Zakon o fiskalnoj održivosti traži transparentnu proceduru koja dugoročno stabilizira javni dug. Traži i duboke strukturne promjene.
Političari trebaju čvrstu kontrolu. Ona bi se u našim prilikama trebala ugraditi i u Ustav, koji se upravo mijenja, jer dugoročna je fiskalna održivost pitanje državne opstojnosti, zbog čega se njome ne može trgovati od izbora do izbora.
Mađarska je jedna od zemalja koju je nemilosrdno pogodila financijska kriza pa je tijekom 2008. i 2009. bilo pitanje hoće li javne financije opstati, i pravo je čudo što je nije pogodio grčki sindrom. Učinak tog zakona ne treba posebno komentirati jer nije potpuno stupio na snagu, ali zanimljivo je da je vlada koja ga je donijela izgubila vlast. Naime, socijalisti koji su bili na vlasti tijekom krize i donošenja Zakona o fiskalnoj odgovornosti gatko su prije mjesec dana u Mađarskoj izgubili izbore. Mnogi političari iz vlasti koji su podigli ruku za taj zakon zapravo su ostali bez svojih fotelja na sljedećim izborima. Političari iz oporbe očito su vješto iskoristili tu situaciju i obrušili se na one koji su ga donijeli da bi skupili političke bodove.
Svatko tko je promatrao donošenje proračuna u Hrvatskom saboru svjestan je da oporba uvijek pokušava srušiti donošenje proračuna velikim brojem amandmana kojima pokušava promicati svoje interese ili pokazati Vladinu neosjetljivost na potrebe malog čovjeka. Naravno da je u stvarnosti situacija sasvim drukčija. Kad se pogleda knjiga proračuna, vidi se da je više od 80 posto fiksirano rashodima za mirovine, zdravstvo i plaće, što smanjuje manevarski prostor za smanjenje deficita bez diranja u stečena prava. Stoga je donošenje takva zakona za sve zemlje u Europi nužno jer se zbog brzog starenja stanovništva smanjuje prihodna strana proračuna, a povećava rashodna. Protok vremena samo smanjuje prostor u kojem takav zakon može djelovati. Političari stoga trebaju čvrstu kontrolu, a ona bi se u našim prilikama trebala ugraditi i u Ustav, koji se upravo mijenja, jer dugoročna je fiskalna održivost pitanje državne opstojnosti, zbog čega se njome ne može trgovati od izbora do izbora.
