SWOT ANALIZA

Zbog nelikvidnosti češći su upiti za faktoring-uslugu, ali faktoring-kuće opreznije su zbog većeg rizika. Oprezne su i u prognoziranju oporavka.

Brojni izvoznici, ističe Paro, umjesto kredita za izvoz sve se više koriste faktoringom jer uz financiranje izvoznih poslova PBZ automatski osigurava naplatu izvoznih tražbina.

Zato je u Hrvatskoj tržište faktoringa raslo prema godišnjim stopama od 30 posto, ali je takav rast zaustavljen jer je, kaže Paro, gotovo svaka druga pravna osoba insolventna, tj. općenito su veći rizici u poslovanju na domaćem i međunarodnom tržištu. Promet faktoringa u 2009. u Hrvatskoj, kaže Parova kolegica Vesna Šojat, predsjednica Uprave Erste Factoringa, smanjio se u odnosu na prethodnu godinu. S obzirom na rizik poslovanja i sve veću nelikvidnost na tržištu isto možemo očekivati i ove godine iako to istodobno ne znači i manji interes za tu vrstu financiranja – objašnjava Šojat.

Stoga u PBZ-u bilježe znatno više upita za provjeru boniteta klijenata i mogućnost financiranja faktoringom. Isto iskustvo imaju u Erste Factoringu, u kojem nam kažu da zbog rizika naplate potraživanja faktoring-kuće moraju pomno birati plasmane i ostati usmjereni na kvalitetne tvrtke kojima faktoring služi za ubrzanje likvidnosti na temelju kvalitetnih potraživanja. Interes za faktoring osjetno je veći, što se vidi u svakodnevnim upitima klijenata iz svih djelatnosti. S obzirom na iznimno zahtjevno okruženje i u skladu s tim veće rizike u poslu pažljivim odabirom klijenata pokušavamo svesti na minimum rizik nenaplate svojih plasmana – kaže Šojat. Najveći interes za faktoring, dodaje, pokazuje građevinski, prehrambeni i trgovinski sektor.

U Raiffeisen Factoringu (RF) kažu da im usprkos svemu broj klijenata stalno raste, pri čemu težište stavlja na kvalitetu. U odnosu na prvo tromjesečje 2009. promet se te faktoring-kuće, kao što su nam ondje rekli, povećao približno 30 posto i bio je veći 700 milijuna kuna. Raiffeisen Factoring bavi se isključivo domaćim faktoringom, pri čemu su glavne usluge otkup potraživanja i mjenica. U segmentu potražnje i vrsti usluga nije zabilježena znatnija promjena.

Njegovo inzistiranje da polovinu prihoda tvrtka ostvaruje od prodaje sirovina namijenjenih pekarskoj industriji pokazalo se vrlo dobrim potezom. U taj je segment ušao nedugo nakon što je pokrenuo proizvodnju svježe tjestenine. Naime, svjestan nužnosti povezivanja biznisa i znanosti, uputio se na Prehrambeno-biotehnički fakultet gdje je tražio da mu pokažu inovativan projekt u visokom stupnju dovršenosti. Od stručnjaka na PBF-u stekao je znanje, a sam je osigurao materijalne uvjete za proizvodnju i tržište.

Inovacija je bila Aurelijina sirovina za kukuruzni kruh. Ta nova sirovina omogućila je da se od kukuruznog brašna, koje inače teško upija vodu, napravi koncentrat za elastično tijesto, što pekarskoj industriji olakšava izradu kukuruznih bageta, lisnatog tijesta i kroasana. Naše klasije ima kapacitet proizvesti na godinu 1.000 tona koncentrata za fine kukuruzne, ražene pekarske proizvode koje plasira pekarima, a u planu je, kaže Šimunić, ponuda heljdinog koncentrata koji je zbog odličnih nutritivnih vrijednosti okarakterizirao kao buduću zvijezdu funkcionalne hrane. Danas nudi pet sirovina, ali prevladava kukuruzni koncentrat.

Najprije smo počeli proizvoditi na poluindustrijskoj liniji, međutim reakcija tržišta bila je tako dobra da smo vrlo brzo prešli na drugi investicijski ciklus i kupili liniju znatno većeg kapaciteta. Nismo je, međutim, mogli smjestiti u postojeći proizvodni pogon nego u Jakovlje. Kad smo vidjeli reakciju domaćeg tržišta, odmah smo se okrenuli izvozu, najprije Sloveniji, a zatim i Bosni. U Njemačkoj, poznatoj po jakoj pekarskoj tradiciji, odmah smo sklopili posao jer smo im donijeli inovativan proizvod. Najveće nam je priznanje bila preporuka njemačkih pekara svojim kolegama – naglasio je Šimunić.

Na domaćem tržištu poslovna im je politika suradnja sa svim pekarima koji ozbiljno podmiruju svoje obveze. Šimunić kaže kako ne može dopustiti da se proizvod koji se plasira na jaka tržišta naplaćuje kao zamjena za brašno ili da na naplatu čeka od 250 do 300 dana. To je kao da ja vam dam mercedes, a vi meni 18 bicikala – slikovito je objasnio stanje na domaćem tržištu.

Smatra da su najbolji pokazatelj konkurentnosti sajmovi na koje redovito odlazi bar jedanput na godinu. Neki su od njih vodeći europski sajam pekarstva IBA u Düsseldorfu, a ove godine prvi put odlazi na sajam u Veronu u Italiji da bi se okušao u vrlo jakoj konkurenciji na području tjestenina. To je prilika, kaže, da se procijeni tvrtka, ali i potencijali pojedinog tržišta.

Najveća je teškoća u tome što Hrvatska nema imidž zemlje u kojoj se proizvodi, što je nadasve očito kad se izlaže i prezentira proizvode. Kad pročitate da je proizvod proizveden u Njemačkoj, već ste napravili pola posla jer ta zemlja ima gospodarski autoritet, ali ako piše da je iz Hrvatske, nema ni izdaleka tu snagu, što znatno otežava plasman proizvoda ne samo u Zapadnoj nego i u Srednjoj i Istočnoj Europi – napomenuo je Šimunić.

No postoje i problemi na domaćem tržištu gdje, dodaje, proizvođači imaju mnogo zahtjevniji tretman nego uvoznici. Kaže da je dio problema u tome što u inozemstvu tvrtke preferiraju vlastite proizvode. Ipak, svoju šansu na stranim tržištima vidi u halal certifikatu koji posjeduje. Ne namjeravamo izvoziti u muslimanske zemlje na Bliskom istoku, već u europske zemlje poput Engleske, Skandinavije, Francuske i Švicarske gdje je halal kao tržišna niša iznimno atraktivan. U svakoj od tih zemalja može se pronaći nekoliko distributera, već smo napravili neke korake – rekao je Šimunić.

Potpora takvoj prodajnoj politici Našega klasja jednoga bi dana trebala omogućiti i otvaranje proizvodnog pogona u Ivanić Gradu, u kojem bi se ujedinila proizvodnja svježe tjestenine i sirovina za pekarstvo te povećali proizvodni kapaciteti koji su danas na obje adrese 2.000 tona na godinu.