciklizma ili planinarskih staza. Črkova uvala, primjerice, jedina je prašuma na tom području.

Osim atraktivnijih sadržaja za produljenje sezone potrebna je i vrhunska kvaliteta usluge u hotelsko-ugostiteljskim objektima da bi se povećala potrošnja u njima i Parku. Ljeti na Plitvicama na dan boravi od 10 do 13 tisuća posjetitelja koji u prosjeku troše 17 eura na dan, od čega su 50 posto troškovi ulaznice. Drugim riječima, gosti nemaju na što potrošiti. Odmah nakon ulaska u suvenirnicu na ulazu u Park vidljivo je da Plitvice prate trend nabave kineskih i neoriginalnih suvenira koji teško mogu nasamariti svjetske putnike. Lička kuća mogla bi biti svjetao primjer gastronomije, no kad se govori o ugostiteljskim trendovima, u ponudu bi osim životinja na ražnju trebalo uvesti i neke svjetske kulinarne novosti.

Plitvice su ciljano odredište i u osnovi tranzitno. Otprilike pola gostiju dolazi preko turoperatora, a ostalo su kampisti i individualni gosti. U posljednje četiri godine broj japanskih gostiju porastao je 39 posto, a inače su najčešći gosti iz Njemačke, Francuske, Italije i Hrvatske. Upravi je glavni cilj povećati broj domaćih gostiju koji mogu pokrivati predsezonu i posezonu, zbog čega se na Plitvicama najavljuje niz akcija, obiteljskih popusta i popusta za učenike i studente.

Osim sportskim sadržajima ponudu obogaćujemo i kongresnim jer hoteli imaju kapacitetu za tu vrstu turizma. U tom segmentu ne želimo konkurirati ni Opatiji ni Dubrovniku, nego biti njihov partner, i to tako da gost u sedam dana može cirkulirati od jednog do drugog područja; da radimo jedni s drugima i posjetiteljima dajemo popuste: tko bi posjetio Dubrovnik, imao bi nižu cijenu ulaznice za NP i obrnuto. Radimo i na povezivanju atrakcija iz regije, primjerice s Centrom Nikole Tesle u Gospiću i Rastokama – tvrdi Šutić.

Problem NP-a svojedobno je bio sustav javne nabave, ali lanjskom reorganizacijom tog dijela poslovanja Plitvice su smanjile rashode i povećale dobit. No zbog nagodbe s Exportdrvom, s kojim spor traje 12 godina, Plitvice su prošlu godinu završile s gubitkom od 10 milijuna kuna (prema nagodbi dužne su platiti 35 milijuna kuna), a zato se i ovogodišnji investicijski plan smanjio s 41 na 20 milijuna kuna. Prema financijskom planu NP ovu godinu planira završiti sa 196 milijuna kuna prihoda i 14 milijuna kuna dobiti, što bi bila najveća dobit u dosadašnjem poslovanju. Jedna od najvažnijih investicija koja se realizira s Hrvatskim vodama jest odvodnja otpadnih voda i uvođenje kanalizacijskog sustava, što je do sada bio velik problem.

Zoran Šikić, državni tajnik u Ministarstvu kulture, jedan je od rijetkih stručnjaka u Hrvatskoj za zaštitu nacionalnih parkova i parkova prirode i bivši je ravnatelj NP-a Paklenica. Glavni cilj NP-a Plitvice, kaže, mora biti zaštita.

Milijun posjetitelja u kratkom sezonskom razdoblju vrlo je raskantno i stoga smo uz financijsku pomoć Svjetske banke napravili plan upravljanja u idućih 10 godina. Jedan od odgovora jest vremenska i prostorna disperzija, jer više od pet tisuća posjetitelja odjednom preveliko je opterećenje za prirodnu održivost. Sezona mora trajati bar šest mjeseci i Uprava mora naći načina za razvoj domaćeg i regionalnog turizma u zimskom razdoblju. Hrvatska se dosad nije opredijelila za jedinstvenu državnu agenciju, no morat ćemo ujediniti sve nacionalne parkove pod jedno upravljačko tijelo. Američki model funkcionira prema načelu davanja koncesija, ali u SAD-u 80-ak posto rendžera zapravo nadzire koncesionare. Možda nije logično da se javna ustanova bavi ugostiteljstvom, no za sada je važno očuvati homogeno tijelo jer je NP-ova temeljna djelatnost ipak zaštita prirode i upravljanje parkom. Kad prođe tranzicijsko vrijeme i budemo na to spremni, i to će se dogoditi. Za sada je glavni cilj ne pokvariti sadašnje stanje – zaključuje Šikić.

Ove je godine prvi put osnovan Znanstveni savjet parka. U njemu su eminentni hrvatski znanstvenici, a predsjednik mu je ministar znanosti, obrazovanja i sportska Radovan Fuchs: – U Savjet su odabrani ljudi koji imaju znanstvenu težinu, a trenutačno su i na državnim funkcijama koje dodatno daju dignitet. Poduprijet ćemo projekte koji daju odgovore na probleme Plitvica, ali koji su i u funkciji razvoja poslovanja. Jedan od njih jest širenje zona posjeta u skladu sa zaštitom NP-a i, svakako, pitanje kako Plitvicama vratiti authtonu vrstu pastrve čiji je opstanak tijekom rata ugrožen ubacivanjem drugih vrsta. Trebalo bi razmisliti i kako u NP-ove aktivnosti više uključiti lokalno stanovništvo – objašnjava ministar Fuchs.

Plitvice još uopće nisu do kraja inventarizirane, od sedre, šume do biljnih i životinjskih vrsta, i to bi trebao biti jedan od projekata koje bi Znanstveni savjet trebao poduprijeti. Bez obzira na Šutićeve planove i dobre namjere ravnatelji nacionalnih parkova ne bi smjeli biti stranački odabranici, nego stručnjaci i menadžeri, sa senzibilitetom prema prirodi i zaštiti okoliša. Plitvice se trenutačno održavaju na životu, vraćaju stare dugove, kredite Privrednoj banci (10 milijuna), HBOR-u (30 milijuna), Exportdrvom (35 milijuna). Dok to ne bude stvar prošlosti, teško se mogu očekivati maštoviti iskoraci. Plitvice, primjerice, nemaju ni centar za posjetitelje za razliku od NP-a Krke, koji u Skradinu ima najmoderniji u regiji. To je jednostavno standard važan za kvalitetan prihvat posjetitelja. U priči o Plitvičkim jezerima najvažnije je sljedeće: mogu se mijenjati uprava, zaposlenici, hotelsko-ugostiteljska infrastruktura može propasti, no prirodni fenomeni ostaju onima koji ih znaju cijeniti kakvi jesu.