EU i hrvatsko pravosuđe: napredak u smanjivanju temeljnih ljudskih prava

Temeljna ljudska prava smanjena su izmjenama kaznenog postupka, uvođenjem policijskih obaveznih naloga i tajnih sjednica sudačkih vijeća te ukidanjem dvostupanjskih postupaka.

Antonija Golac, sutkinja Prekršajnog suda u Zagrebu, presudila je da je čitatelj kriv jer nije u zakonskom roku odjavio vozilo i predao registarske pločice u MUP, te da ‘temeljem članka 244. Prekršajnog zakona protiv te presude žalba nije dopuštena’. A presuda je donesena na temelju tzv. obveznoga prekršajnog naloga I. Postaje prometne policije u Zagrebu.

Premda je prodao vozilo ustupivši registarske pločice kupcu na osnovi ovjerenog ugovora i sukladno stavku 3. članka 250. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (vlasnik vozila nije dužan odjaviti vozilo ako je ustupio kupcu registarske tablice na propisan način) čitatelj nije mogao uvjeriti sutkinju Golac u pogrešne navode iz obvezujućeg naloga I. Postaje prometne policije u Zagrebu.

Sutkinja Antonija Golac nije htjela poskupiti postupak provjeravanjem istinitosti navoda iz prigovora čitatelja i obvezujućega policijskog naloga. Ali, obvezujući policijski nalog je i propisan radi uštete, neovisno o tome što se njegovom primjenom kršte temeljna ljudska prava (na dvostupanjsku sudsku zaštitu). Pojednostavljeno, sutkinja Golac primijenila je stavku 1 u korist obvezujućega policijskog naloga, a na štetu čitatelja zanemarila stavku 3 istog članka 250. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

A čitatelj još piše i da kupac nesmetano koristi vozilo koje dosad ‘nije preneo na sebe’ premda je registracija istekla. Čak je, piše čitatelj, kupac nakon isteka registracije naplatio štetu od HOK osiguranja krivotvoreći datum registracije u prometnoj dozvoli. ‘Sve sam to naveo u prigovoru na obavezujući policijski nalog, no rezultat žalbe je dodatnih 200 kuna koje sam morao uplatiti za sudske troškove’.

Pa i policiji je ‘jeftinije’ kaznu naplatiti čitatelju nego pokretati istragu zbog mogućeg krivotvorenja prometne dozvole.

Ovo je samo jedno od sve brojnih reagiranja čitatelja nezadovoljnih postupcima na prekršajnim sudovima, osobito zbog obveznih prekršajnih naloga policije koje sud u jednostupanjskom postupku ‘rješava’ presudama protiv kojih žalba nije dopuštena (članak 244. Prekršajnog zakona). Time se i na prekršajnim sudovima kršte ljudska prava slično kao i na Upravnome sudu na kojemu se na nejavnim sjednicama bez usmene rasprave odlučuje o imovinskim, poreznim, mirovinskim, radnim i ostalim sporovima građana protiv države.

Kod prihvaćanja Konvencije o ljudskim pravima Hrvatska je 1997. uložila ‘rezervu’ u smislu da privremeno ne može jamčiti usmene rasprave u sporovima građana protiv države (na Upravnom sudu). No, od ulaganja ‘rezerve’, navodno privremene, prošlo je već 13 godina. A u praksi se nemogućnost usmenih rasprava ‘nadograđila’ tako da je cjelokupan rad Upravnog suda postao tajan, unatoč tome što sve ostalo na Upravnom i svim ostalim sudovima ne može i ne smije biti ‘nejavno’.

Idući bi mjesec EU trebao odlučiti hoće li se u sklopu pristupnih pregovora Hrvatske otvoriti i Poglavlje o pravosuđu. Prihvati li EU otvaranje i poglavlja 23 Pravosuđe i temeljna prava, unatoč porastu kršenja temeljnih prava u hrvatskom pravosuđu, značit će to da je politika ponovno ‘prevladala’ pravosuđe.