Vlada sada mijenja zakone usvojene pod međunarodnim pritiskom

Umjesto odgovornosti zbog izbjegavanja provedbe vrijedecićih zakona donekle usklađenih s međunarodnim standardima predlažu se novi s ‘popaglanim’ odredbama.

Postavlja se pitanje čemu novi zakon ako se ni stari nije provodio. Ili, još pragmatičnije pitanje, što raditi i kako postupati u razdoblju dok se novi zakon formalno ne predloži i usvoji? A pitao sam državnu tajnicu Obuljen zašto misli da bi Ministarstvo kulture trebalo ostati formalno nadležno za zakon koji u proteklih šest godina to ministarstvo nije provodilo. ‘Pa nemojte tako’, odgovorila je uvrijeđeno državna tajnica Obuljen.

Člankom 26. Zakona o medijima propisano je da je nakladnik dužan voditi posebnu evidenciju (registar) o ugovorima sklopljenima sa svakom osobom od koje je naručio novinski prilog. A prema članku 60. istog Zakona o medijima propisano je da nakladnik koji s osobom od koje naručuje novinski prilog ne zaključi ugovor čini prekršaj.

Nijedan nakladnik, međutim, ne vodi Zakonom o medijima propisanu ‘posebnu evidenciju’ autorskih i ostalih ugovora. A za provedbu Zakona o medijima, prema članku 2. tog zakona, ‘nadležno ministarstvo jest Ministarstvo kulture’.

I na upit što je nadležno ministarstvo poduzelo ili će poduzeti da se te zakonske odredbe napokon počnu provoditi Ante Mandarić, ravnatelj Uprave za normativne i upravno-pravne poslove u Ministarstvu kulture, odgovorio je da se zbog toga treba obratiti Državnom inspektoratu ili Državnom odvjetništvu, a ne Ministarstvu kulture.

Od ravnatelja Mandarića zatražio sam dopunu njegova odgovora u smislu navođenja pravne osnove na kojoj temelji svoje gledište da za postupanje u tom slučaju nije nadležno Ministarstvo kulture, nego Državni inspektorat i DORH. I u dopuni ravnatelj Mandarić ponovio je, ovaj put pozivajući se na odredbe Prekršajnog zakona, da su umjesto Ministarstva kulture za postupanje zbog neprovođenja Zakona o medijima nadležni Državni inspektorat i DORH. Mandarić je i u dopuni odgovora propustio očitovati se na odredbi članka 2. važećeg Zakona o medijima da je ‘Ministarstvo kulture nadležno ministarstvu’.

Ali nakon toga uslijedio je poziv na razgovor k državnoj tajnici Obuljen u Ministarstvu kulture. U tom razgovoru bezusprješno su državna tajnica Obuljen i ravnatelj Mandarić pokušali ‘pacificirati’ zahtjeve da formalno nadležno Ministarstvo kulture napokon nešto poduzme zbog neprovođenja važećeg Zakona o medijima.

U razgovoru se otkrio i pravi razlog izbjegavanja provođenja važećeg Zakona o medijima. Do početka 2004. vrijedeci je bio Zakon o medijima usvojen samo godinu dana prije. No, pod međunarodnim pritiskom, osobito iz EU i OESS-a, morao se donijeti danas vrijedeci istoimeni zakon s nizom odredaba prihvaćenih zbog međunarodnih zahtjeva. I sada u Ministarstvu kulture ocjenjuju da je nastupio trenutak u kojemu se napokon mogu potiho ukinuti odredbe koje su 2004. nametnuli predstavnici EU i OESS-a.